Sukob u Ukrajini baca sjenu na Balkan. Nakon što je prije nekoliko dana NATO inicirao proširenje svoje prisutnosti na području istočnog saveza i namjerava poslati po 2.000 vojnika u Rumuniju i Bugarsku, zaoštren je ton i u Bosni i Hercegovini. Iako NATO i tamo ne želi ojačati svoje jedinice, što vojni stručnjaci već dugo traže, a NATO također ima mandat za to - opcija ostaje otvorena, piše TAZ.
Ruska ambasada u Sarajevu često je napadala institucije međunarodne zajednice u zemlji. Ona je, međutim, u utorak neobično oštrim tonom kritizirala stav Vijeća za provedbu mira (PIC). PIC okuplja više od 50 država i međunarodnih organizacija zainteresovanih za Bosnu i Hercegovinu. To tijelo treba nadzirati mirovni proces u ime UN-a.
Upravni odbor PIC-a, kojem pripada i Rusija, odbacio je prošle sedmice odluku Skupštine Republike Srpske o osnivanju vlastitog vrhovnog suda u tom entitetu protivno volji ruskog ambasadora. Međunarodni suci također su zastupljeni u državnom Vrhovnom sudu, koji je priznat od strane PIC-a.
Ova institucija je trn u oku srpskom nacionalističkom vođi Miloradu Dodiku, jer on svoju poddržavu želi pretvoriti u zasebnu državu. Osim vlastite vojske, to uključuje prenos daljnjih suverenih prava. Na primjer, želio bi preuzeti kontrolu nad šumskim posjedima za koje je Vrhovni sud presudio da pripadaju državi kao cjelini. Za to bi mogao biti od koristi zaseban sud koji će biti pod njegovom kontrolom.
Radi se o puno novca: Dodik je međunarodnim bankama obećao dijelove državne imovine Bosne i Hercegovine kao zalog za njihove kredite. Strahuje i da će za svoje korupcijske afere odgovarati pred Vrhovnim sudom nakon što mu istekne mandat u tročlanom državnom Predsjedništvu.
Sve ove stavove podržava ruska strana, iako zapadni diplomati smatraju da se na taj način krši Daytonski mirovni sporazum.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice također je na nišanu Moskve. Njemačkog bivšeg ministra poljoprivrede Christiana Schmidta, koji je na toj funkciji od 2021. godine, srpska i ruska strana ne priznaju. U novembru je Moskva čak spriječila Schmidta da podnese svoj izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a. Dodik i Moskva prekinuli su svaki kontakt s njim.
S obzirom na ukrajinsku krizu, političke snage se svrstavaju po uzoru na zaraćene strane. Podrazumijeva se da srpski autokrat Dodik podržava ruskog predsjednika Vladimira Putina. Srce bošnjačke i nenacionalističke većine, s druge strane, kuca za Ukrajinu. Mnogi građani Sarajeva prisjećaju se opsade glavnog grada prije 30 godina i uspoređuju nevoljkost Zapada da pošalje oružje Ukrajini s tadašnjim UN-ovim embargom na oružje za Bosnu. “Srpska vojska je tada imala svo oružje, ali su nam odbili oružje za odbranu. Kakva nepravda”, prisjećaju se susjedi u Ulici Mehmed paše Sokolovića puni simpatija prema Ukrajincima.
Hrvatski nacionalisti na čelu s Draganom Čovićem, pak, otvoreno pokazuju simpatije prema Putinu. Činjenica da se Čović 1. februara pojavio u parlamentu Republike Srpske i pozdravio Dodikovu politiku podrivanja institucija zajedničke države Bosne i Hercegovine naišla je na dobar prijem u hrvatskoj desnici. Ali ne i u cijeloj Hrvatskoj: novine poput Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista podsjećaju da je Dodik uvijek sprječavao Hrvate koji su protjerani tokom rata u BiH od 1992. do 1995. da se vrate u domovinu, zaključuje TAZ.
