Pritisak dešavanja u Ukrajini, ogroman protok informacija, neumjereno konzumiranje sadržaja ratnih prizora na društvenim mrežama, za veliki broj građana i u našoj zemlji mogli bi biti psihološki pogubni. Na one koji su doživjeli traumu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, strašni prizori rata mogli bi ponovo traumatizirati, pa čak i probuditi potisnuti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
Granatiranja, pucnjave, tijela na ulicama, ranjeni, izbjeglice, uplašena lica, suze, plač, sve nas to može vratiti 30-tak godina unazad, kada smo i sami prolazili slične traume. Te su traume ostavile i ozbiljne posljedice na nemali broj građana BiH, upravo u vidu PTSP-a. Čak i kada su se simptomi pritajili i smirili, rat koji se dešava u Evropi, neizvjesnost, nesigurnost pa čak i priče o tome kako bi se nešto slično ponovo moglo dogoditi na Balkanu, mogu potisnuti stari PTSP na površinu.
S tim se slaže i ugledni bh. psihijatar Omer Ćemalović koji za Raport pojašnjava kako scene iz Ukrajine te informacije koje pristižu velikom brzinom mogu utjecati na ionako narušeno mentalno zdravlje nacije. On ističe kako je mali broj onih u BiH koji su bili pošteđeni traumatskog stresa i traumatskih događaja tokom rata, ali i poslije rata. Ističe kako slike užasa koje stižu iz Ukrajine na veliki broj bh. građana djeluju kao negativan faktor te jedan ponovni stres.
"To je jedna vrsta traumatizacije. Ljudi to proživljavaju vrlo teško. Bude se stare rane, ponovo krvare. Javljaju se u problemi, u kontroli ponašanja, impulsu, spavanju, u odnosu sa ljudima. Nažalost, naše institucije nisu na takvom nivou da pružaju sigurnost ljudima. Sve smo više upućeni na samopomoć, a to znači koliko se ko uspije snaći, koliko ima snage, kapaciteta da se nosi sa ovim situacijama, koje se nižu jedna za drugom, na jedan brutalan način", govori Ćemalović.
PTSP se pojavljuje kao odgođeni ili produženi odgovor na stresogeni događaj ili situaciju, u uslovima iznimno jake ugroženosti koja može izazvati uznemirenost kod gotovo svake osobe. Tu reakciju mogu izazvati, naprimjer, prirodne katastrofe ili one uzrokovane ljudskim faktorima, rat, teška nesreća, svjedočenje nasilnoj smrti drugih osoba, kod žrtava mučenja, terorizma, silovanja ili drugih zločina.
"Neki od simptoma su snižen prag tolerancije na različite situacije, zajedljivo, čangrizavo ponašanje. Često dolazi do zloupotrebe nedozvoljenih supstanci, alkohola, droga, poremećaja spavanja, opada efikasnost na radnom mjestu. Ljudi se suočavaju sa unutrašnjim pritiskom, a vrlo često se javlja i agresivnost, koja se može ispoljiti u svakom trenutku", istaknuo je Ćemalović.
O dijagnozi PTSP-a te o tome kako ratna zbivanja u Ukrajini mogu utjecati na buđenje simptoma PTSP-a kod osoba koje su preživjele rat i nose ratne traume, razgovarali smo i sa psihologom Čedomirom Novakovićem. On kaže kako je vrlo važno znati da se taj poremećaj ne javlja samo zbog ratnog iskustva.
"Kada se govori o informacijama koje utječe na opće psihičko stanje i ponašanje građana, bez obzira koje su dobi i gdje žive, ta je slika široka. Ako su stresovi ili faktori koji utječu na ponašanje vremenski dugotrajni, onda ta osoba ne vidi svjetlo na kraju tunela. Situacija u kojoj se sada nalazi gotovo cijela planeta je vrlo komplikovana. U vrlo kratkom intervalu desili su se veliki problemi. Konkretno, imali smo rat, pa pandemiju, a za to cijelo vrijeme imamo velike tenzije koje i danas traju. Jedan dio stanovništva nije se oporavio od prve tragedije i prvog stresnog perioda koji je trajao četiri godine, pa smo upali u pandemiju, i sada imamo ponovo ratnu prijetnju. Očekivati je da i psihički ili psihofizički najstabilnije osobe moraju imati neke negativne posljedice, koje utiču na samu ličnost ili njihovo okruženje", kazao je Novaković za Raport.
PTSP ne bira žrtve i može se dogoditi svakome ko doživi ugrožavajući događaj, a ne samo ratne strahote.
"Mora se znati da je anksioznost sastavna emocija svih psihičkih problema, bolesti ili poremećaja. PTSP je registriran u vrijeme Vijetnamskog rata. Osobe sa ovom dijagnozom su nepredvidivog ponašanja, čak i u uslovima u kojima imaju riješene sve druge potrebe - adekvatnu zaštitu, egzistencijalnu sigurnost, ali oni opet imaju jedno treće stanje koje nauka posebno ističe. To stanje smo mi vidjeli ovdje. Pratimo to od 1992. godine. To je stanje apatije. Kada dijagnosticiramo depresiju ili bilo koji već objašnjeni psihički problem ili devijaciju, imamo niz lijekova i možemo predviđati ponašanje osoba zahvaćene određenim psihičkim problemima. Stanje apatije je apsolutno nedefinisano i nikada ne možete predvidjeti koja će najslabiji karika pući u ličnosti ili psihi. Pogotovo ako to stanje apatije traje duže. Postoji niz stresova koji odlučuju ili utječu na ponašanje i mentalni sklop osobe", pojasnio je Novaković.
Kao posebno zabrinjavajući podatak Novaković ističe to da se u ovakvim situacijama, koje mogu biti okidač za reaktivaciju starih trauma, može očekivati povećan broj samoubistava, ali i kriminala.
"Strahovi su prateća pojava PTSP-a. Veliki broj ljudi proživljava određene vrste strahova ili panike, posebno ako se pojavljuju neke scene kroz koje je osoba prošla i nije se mogla s tim stanjima izboriti. Kažu koga je zmija ujedala i guštera se plaši. Preveliki utjecaj na psihičku stabilnost svake osobe imaju mediji. To pokazuju informacije WHO. U svakoj krizi je povećan kriminal, povećan broj osoba koje obolijevaju na različite način, povećan je broj samoubistva", upozorio je Novaković.
