Nauka

Zlokobno upozorenje naučnika: Šesto masovno izumiranje dolazi prije nego što smo mislili

Tokom proteklih 450 miliona godina, život na Zemlji bio je uništen kroz najmanje pet masovnih izumiranja, koja se obično definiraju kao katastrofe koje u kratkom vremenu zbrišu više od 75 posto vrsta. Mnogi naučnici su predložili da ulazimo u šesto masovno izumiranje, ovoga puta potaknuto ljudskom aktivnošću, iako se još uvijek vode rasprave o valjanosti i posljedicama ove tvrdnje, piše Vice.

Sada, tim predvođen Robertom Cowiejem, istraživačkim profesorom na Univerzitetu Hawaii, Pacific Biosciences Research Center, tvrdi da je "šesto masovno izumiranje počelo na kopnu i u slatkoj vodi i da izgleda sve vjerovatnije", prema nedavnom članku objavljenom u Biological Reviews.

“Smatramo da je šesto masovno izumiranje vjerovatno već počelo i predstavljamo argumente da se suprotstavimo onima koji bi to poricali”, rekao je tim, u kojem su bili i biolozi Philippe Bouchet i Benoît Fontaine iz Muséum National d'Histoire Naturelle u Parizu, Francuska.

“Poricanje je jednostavno letjeti u lice brda podataka koji se brzo gomilaju i više nema mjesta skepticizmu, pitajući se da li se to doista događa”, dodali su autori.

Cowie i njegovi kolege pozivaju se na mnoštvo studija koje katalogiziraju izumiranje vrsta u različitim kladama, ali se članak prvenstveno temelji na njihovom istraživanju mekušaca, porodice beskičmenjaka koja uključuje puževe, školjke i puževe. Ovaj fokus suprotstavlja se nerazmjernoj pozornosti koju kičmenjaci, kao što su ptice i sisavci, dobijaju na Crvenom popisu ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), između ostalih napora za očuvanje.

"Informacije IUCN-a o izumiranju ptica i sisavaca vjerovatno su prilično tačne", rekao je Cowie u pozivu. “Međutim, nisu procijenili ništa osim malenog, sićušnog dijela beskičmenjaka poput insekata i puževa, pauka i rakova, koji čine 95 posto životinjske raznolikosti.”

Kao rezultat toga, beskičmenjaci daju "više slučajnog uzorka biološke raznolikosti", istaknuo je.

Prošle studije koristile su podatke IUCN-a da opovrgnu ideju da ulazimo u šesto masovno izumiranje. Cowie i njegovi kolege odgurnuli su ovu pretpostavku prikupljajući stope izumiranja kopnenih puževa i puževa. Ekstrapolirajući te podatke, tim je zaključio da je od 1500. godine možda izumrlo od 7,5 do 13 posto vrsta, što je brojka koja je u skladu s mnogim drugim procjenama koje upućuju na katastrofalne gubitke biološke raznolikosti zbog ljudskih pritisaka.

"Suština je da sve ove procjene koje su ljudi napravili ukazuju na mnogo veću stopu izumiranja sada nego u prošlosti", rekao je Cowie.

Ova kriza izumiranja daleko je izraženija na kopnu nego u okeanima, prema članku, iako su mnoge morske vrste također ugrožene kao rezultat ljudske aktivnosti. Izumiranje se također općenito događa mnogo brže u otočnim ekosistemima, kao što su Havaji, u usporedbi s kontinentalnim biomima.

Osim podizanja uzbune zbog mogućeg masovnog izumiranja, Cowie i njegovi kolege osvrću se na niz protuargumenata za koje kažu da umanjuju ozbiljnost ljudskog pritiska na svjetske vrste, ili čak sugeriraju da bi ljudi trebali iskoristiti ove ekološke promjene za vlastitu dobrobit.

Tim tvrdi da je ovakav "ležeran stav prema trenutnoj krizi izumiranja moralno pogrešan", prema članku, i zalaže se za hitnije mjere za rješavanje gubitka vrsta uslijed ljudske aktivnosti.

"Osjećam se dužnim izraziti mišljenje o tome šta smatramo da bi trebalo učiniti s obzirom na ovu kriznu situaciju", rekao je Cowie. “Neću samo iznijeti podatke i reći da završimo s tim. Reći ću što trebamo učiniti da riješimo ovaj problem, jer je to važno pitanje.”

Naposljetku, tim priznaje da se napori za očuvanje mogu činiti uzaludni suočeni s ovim ogromnim problemom, i predlaže da se više energije treba potrošiti na napore da se skupe primjerci vrsta koje nestaju prije nego što se zauvijek izgube.

“Mislimo da nema pozitivnog kraja; mislimo da je to neka vrsta katastrofe”, zaključio je Cowie. “Smatramo da je najvažnije što možemo učiniti za budućnost sačuvati što više ovih vrsta u muzejima, kako bi za 200, 300 ili 500 godina ljudi i dalje mogli reći da je to ono što Zemlja je nekad imala. Čvrsto vjerujem u to", rekao je Cowie.