“Finci su shvatili da Kozak, a to je ruski vojnik, uzima sve što je na raspolaganju. Morate vrlo jasno odrediti gdje su fiksne linije”. Tako je za The Washington Post razgovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom sažeo finski predsjednik Sauli Väinämö Niinistö. Sada jedini čelnik EU koji može ravnopravno razgovarati s kremaljskim carem.
Novine iz glavnog američkog grada su objavile da je Rusija poslala odgovor na američke prijedloge deeskalacije ukrajinske krize. Reakcija iz Moskve je bila brza, Sputnik, vjeran izvor kad je riječ o informacijama iz Kremlja, prenio je u utorak ujutro da odgovor nije poslan. To je kasnije potvrdio i glasnogovornik Kremlja Dmitri Peskov. Izvor iz SAD-a je rekao da će nastaviti pregovore bez participacije javnosti. Reakcija Moskve može biti za unutrašnju upotrebu.
Predsjednik Niinistö za WP ocjenjuje da je teško zaključiti u kojem će se smjeru sadašnja kriza odvijati. “Rizici i prijetnje rastu, ali sve strane moraju dati šansu diplomatiji”, rekao je. A diplomatije stvarno ima. U ponedjeljak je bilo zabavno na East Riveru, u sjedištu UN-a, jer se na sjednici Vijeća sigurnosti raspravljalo o Ukrajini. Stariji promatrači navode da već dugo nisu čuli tako oštru raspravu Rusije i SAD-a. “Prijetnja agresijom na granici s Ukrajinom je provokacija. Naš uvid u činjenice na terenu to nisu“, rekla je Linda Thomas-Greenfield, američka ambasadorica. “Provokacija dolazi od Rusije, ne od drugih članova ovog vijeća“, kazala je. Optužila je Rusiju da je dovela više od 100 hiljada vojnika blizu ukrajinske granice te da priprema “ofanzivnu akciju“ u toj državi.
Kina se "ne bi štela mešati"
Ruski ambasador Vasilij Nebenzia rekao je da “nema dokaza“ da Moskva planira vojno djelovati protiv Ukrajine, naglasivši da Rusija to stalno ponavlja. “Naši zapadni kolege govore o potrebi deeskalacije. Prije svega, oni sami podižu tenzije i imaju retoriku koja potiče eskalaciju“, naglasio je. “Rasprava o prijetnji rata je provokativna sama po sebi. Vi gotovo da pozivate na to. Vi želite da se to dogodi. Čekate to, kao da želite da se vaše riječi ostvare“, dodao je. A onda se oglasio kineski ambasador po modelu “mi se ne bi htjeli mješati”: “Kineski ambasador Zhang Jun rekao je da je “sada potrebna tiha, a ne diplomatija megafona“.
Opet su u ponedjeljak telefonom razgovarali francuski predsjednik Emmanuel Macron i Putin, nakon razgovora u petak. Elizejska palača o tome šuti, ali Kremlj informira da su “nastavili razmjenjivati gledišta o situaciji oko Ukrajine i dugotrajnim pravno obavezujućim sigurnosnim garancijama Rusiji”. Bit će još razgovora, a nije isključen sastanak.
Iako su u središtu interesa medija mjere kojima bi SAD i EU mogli djelovati preduhitrujuće kad je riječ o mogućoj ruskoj invaziji, finski predsjednik upravo pitanje pregovora Pariza - i Berlina - s Moskvom predstavlja kao ključni poticaj deeskalaciji. Prošle je sedmice konačno održan sastanak normandijskog formata (Rusija, Ukrajina, Francuska, Njemačka) na ekspertnoj razini u cilju provedbe Sporazuma iz Minska. Rusija nije bila nezadovoljna, a sljedeći će krug biti u Berlinu. Sve je očitije da bi Moskva mogla biti zadovoljna provedbom Minska jer bi time bila zajamčena autonomija dvaju pobunjenih pokrajina. Time bi neformalno bilo onemogućeno približavanje Ukrajine NATO-u. Kijev se tome snažno protivi što nailazi na sve veće nezadovoljstvo na Zapadu.
Srž problema - tumačenje Sporazuma iz Minska
WP: “Niinistö je rekao da je Putinovu referencu na Sporazum iz Minska smatrao sporednom u raspravi (21. januara), ali je taj dio dobio istaknuto mjesto u priopćenju Kremlja (obje su strane ponovno potvrdile važnost dosljedne i potpune provedbe paketa mjera iz Minska iz 2015. godine, jedinog temeljnog dokumenta za rješavanje krize. Predsjednik Rusije je istaknuo da Kijev i dalje odbija ispuniti obaveze iz Minskih sporazuma, uključujući pokretanje izravnog dijaloga s Donjeckom i Luganskom i formaliziranje posebnog statusa Donbasa u ustavu).” Finski predsjednik dodaje da bi rusko čitanje Minskih sporazuma moglo biti “srž problema” te da bi nas prekid zastoja mogao “odvesti u pravom smjeru”.
Nizozemski premijer Mark Rutte u utorak je u posjeti Kijevu, a najavljen je i novi telefonski razgovor američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Vjerovatno o dokumentu za koji Moskva kaže da nije poslan.
Rusiju je u utorak posjetio i mađarski premijer Viktor Mihály Orbán koji je prije odlaska potvrdio da je stajališta dogovorio s NATO-m i EU, a to je potvrdio i glavni sekretar Saveza Jens Stoltenberg. Opozicija je napala premijera tvrdeći da nije dobar trenutak za odlazak u Moskvu jer se približavaju i izbori, u aprilu.
Pitanje energije i hrane
U analizi za i protiv ruskog napada na Ukrajinu na ovoj potonjoj strani je svakako pitanje energije. Kompliciranje situacije bi moglo dovesti u pitanje redovitu isporuku Evropi, posljedično i evropsko plaćanje Rusiji. Moskva ima vreću dolara u suverenom fondu, ali to je za crne dane. Pritok svježih sredstava je nužnost posebno u situaciji visokih cijena plina. S Narodnom Republikom Kinom su dogovorene fiksne cijene niže od onih za evropsko tržište.
Visoko na listi protiv je i mogući izbjeglički val iz Ukrajine koji bi krenuo prema Poljskoj. Procjene govore o mogućih milion ljudi što bi stvorilo krizu od koje strahuje cijela EU. U pitanje bi bila dovedena sigurnost vanjskih granica, a kriza bi zahtijevala izuzetne humanitarne napore. Dovoljno se prisjetiti nedavne krize na granici s Bjelorusijom koju je kreirao režim u Minsku, a izazvalo ju je nekoliko stotina izbjeglica. Poljska je već primila znatan broj Ukrajinki i Ukrajinaca, procjene su da u toj zemlji radi između milion i dva miliona osoba iz te zemlje, a studentica i studenata je 40.000.
The Wall Street Journal skreće pozornost na podatak koji se zagubio u raspravama o cijeni nafte koja se vrti oko 90 dolara po barelu. Cijene žitarica, čiji je porast 2010. godine bio jedan od razloga izbijanja Arapskog proljeća, rastu zbog krize u Crnom moru, 7% u protekle dvije sedmice. Ukrajina i Rusija, prema podacima američkog ministarstva poljoprivrede, sudjeluju s 29% u globalnom izvozu žitarica.
