Iako nije sretan zbog te ideje, narednik “Casper” iz ukrajinskih dobrovoljačkih jedinica spreman je dići u zrak posljednji most koji povezuje Kijev i njegova zapadna predgrađa, u svjetlu napredovanja ruskih snaga prema glavnom gradu.
Njegovi saborci su ranije digli u zrak preostale mostove na zapadnoj strani glavnog grada Ukrajine, u očajničkom pokušaju da zaustave napredovanje ruskih tenkova.
‘Raznijeti ga sa što više tenkova na njemu’
Jedini most koji još uvijek stoji preko rijeke u mjestu Bilogorodka, 25 kilometara zapadno od glavnog grada, vodi do sela sa brojnim ljetnim vikendicama, koje se sada pretvorilo u bojno polje.
Grad Kijev će ostati odsječen od okolnih područja na zapadu ako “Casper” dobije naredbu da digne most u zrak.
“Učinit ćemo sve što možemo da ostane na svom mjestu”, rekao je bivši padobranac za AFP, ali borbe koje se sve više približavaju slabe moral Ukrajinaca na barikadama.
Ruskim kopnenim snagama pridružile su se i zračne snage koje bombardiraju obližnja sela i gradove.
Kolone izbjeglica koje bježe od predstojećih borbi čine se beskrajnim, a u rijetkim mirnim satima tišine između napada, ukrajinski vojnici strahuju da se ruske snage spremaju za žešće napade.
Gledajući ukrajinski izviđački dron kako zuji iznad linije fronta, “Casper” priznaje da bi uskoro mogla doći naredba o uništenju posljednjeg mosta koji povezuje Kijev i njegova zapadna predgrađa.
“Ako primimo naredbu ili ako vidimo da Rusi napreduju, raznijet ćemo ga sa što više neprijateljskih tenkova na njemu”, dodao je.
Pripreme za ulični rat
Kako se borbe približavaju predgrađima Kijeva, ulice su iz dana u dan postajale sve opasnije i puste. Ruske snage su sada na oko 50-ak kilometara udaljenosti od središta glavnog grada, nakon što su napredovale uz istočnu obalu rijeke Dnjepar.
No njena zapadna obala daje ruskim snagama brži pristup centru glavnog grada i četvrti u kojoj se nalazi sjedište vlade.
Sve obeshrabreniji, stanovnici se pripremaju za ulični rat, poput mehaničara Oleksandra Fedshenka (38), koji je ranije u svoje slobodno vrijeme bio domaćin snimanja najpopularnijeg ukrajinskog televizijskog programa o automobilima. Sada je svoju prostranu garažu pretvorio u tajni centar za proizvodnju oružja za opremanje ukrajinske dobrovoljačke jedinice.
“Kad je počeo rat, sve se promijenilo”, kaže Fedshenko, dodavši: “Otkrili smo da neki mehaničari znaju praviti oružje, a drugi znaju praviti Molotovljeve koktele. Činimo sve što možemo.”
Svi zaposlenici Fedshenkove automehaničarske radionice zamijenili su svoje uljem umrljane mantile maslinastozelenim uniformama dobrovoljačkih jedinica.
Cross (28), drugi mehaničar koji je nedavno pristupio dobrovoljačkim jedinicama, vari mitraljez teškog kalibra koji su ukrajinski vojnici izvukli iz zarobljenog ruskog tenka.
To može biti naš posljednji dan
Cross ga pokušava pretvoriti u prijenosno oružje tako da ga dobrovoljac bez vojne obuke može koristiti u uličnim borbama. “Ova stvar možda ne cilja dobro, ali bolje je nego ništa”, kaže.
”Malo ljudi zna da to radimo, jer to nije baš legalno. Ali u ratu nije važno šta je legalno, važna je samo odbrana zemlje”, dodaje.
“Osjećao sam se bespomoćno”, objašnjava Fedshenko. “Da mi daju kalašnjikov u ruke, ne bih izdržao ni deset minuta živ, ali morao sam nešto učiniti.”
Njegova improvizirana tvornica oružja sada bi mogla postati meta ruskog bombardiranja. Njegova prostrana garaža nalazi se na cesti na krajnjem zapadu Kijeva, a okružena je mnogim industrijskim objektima koji su sada ruševine.
“Svi ovdje znaju da nas mogu napasti u bilo kojem trenutku”, dodaje mehaničar. “Svi znaju da bi ovo mogao biti naš posljednji dan u životu, ali opet nastavljaju dolaziti”.
Penzionerka Ganna Galnychenko (64) također ne može sakriti emocije dok govori. Morala je sama prijeći područja u selu koja nisu pod ničijom kontrolom, između mosta koji čuva “Casper” i gradova pod ruskom kontrolom.
”Ne znam gdje su mi djeca”, kaže drhtavim glasom. ”Zovem ih telefonom, ali niko se ne javlja”.
