Godine 1914., jedan metak koji je srpski terorist ispalio u prsa nadvojvode Ferdinanda brzo je i neočekivano eksplodirao u Prvi svjetski rat.
Austro-Ugari su mobilizirali svoje vojske da kazne Srbiju. Rusija je mobilizirala vojsku da brani svog srpskog “malog slavenskog brata”. Njemačka se mobilizirala, zatim Francuska, pa Britanija, i do 1918. bilo je 40 miliona žrtava, 15-22 miliona mrtvih.
Sada loše osmišljeni napori predsjednika Bidena da spasi Ukrajinu od ruske invazije mogli bi potaknuti mnogo veći sukob, možda čak i nuklearni Treći svjetski rat, piše The Washington Times.
Nakon godina poricanja, čini se da Washington konačno shvata da su kao rezultat tekuće ukrajinske krize Rusija i Kina doista saveznici, spremni koordinirati agresiju protiv Evrope, Azije i Amerike.
Ruski strateški interesi u Ukrajini 2022. daleko su veći nego što su bili ruski strateški interesi u Srbiji 1914.:
• Ulazak Ukrajine u NATO, službeni ili de facto, Rusija doživljava kao egzistencijalnu prijetnju, budući da bi projektili, zračne snage i vojske NATO-a stacionirane u istočnoj Ukrajini bile samo 300 milja od Moskve, na odličnoj udaljenosti za iznenadni napad;
• Ukrajinskim teritorijem prolaze ruski naftovodi koji su glavni izvor prihoda Moskve;
• Ukrajina je, prema ruskom diktatoru predsjedniku Vladimiru Putinu, ruski "slavenski brat" i, kao dio bivšeg Sovjetskog Saveza, pripada Novom Ruskom Carstvu.
• Ukrajina, ako je anektira Rusija, omogućit će Moskvi da premjesti svoje projektile, zračne snage i vojske u zapadnu Ukrajinu i Bjelorusiju, duž cijele istočne granice članice NATO-a Poljske, predstavljajući čelični vrh koplja koji bi mogao probiti NATO do La Manche, kao što je SSSR prijetio učiniti tokom Hladnog rata.
Strateški interesi Rusije u Ukrajini, kombinacija su legitimnih odbrambenih briga i nelegitimnih agresivnih planova, koji daleko nadmašuju političku volju ili vojnu sposobnost NATO-a za odbranu Ukrajine.
Ministarstvo odbrane SAD-a i RAND Wargames pokazuju da Rusija može pregaziti Ukrajinu i članice NATO-a na prvoj liniji u istočnoj Europi za 72 sata.
Analiza RAND-a otkriva da se ruska invazija na baltičke države NATO-a ne može pobijediti, čak i ako SAD pribjegnu taktičkom nuklearnom oružju.
Rusija ima ogromnu prednost u taktičkom nuklearnom oružju, procjenjuje se da je između 2.000 i 8.000 bojnih glava u odnosu na 180 taktičkih američkih bojnih glava, a sve se nalaze u Europi.
Štaviše, ruske nuklearne bojeve glave su tehnološki naprednije: dizajnirane za ultra-niske količine za korištenje u kopnenim, morskim i zračnim snagama; specijalizirani učinci kao što su neutroni, X-zrake i elektromagnetski impulsi; i uz to su"čiste" tako da ne proizvode radioaktivne padavine. Rusko nuklearno oružje nije samo sredstvo odvraćanja nego je i vojno praktično za korištenje na bojnom polju.
Strategija gospodina Bidena da odvrati rusku invaziju masovnim naoružavanjem Ukrajine igra je sa nuklearnom vatrom.
Moskva bi mogla iskoristiti Washingtonovo naoružavanje Kijeva kao izgovor za invaziju na Ukrajinu i granične zemlje NATO-a koje je također opskrbljuju oružjem, kako bi izolirala Ukrajinu i proširila ruske "obrambene" granice.
Gospodin Biden je poslao nekoliko hiljada vojnika da nadopune 8.500 američkih vojnika raspoređenih duž istočne granice NATO-a. Namjera im je odvratiti invaziju NATO-a od strane 120.000 ruskih vojnika skupljenih na ukrajinskoj granici, uz podršku ruske vojske koja broji više od milion.
Američka vojna prisutnost nije praktična odbrana NATO-a. SAD i njihovi saveznici u NATO-u bili bi svladani u konvencionalnom ratu. Američke snage raspoređene u istočnoj Europi i na ukrajinskoj granici su "osigurač" za odvraćanje Rusije od invazije na NATO prijetnjom nuklearne eskalacije. Ipak, nuklearna eskalacija strateški je na strani Rusije.
Rusija bi mogla pobijediti u Trećem svjetskom ratu u Europi s jednom nuklearnom bojnom glavom Super-EMP.
Detonirana 70 kilometara iznad sjedišta NATO-a u Bruxellesu, EMP polje bi isključilo električne mreže i paraliziralo vojne snage NATO-a od Poljske do Britanije, stvarajući savršene uslove za rusku invaziju. Američki vojnici i 30.000 civila koji bježe iz Ukrajine postali bi zarobljenici. Ruski tenkovi mogli bi stići do La Manchea za nekoliko dana.
Nakon EMP napada, SAD bi otkrio da nema taktičko nuklearno oružje. Čak i ako neki sistemi isporuke prežive EMP, dvojbeno je da bi bilo koja evropska vlada domaćin dopustila taktički nuklearni napad na Rusiju sa svog teritorija, bojeći se nuklearne odmazde.
Rusija bi mogla uništiti NATO bez Trećeg svjetskog rata i već razbija NATO ukrajinskom krizom. Njemačku, “najsnažniju” evropsku NATO članicu, osuđuju zbog odbijanja slanja oružja Ukrajini, navodno zbog njemačke ovisnosti o ruskom prirodnom plinu.
No, možda se Berlin boji raspirivanja rata u Ukrajini jer je Berlin tokom prošlog vijeka bio na gubitničkoj strani u dva svjetska rata. Možda se Njemačka sjeća svojih uništenih gradova, silovanih i okupiranih od strane Rusije, sjeća se svojih 5-7 miliona mrtvih.
NATO nikada nije bio krhkiji u vojnom i psihičkom smislu. Što se NATO više bude približavao ratu s Rusijom, savez će se sve više kretati prema raspadu.
Gospodin Biden bi trebao:
• Prekinuti ukrajinsku krizu obećanjem da NATO neće uključivati Ukrajinu niti se širiti prema istoku;
• Pokušati učiniti Rusiju strateškim partnerom ili neutralnom u Novom hladnom ratu s Kinom;
• Sustići rusko nuklearno oružje.
Medvjed, prijatelj ili neprijatelj, poštuje samo snagu, piše The Washington Times.
