Dnevnik Neue Zurcher Zeitung (NZZ) piše o utrci u naoružavanju na Balkanu ukazujući na Srbiju, koja se proteklih godina „prilično dobro naoružala", ali i na njenu susjedu Hrvatsku.
„Sve je počelo 2015. godine kada je Hrvatska zamolila SAD da kupi 16 raketnih bacača M270 s 300 km dometa. U isto vrijeme se Srbija obratila Kremlju, koji joj je ponudio protuavionski raketni sustav S-300", piše NZZ.
Mirovnim sporazumom iz Daytona iz 1995., ukazuje švicarski list, uvedena je gornja granica za posjedovanje teškog oružja, čime su se ofanzivne sposobnosti Srbije, Hrvatske i oba entiteta BiH jako ograničile.
Ukinule vojni rok
Sve tri zemlje su od tada ukinule obvezni vojni rok i osnovale profesionalnu vojsku.
No, "neriješeni sukobi u regiji, poput Kosova i Bosne i Hercegovine, gdje se Srbija i Hrvatska doživljavaju kao zaštitne sile svojih etničkih skupina, su pomutili ovu sliku. Nacionalistička podbadanja i demonstracije vojne sile nižu se u Srbiji i Hrvatskoj, posebno pred izbore i to je oprobano sredstvo za lov na glasove birača", piše NZZ.
I dok je Hrvatska članica EU-a, Srbija njeguje dobre odnose s Rusijom, strateško partnerstvo s Kinom i istovremeno teži ulasku u EU. Samo u NATO ona neće, pojašnjava švicarski list navodeći da Srbija ipak u okviru „Partnerstva za mir" njeguje bliske odnose sa zapadnim vojnim savezom.
"Srbija drži sve opcije otvorenima kako bi izigrala Zapad i Rusiju jedne protiv drugih. Ova strategija riskira da izazove komplikacije, ukoliko se bude zaoštravalo natjecanje između velikih sila", konstatira NZZ i dodaje kako je ipak za Srbiju i Hrvatsku lakše i jeftinije rješavati konflikte za pregovaračkim stolom.
„Računica je međutim da se s jakom vojskom i jakim partnerima sporovi poput onog na Kosovu lakše mogu riješiti. Zato bi bilo pogrešno to što rade Srbija i Hrvatska nazivati utrkom u naoružanju ili znakovima nekog nadolazećeg konflikta", ocjenjuje NZZ.
Pa ipak, dodaje švicarski list, način na koji obje zemlje demonstriraju svoju vojnu snagu ne odgovara dobrosusjedskim odnosima.
Domaća publika
"Zveckanje oružjem namijenjeno je domaćoj publici ali iz toga se ipak može razviti opasna dinamika. Scenarijima ugroženosti, vlastodršci - kao zaštitnici vlastite nacije - ne samo što odvraćaju pažnju od pravih političkih izazova već štete napretku u svojoj zemlji – i to bez rata", zaključuje NZZ.
U članku pod nazivom „Kosovska kripto-kriza" njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) piše kako sukob sa Srbijom radi od Kosova zlatni rudnik za „bitcoin-kopače" govoreći o fenomenu „Bitcoin Mining".
Zimi se, kako FAZ uvodi čitatelje u priču, mnoge zgrade na Kosovu griju klima-uređajima što izaziva veliko opterećenje električne mreže. Ali, situaciju sa strujom pogoršava još jedan fenomen: Bitcoin Mining odnosno „rudarenje" virtualnim valutama koje se obavlja s učinkovitim i strujom gladnim kompjuterima".
Zato je prošli tjedan vlada premijera Albina Kurtija ovo „rudarenje" privremeno zabranila. Policija je dobila zadatak da pronađe takve lokacije i ugasi ih. Zabrana se naslanja na odluku kosovske vlade iz prosinca, kada je kabinet, ukazujući na energetsku krizu, proglasio izvanredno stanje u trajanju od 6 mjeseci.
FAZ piše kako je to izazvalo kritike, ne samo direktno pogođenih ovom odlukom već i politologa Krenara Gashija koji smatra da se vlada po tom pitanju kreće po „sivoj zoni". Na Kosovu ne postoji zakon koji regulira to pitanje i predviđa porez za ovu vrstu biznisa, što ga i čini tako atraktivnim.
FAZ dalje navodi kako je kosovska policija prije nekoliko mjeseci zaustavila vozača koji je u kolima imao 15 kompjutera za osobnu upotrebu. Ali nije mu mogla ništa jer je Državno tužiteljstvo utvrdilo da nema razloga za kazneno gonjenje. To je ilustracija koja pokazuje kako Zakon o zabrani "rudarenja" u praksi zapravo "nije provediv", kako tvrdi Gashi.
Problem "bitcoin-rudari"
No bez obzira na to, "policija stalno govori o novim uspjesima, samo što se sada ne radi o zaplijenjenom heroinu u Rotterdamu ili Hamburgu, već o grafičkim kartama i kompjuterima u Prištini i Prizrenu", ocjenjuje FAZ.
Poseban aspekt u cijeloj priči, nastavlja njemački list, predstavlja sjever Kosova, u kojem dominiraju Srbi, koji osjećaju "pripadnost Srbiji" i koji su "politički orijentirani na Beograd".
Tamo se „generiranje kriptovaluta čini posebno atraktivnim". Naime, struja, koja je najvažnija u „bitcoin-rudarenju" – je na sjeveru Kosova besplatna. Od kraja rata 1999. kosovske vlasti nemaju mogućnost da tamo naplaćuju električnu energiju. Proglašenje neovisnosti 2008. po tom pitanju ništa nije promijenilo.
Iz političkih razloga se sjever Kosova i dalje snabdijeva strujom, što „bitcoin-rudarima" savršeno odgovara. Ali, to ne znači da je nitko ne plaća. Računi se raspodjeljuju na ostatak Kosova. Izjava ministra financija Kosova Hekurana Muratija koji kaže da „neće dozvoliti ilegalno bogaćenje na štetu onih koji plaćaju struju" se zato mora promatrati u tom kontekstu, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
