Rusija i Bjelorusija će u četvrtak započeti desetodnevne zajedničke vojne vježbe, uvježbavajući nagomilane vojne snage oko ukrajinskih granica, piše Guardian u svojoj analizi.
Valerij Gerasimov, načelnik ruskog generalštaba, doputovao je u srijedu u Bjelorusiju kako bi nadgledao vježbe.
Rusija je prebacila oko 30.000 vojnika, dva bataljona raketnih sistema zemlja-vazduh S-400 i brojne borbene avione u Bjelorusiju na zajedničke vježbe s bjeloruskom vojskom. Satelitski snimci pokazuju da je veliki dio 'hardvera' premješten na lokacije blizu granice s Ukrajinom.
Ruski predsjednik Vladimir Putin navodno je ove sedmice rekao francuskom Emmanuelu Macronu da će trupe napustiti Bjelorusiju kada se vježbe završe 20. februara. Čak i ako se to dogodi, vježbe pokazuju da je bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko čvrst saveznik u Putinovoj politici prema Ukrajini.
„Lukašenko neće moći da se odupre davanju bjeloruske teritorije za bilo koju svrhu koja je Rusiji potrebna, bilo da prolazi kroz nju, koristeći bjeloruske vojne objekte, zračne baze, možda čak i sistem protivvazdušne odbrane“, rekao je Artyom Shraibman, bjeloruski politički analitičar.
Od granice sa Bjelorusijom, do glavnog grada Ukrajine Kijeva je oko 210 kilometara niz autoput, a zajedničke vježbe dodaju novi front potencijalnom ruskom napadu na Ukrajinu. Prijetnja postoji i s juga, gdje je Rusija anektirala poluostrvo Krim 2014. godine, i sa istoka, gdje je Moskva usmjerila pobunu protiv vlasti Kijeva i gomilala trupe blizu granice Rusije i Ukrajine.
Kada je Rusija prvi put napala Ukrajinu 2014. godine, Lukašenko je ostao studiozno neutralan, uprkos činjenici da su Belorusija i Rusija teoretski dio jedne „Države Unije“. Odbio je da prizna aneksirani Krim kao rusku teritoriju i održavao je tople odnose s tadašnjim ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom.
Privatno, rekao je Porošenku da neće dozvoliti da Rusija koristi bjelorusku teritoriju u bilo kakvom napadu na Ukrajinu. Kada je Volodimir Zelenski izabran 2019. godine, Lukašenko je ponovo pružio ruku prijateljstva.
“Nikada niste imali nikakvih problema sa teritorije Bjelorusije i sa Bjelorusijom, nikada ih nećete imati. Uvijek ćemo biti najljubazniji i najpouzdaniji od vaših pristalica i partnera”, rekao je Lukašenko Zelenskom u oktobru 2019.
Zatim, u augustu 2020., u Bjelorusiji su izbili veliki protesti kada je Lukašenko proglasio ubjedljivu pobjedu na namještenim predsjedničkim izborima. Protestni pokret uzdrmao vrh njegovog režima, ali je Lukašenko povratio kontrolu s gušenjem protesta.
Nakon što je šutio nekoliko dana, Kremlj je na kraju odlučio podržati svog problematičnog saveznika, nudeći Lukašenku podršku i finansijsku podršku dok je većina zapadnih zemalja uvela sankcije i odbila priznati rezultate izbora.
„Rusija polako pokušava da izvuče cijenu za tu podršku i vidimo Lukašenka kako radi stvari kojima se ranije uvijek opirao“, rekao je Nigel Gould-Davies, bivši britanski ambasador u Bjelorusiji i viši saradnik na Međunarodnom institutu za strategiju.
Najava vježbi, koja je uslijedila nakon što je Rusija već počela gomilati trupe blizu ukrajinske granice, bila je znak Lukašenkove spremnosti da podrži Moskvu. Posljednjih sedmica dao je nekoliko demonstrativnih izjava kako bi dokazao da je njegova lojalnost van sumnje.
„Za zapad je važno utopiti rusko-ukrajinsko bratstvo u krvi“, rekao je Lukašenko prije dvije sedmice, govoreći u svom godišnjem obraćanju pred više hiljada ljudi. Koliko god se to nekima ne sviđalo, vratit ćemo Ukrajinu u naše slovensko okrilje.
U intervjuu ove sedmice s Vladimirom Solovjovom, prokremljanskim televizijskim voditeljem, Lukašenko je otišao dalje, rekavši da će, ako Ukrajina krene u napad na Donbas, poslati bjeloruske trupe da se bore zajedno s ruskim trupama kako bi odbile napad.
„Bjeloruska vojska će djelovati na potpuno isti način kao i ruska vojska, to će biti zajednički odgovor. Mislite li da se danas šalimo na južnoj granici?" upitao je, govoreći o zajedničkim vježbama. Lukašenko je također nedavno ponudio da ugosti rusko nuklearno oružje u Bjelorusiji.
Shraibman je rekao da se nijedna od ovih stvari vjerovatno neće dogoditi, napominjući da je Lukašenkov uobičajeni način bio da obeća mnogo, a zatim pokuša da izvuče ustupke. “Mislim da će njegova djela, radnje uvijek stajati iza njegovih obećanja. Bez obzira šta obećao Putinu, nije dato da će zaista ispuniti", rekao je on.
Ovo je ilustrovano nedavnom najavom u Moskvi u kojoj se sugerira da će Bjelorusija poslati trupe u pomoć ruskim snagama u Siriji, što je Lukašenko brzo utišao. Ipak, manevarski prostor bjeloruskog lidera je ozbiljno sužen i čini se da on nema drugog izbora osim da dozvoli ruskoj vojsci da koristi bjelorusku teritoriju kako želi u držanju protiv Ukrajine.
Uz podršku Moskve i kontrolu nad sigurnosnim snagama i vojskom, Lukašenkova domaća pozicija za sada se čini sigurnom, iako njegovu vanjsku politiku sve više diktira Moskva. Većina opozicionih ličnosti je ili zatvorena ili prisiljena da pobjegne iz zemlje.
Kasnije ovog mjeseca održat će ustavni referendum, koji su zapadne zemlje uvelike odbacile kao nelegitiman, a za koji analitičari kažu da bi trebao utrti put da se u nekom trenutku povuče s mjesta predsjednika, ali da zadrži ukupnu kontrolu.
Sviatlana Tsikhanouskaya, koja se suprotstavila Lukašenku na namještenim izborima 2020., a kasnije pobjegla u susjednu Litvaniju, kritikovala je zajedničke vježbe i Lukašenkovu podršku stavu Moskve o Ukrajini. "Bjelorusi nisu prijetnja Ukrajini, nego režim", rekla je ona prošle sedmice, nakon što je održala video konferenciju s nekoliko ukrajinskih poslanika.
