Paralelno s pokušajima dogovora između Rusije i Zapada traju i pripreme obje strane za ublažavanje posljedica u slučaju neuspjeha. Zapad je zaprijetio Rusiji da će platiti visoku cijenu izvrši li novu agresiju na Ukrajinu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin nije danas slabiji nego 2014., već jači. To što je on možda sam, a njegovi protivnici sa zapada ujedinjeni, nije za njega slabost.
Štoviše, može biti prednost. On se ne mora dogovarati, debatirati i pokušavati s nekim postići konsenzus o svojim planovima. Velik porast cijena plina, nafte i energenata u cjelini čini ga u ovom trenutku još jačim, a Zapad ranjivim.
U teškoj situaciji
Lideri Evropske unije i država članica u teškoj su situaciji i Putin to zna. Još je teže za EU kada je najveća i najvažnija članica Njemačka najviše ranjiva. Jer nije uspjela smanjiti svoju energetsku ovisnost o Rusiji.
Štoviše, ušla je u planove izgradnje novog plinovoda, kontroverznog Sjevernog toka 2. Time je Njemačka dala povod drugima i za sumnje u njezinu iskrenost kao partnera.
No i druge zemlje EU ovisne su o ruskom plinu. Evropski lideri mogu govoriti o teritorijalnom integritetu Ukrajine, o demokratiji i ljudskim pravima, i o solidarnosti s Ukrajincima. Ali, bi li građani Njemačke, Mađarske ili neke druge države bili spremni ionako skup plin plaćati još skuplje, ili ostati bez njega tokom zime.
Sigurno bi tražili odgovornost političkih lidera. A oni znaju da nije moguće uvesti sankcije Rusiji, otežati i novčane transakcije prema toj državi, te računati da će Rusija nastaviti dostavljati plin kao da se ništa nije dogodilo. Priče da se plin ne smije koristiti u političke svrhe su naivne, mada se ponavljaju već deset godina.
Osim ovisnosti dobrog dijela zapadne Evrope o ruskom plinu, prednost Putina je i to što uvijek može računati na raskol u EU i svoje saveznike na zapadu, bili oni mali ili veliki, namjerni ili slučajni, povremeni ili stalni.
Teško naći mjere
Države EU i NATO-a mogu se dogovoriti oko glavnih načela i mjera protiv Rusije. Ali one mogu biti samo najniži zajednički nazivnik, dakle najslabije moguće, a ne najteže sankcije.
Zapadni lideri mogu raspravljati koje će to biti mjere kojima će nanijeti najviše štete Putinu, a najmanje sebi. No takve je mjere u ovom trenutku teško naći, pogotovo ako se moraju usvajati konsenzusom u Vijeću, dakle uz pristanak svih 27 država Unije.
Da to neće biti lako, vidi se iz najave mađarskog premijera Viktora Orbana da će sljedeći tjedan razgovarati s Putinom o povećanju uvoza ruskoga plina.
Čak i ako se na kraju dogovore u EU, da bi Putin osjetio te sankcije, mora ih podržati još dobar broj drugih država koje nisu u EU ni u NATO-u, kako bi spriječili da Rusija pronađe alternativu. A to je još teže nego ionako teški dogovor unutar EU.
