Katar, Australija i Sjedinjene Američke Države mogle bi uskočiti i pomoći zapadnoj Evropi da prezimi u slučaju najgoreg scenarija eskalacije odnosa s Rusijom koja bi dovela do zastoja u opskrbi plinom.
Američki predsjednik Joe Biden i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen zajedničkim priopćenjem potvrdili su odlučnost za blisku suradnju u energetskoj politici i sigurnu opskrbu koja ne bi ugrozila tranziciju prema čistoj energiji.
Izazovi za sigurnost
"Trenutni izazovi za evropsku sigurnost pokazuju kako je važna naša privrženost ubrzavanju i pažljivom upravljanju tranzicije s fosilnog goriva prema čistoj energiji.
Tokom zadnje dekade, EU je investirala u diverzifikaciju opskrbe putem infrastrukture i jačanja unutarnjih energetskih mreža, čime je povećala otpornost i fleksibilitet energetskog tržišta u EU", kaže se u zajedničkom saopćenju Von der Leyen i Bidena.
No u ovom trenutku "čista energija" ne čini se nečim tako hitnim, već je prioritet gdje pronaći prirodni plin kojim bi se ublažila posljedica mogućeg prekida dostave ruskoga plina. Takva opasnost je realna, ako Rusija ponovi invaziju na Ukrajinu, a Zapad nametne sankcije.
Iako je EU donekle smanjila ovisnost o ruskom plinu, ona je i dalje prevelika. Kako bi barem mogli dogurati do ljeta, Amerikanci i EU ubrzano traže alternativne puteve nabave plina. A to u ovim okolnostima, kad su cijene otišle u nebo, nije lako.
"Sjedinjene Američke Države i EU rade zajedno prema stabilnoj, dostatnoj i pravovremenoj dostavi prirodnog plina u EU iz različitih izvora iz cijeloga svijeta kako bi se izbjegli šokovi u dostavi, uključujući i one koji mogu nastati od nove ruske invazije na Ukrajinu", stoji u saopćenju u kojem se naglašava kako je SAD već postao najveći izvoznik prirodnog tekućeg plina (LNG) u EU.
O detaljima daljnje saradnje EU i SAD će razgovarati na sastanku zajedničkog energetskog vijeća 7. februara.
No prije toga će američki predsjednik Biden razgovarati s katarskim emirom, šeikom Tamimom bin Hamad Al Thanijem. U Dohi će se održati i sastanak predstavnika najvećih izvoznika prirodnog plina gdje će dodatne količine za EU biti također na dnevnome redu.
Katar bi u slučaju kratkoročne pomoći zapadnoj Evropi mogao dugoročno profitirati. Jer planira značajno povećanje proizvodnje prirodnog plina za što dugoročno treba i održivo tržište. A nema boljeg tržišta i boljeg platiše od Europske unije, odnosno država članica.
Dugotrajni ugovori
No, Katar je već dogovorio izvoz velikih količina u azijske države s kojima ima dugotrajne ugovore, ponajprije u Japan, Kinu i Južnu Koreju.
Tako da u ovom trenutku i nema neke velike rezerve zaliha koje može preusmjeriti prema zapadnoj Evropi. No, tu bi politika mogla utjecati i Washington može od nekih država dobiti pristanak da Katar dio plina koji treba dostaviti njima sad hitno preusmjeri prema Evropi.
Australija je već najavila da će povećati dostavu LNG-a Europi, što čini i SAD. Norveška već šalje puni kapacitet, a dio plina dolazi i iz Azerbejdžana te Alžira.
No sve to ne može nadomjestiti ruski plin. Prema podacima Eurostata, više od 40 posto plina koji uvozi EU dolazi iz Rusije. Iz Norveške dolazi 16 posto, 8 posto iz Alžira i 5 posto iz Katara. Kruto gorivo, najčešće ugljen, u EU isto tako dolazi u najvećoj mjeri iz Rusije, čak 47 posto, 18 posto iz SAD-a i 14 posto iz Australije.
Problem za EU je što je najsnažnija ekonomija Unije, Njemačka, u ovom trenutku i najslabija karika jer ona najviše ovisi o Rusiji. Ta ovisnost još je veća jer Njemačka zatvara i nuklearne elektrane i one na ugljen, a nema LNG terminal, već koristi one u susjednim državama, Belgiji i Nizozemskoj.
