Naureen Chowdhury Fink, izvršna direktorica The Soufan Centra i stručnjakinja za sigurnost, napisala je tekst za CNN.
Chowdhury Fink prethodno je bila viša savjetnica za borbu protiv terorizma u Misiji Ujedinjenog Kraljevstva pri Ujedinjenim narodima, prenosi Index.hr. U nastavku prenosimo njezin tekst:
Brzi pogled na vojne sposobnosti Ukrajine i Rusije pokazuje bitku Davida protiv Golijata. Na papiru ruske oružane snage imaju hiljade više vojnika, oružja i vozila…
Žestok otpor
Na terenu je druga priča jer je Rusija naišla na žestok otpor ukrajinske vojske, koja je brojčano nadjačana. U prve dvije sedmice invazije poziv ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog stranim dobrovoljcima da ojačaju odbranu njegove zemlje doveo je do podizanja ruku više od 20.000 ljudi iz 52 zemlje, prema vladinim zvaničnicima.
Da ne duljimo, predsjednik Vladimir Putin prošle je sedmice također pozvao na inozemna pojačanja, navodno s Bliskog istoka i iz Afrike, gdje je Rusija uložila u jačanje vlada i vojnih aktera koji su sada u poziciji da "otplate dug".
Rusija je pozvala saveznicu Siriju, u kojoj su Putinove trupe podržale vladine snage u dugom građanskom ratu u zemlji, tvrdeći da je gotovo 16.000 dobrovoljaca spremno boriti se na njihovoj strani.
A u Africi je nastojala njegovati podršku na mjestima poput Centralnoafričke Republike, u kojoj su ruski savjetnici i privatni vojnici ojačali autoritet vlade u Banguiju.
Dodajte tome raširene izvještaje o povećanoj prisutnosti Wagner grupe u Ukrajini, ruske privatne vojne tvrtke čiji je vlasnik navodno blizak Putinu i koja očito nudi početne plaće od 2.000 dolara mjesečno za sve državljane (osim Gruzije), i slika stranih boraca u ratu će se zakomplicirati. I to opasno.
Afričke države podijeljene su oko invazije Rusije. Tokom povijesnog glasanja o Ukrajini ranije ovog mjeseca u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, 24 afričke zemlje suzdržale su se od osude ruske invazije, 16 je bilo suzdržano, sedam uopće nije glasalo, a jedna je bila protiv.
Wagner grupa
Primjetno je da su zemlje u kojima je Wagner grupa bila aktivna, uključujući Mozambik, Centralnoafričku Republiku, Mali, sve bile suzdržane od glasanja protiv Rusije u UN-u.
Za neke će borbe u Rusiji pružiti priliku da izazovu postkolonijalnu eru kojom dominira Zapad, za druge će osigurati vrijedan prihod i borbene prilike…
Više od desetljeća Rusija je štitila Siriju u Vijeću sigurnosti i preplavila je oružjem, osobljem i operativnom potporom. Dugogodišnja podrška Rusije sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu omogućila mu je brutalni poligon za testiranje oružja, taktike i novačenja.
Zauzvrat, prvog dana invazije Putin je navodno nazvao Assada koji mu je rekao da "zapadne nacije snose odgovornost za kaos i krvoproliće".
Nije iznenađujuće što sada regrutira sirijske dobrovoljce, a američke procjene pokazuju da će njihovo iskustvo u gradskim borbama biti od posebne vrijednosti za Rusiju jer se pregrupiraju za nove napade na ukrajinske gradove.
Tokom proteklog desetljeća izraz "strani borci" dočarao je slike još jednog rata na Bliskom istoku, gdje je gotovo 40.000 ljudi putovalo u Siriju i Irak. Protivnik je za mnoge bio brutalni diktator, ali saveznik je bila transnacionalna teroristička skupina koju je odredio UN.
Legija stranaca
Ovo nije taj rat. Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je osnivanje ukrajinske Legije stranaca, pod kontrolom vlade. Interes Zapada vjerojatno će ostati velik za podršku ukrajinskim snagama u obrani od invazije i okupacije.
No ako se trenutni rat pretvori u dugoročnu pobunu, scena za strane borce i pristaše može se promijeniti uz zaoštravanje ideoloških ili političkih pogleda ili favoriziranje ekstremističkih narativa.
Štoviše, kako bi ispunile svoje obaveze prema rezolucijama Vijeća sigurnosti o borbi protiv terorizma, države su usvojile mjere, poput kriminaliziranja putovanja u zone sukoba ili materijalne potpore terorizmu – bez stvarnog definiranja terorizma – koje mogu zakomplicirati sliku.
To znači da bi mogle postojati napetosti između akcija koje se smatraju dopuštenima u zonama sukoba i onoga što se može okarakterizirati kao terorizam.
Dok su se države suočavale s izazovima putnika, koji putuju za Islamsku državu u Siriji i Iraku, ujedinile su se oko niza sveobuhvatnih i obvezujućih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se pozabavile fenomenom onoga što su nazvale stranim terorističkim borcima.
Vijeće sigurnosti je 2014. i 2017. usvojilo dvije obavezujuće rezolucije jer su se države borile s mogućnošću putovanja stranaca u zone sukoba i povratnika.
Drugačija motivacija
Te su mjere donesene kada je postojao međunarodni konsenzus o statusu ISIS-a i kada je terorizam bio jedna tema oko koje se svih pet stalnih članica Vijeća moglo složiti.
Iako su početne namjere mnogih koji putuju sa Zapada u Ukrajinu bile pretežno humanitarne i podržavale opkoljenu suverenu, demokratsku vladu koja je napadnuta, motivacije se vremenom mogu promijeniti.
Rusija je već naznačila da će strance koji putuju u Ukrajinu smatrati plaćenicima i da ih neće smatrati borcima koji su zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom.
Sve dok dobrovoljci putuju kako bi se pridružili službeno osnovanoj legiji stranih zemalja i ostaju pod odgovornim vojnim zapovjedništvom dok su u Ukrajini, mogu postojati neke mjere pravne zaštite.
Ali, pojedince mogu i regrutirati skupine s različitim ideološkim ciljevima, osobito ako nisu primljeni u stranu legiju. Države sada moraju preispitati svoje protuterorističko zakonodavstvo i razjasniti kada i gdje se ono primjenjuje u odnosu na Ukrajinu.
U geopolitičkim posljedicama rata u Ukrajini postojat će hitna potreba za ponovnom procjenom uloga i doprinosa multilateralnih protuterorističkih napora, poput goleme birokratske arhitekture Ujedinjenih naroda, Globalnog antiterorističkog foruma i drugih međuvladinih tijela razvijenih nakon doba 9/11.
Ipak, priljev dobrovoljaca u Ukrajinu i Rusiju povećava potrebu za međunarodnom suradnjom među svim državama kako bi zajamčile sigurnost svojih građana i planirale njihov siguran povratak.
