Da bi ruska agresija na Ukrajinu mogla imati implikacije i na Zapadni Balkan može se čuti i od vrha Evropske unije.
Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjsku i sugurnosnu politilu, sinoć je također na to ukazao te istakao da prate situaciju i državama Zapadnog Balkana.
Vanjskopolitički analitičar Jutarnjeg lista, Željko Trkanjec napisao je analizu u kojoj ističe podijeljenost Balkana po pitanju Ukrajine, ali i poziva na oprez zbog izjava Aleksandra Vučića.
Njegovu analizu prenosimo u cijelosti:
Kao i uvijek, Balkan je podijeljen i oko Ukrajine. To je Balkan na kojem je skandinavizacija, gdje zemlje koje su vodile međusobne krvave ratove sada imaju usklađene politike, nije moguća.
Hrvatski premijer Andrej Plenković u četvrtak rano ujutro osuđuje napad Rusije na Ukrajinu. Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, nije žurio, ali je zato pazio na izričaj. U objavi na Twitteru kasnije tijekom dana - vrag prišu odnija! - na engleskom piše: “Kao dio jedinstvene europske obitelji, mir je kolektivno i trajno opredjeljenje naše zemlje. Uz razorni razvoj događaja, invaziju i rat u Ukrajini, ponovno pozivamo na hitan prekid vatre, solidarnost i dijalog.” Pod naša zemlja nema zastavice niti jedne zemlje pa ni BiH. A u oči upada da se ali nigdje ne spominje Rusija kao agresor, samo invazija - nečija, tko zna čija.
Nije bilo Čoviću lako, nada se podršci Milorada Dodika i njegovih ruskih zaštitnika za planove u BiH, a morao je reagirati jer to traži Europska pučka stranka. I da, Zagreb, ali to ga manje brine.
Hrvatski narodni sabor (HNS) kojem je na čelu Čović vjerojatno kako bi se potvrdio pluralizam koji postoji u hrvatskoj zajednici u BiH, oglašava se dan kasnije - vidi gore ono s prišom i vragom. Bilo je tu telefonskih poziva, čini se, pa je HNS promijenio izričaj: “Hrvatski narodni sabor BiH u cijelosti podržava stajalište Europske unije i pridružuje se osuđivanju agresije i invazije Rusije na Ukrajinu.”
Toliko o politici HDZ BiH koja je proeuropski orijentirana.
U najvećem je problemu bio Milorad Dodik koji je čekao i čekao stav Beograda, kao i prosrpske stranke u Crnoj Gori. Aleksandar Vučić, mali Putin o kojem sve ovisi u Srbiji, nije se dao lako. Odbio se osobno oglasiti nego je stajalište sakrio iza Vijeća za nacionalnu sigurnost dok je Ivica Dačić lupetao po običaju, ali njega više nitko ne sluša. S jedne je strane EU koja traži da se priključi sankcijama, a s druge Moskva koja traži saveznike. Do tada je dobila podršku Sirije i Kube. Bjelarus se na računa, to više nije samostalna zemlja. Nije čak ni zemlja ograničenog suvereniteta, diktator Aleksandar Lukašenko viri iz … ostat ću pristojan.
Pa je srbijansko Vijeće konačno objavilo zaključke koje bi vlada možda danas trebala konačno prihvatiti. Za razliku od ostatka svijeta, kako diktatora koji su podržali Putina tako i onih drugih, koji su kratko i jasno rekli što misle, srbijansko je Vijeće napisalo traktat od 15 točaka.
“Republika Srbija najiskrenije žali zbog svega što se događa na istoku Europe”, počinju zaključci. Prvi uvjet je zadovoljen, nema osude ruske invazije. Ipak, u točki 2 Beograd mora reći: “Republika Srbija je privržena poštovanju načela teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti država”, jer to je temelj na kojem gradi politiku prema Kosovu, temelj koji mu je Putin uredno minirao. Što će opsežno tumačiti u točki 3 pozivajući se na Ustav koji Kosovo smatra dijelom Srbije.
U sljedećoj će se točki opet vratiti Moskvi dragom diskursu napada na NATO - “jer je zbog nastojanja da sačuva svoj teritorijalni integritet na kraju 20. vijeka [Srbija] bila izložena ne samo restriktivnim mjerama već i agresiji 19 država NATO”.
Točku 6 treba samo prenijeti: “Temeljno načelo suvremenog međunarodnog prava je načelo mirnog rješavanja sporova i suzdržavanja od prijetnje i upotrebe oružane sile protiv teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti ma koje države i na bilo koji način koji nije u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda. Rukovodeći se osnovnim principima na kojima temelji svoju vanjsku politiku, Republika Srbija smatra veoma pogrešnim kršenje teritorijalnog integriteta bilo koje zemlje, uključujući Ukrajinu.”
Rusija ne postoji u toj cijeloj priči. Sve do točke 8. “Polazeći od toga da je njena osnovna dužnost da sve svoje snage posveti očuvanju mira i blagostanja svojih građana, Republika Srbije će se prilikom razmatranja potrebe da se eventualno donesu restriktivne mere ili sankcije protiv bilo koje države, uključujući Rusku Federaciju, rukovoditi isključivo zaštitom svojih vitalnih ekonomskih i političkih interesa.” Prevedeno, nećemo pristati na sankcije Rusiji. Prvi dio rečenice govori da je Vučić zaključio da mu veća opasnost prijeti od Moskve nego od Bruxellesa. Što bi Bruxelles trebao zapamtiti kad će se ponovno pričati o Beogradu s Vučićem na čelu.
Srbija je, tvrdi Vijeće, izložena “strahovitim pritiscima” pa zbog toga prekida sve planirane vježbe sa stranim partnerima. Vjerojatnije je da Rusija ne želi da se petljaju s NATO-m, nego obrnuto. Ali to je moje nagađanje, nigdje potvrđeno.
Vučić je nepotrebno dugim zaključkom, koji zamara čitateljicu i čitatelja, pokušao nastaviti igru sjedenja na dva stolca. U nadi da će mu EU manje zamjeriti što neće podržati sankcije. Rusija mu ne bi oprostila da je stao uz EU.
Patrijarh Porfirije, s kojim je Vučić, kako tvrdi, dogovarao zaključke, mirno je poručio da će poslati “materijalnu pomoć našoj potrebitoj braći u Ukrajini”. Kako ne bi bilo sumnje na čijoj su strani, Porfirije će dodati da ona ide Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi i mitropolitu Onofriju. Koji vodi Ukrajinsku mitropoliju Moskovske patrijaršije. Onoj Kijevskoj, koja ne nedavno postala autokefalna, ništa. Ne treba sumnjati da su se i o tome dogovorili Vučić i Porfirije.
Vučić ima velik problem s ruskom invazijom, ali zbog toga neće riskirati odnose s Moskvom.
