Gost posljednjeg ovosedmičlnog izdanja Rezimea bio je profesor na Filozofskom fakultetu UNSA Vahidin Preljević.
Kaže da se preko društvenih mreža čuje sa prijateljima iz Ukrajine.
"svako onaj ko želi da zna šta se događa u Ukrajini i zna. Oni potvrđuju manje-više tu priču. Ono što sam primijetio kod njih je jedan nepokolebljivi duh otpora. Zaista riješenost da se suprotstave agresiji Putinovog režima i to, kako mi oni sami prenose, kroz sve socijalne slojeve. Jedan dio muškaraca je izbjegao u danima kada ukrajinska vlada još nije bila donijela odluku da punoljetni muškarci ne smiju napuštati zemlju, ali veliki broj njih se u međuvremenu vratio. I to ne samo muškarci nego i žene."
Navodi da razloge zbog kojih se Ukrajinci ljute na EU možemo i mi u BiH dobro razumjeti.
"Oni se ljute, prije svega, što je Evropa, pa i zapadni svijet u cjelosti 2014. godine kada je Rusija anektirala Krim i kada je pokrenula pobunu u Donbasu, ignorirala. Uvela je doduše neke sankcije koje su bile vrlo blage i nisu nimalo omele akcije koje je Putin provodio u Ukrajini. Istina, jedan dio zapadnih zemalja je sve vrijeme naoružavao Ukrajinu i opremao vojsku. Ali generalno, prije svega EU, je faktički sve vrijeme finansirala rat protiv Ukrajine različitim poslovnim aranžmanima sa Putinovim režimom i donekle ga i danas finansira."
Zapadni Balkan već jeste moneta za potkusurivanje
Preljević ističe da EU nije zapustila samo BiH, nego i cijeli Balkan.
"Rekao bih da je dubinski uzrok tome što je EU zapustila, prije svega, samu sebe. Ona je osnovana nominalno kao ekonomska zajednica uglja i čelika, ali iza te ideje ekonomskog povezivanja stajala je ideja mira i demokratije. I nekako je, pogotovo nakon pada Berlinskog zida i pogotovo od smjene stoljeća za osnovna ideja EU padala sve više u drugi plan. Barem u onome što smo vidjeli u praksi. Konkretno na Balkanu EU, nažalost uz dominaciju njemačke vanjske politike, je bila zainteresirana prije svega za stabilnost. Ali njihov koncept stabilnosti bismo mogli prevesti onom našom poštapalicom ne talasaj. Dakle ne mijenjati ništa, podržavati one faktore koji su zapravo i ranije bili percipirani kao mogući izvor nestabilnost, prije svega Srbiju, ne praviti nikakve iskorake koji bi omogućili neki napredak. Uostalom taj odnos smo možda najplastičnije vidjeli u slučaju Sjeverne Makedonije. To je bio fatalan signal koji je i dotad rastući utjecaj Rusije i Kine dodatno osnažio i otvorio prostor upravo za ono što Evropa nije htjela, a to je destabilizacija."
Smatra da Zapadni Balkan već jeste moneta za potkusurivanje.
"Primijetili smo da je koncentracija trupa na granicama Ukrajine korespondirala sa rastom napetosti u BiH sa aktivnostima Milorada Dodika. Dakle postoje jake indicije koje već prelaze u dokaze da je destabilizacija Balkana koja je krenula ljetos bila u dosluhu sa planovima Putinovog režima u Ukrajini. Dakle Balkan već sada jeste moneta za potkusurivanje. Za pretpostaviti je da je moguća intencija bila da se stvori ovdje jedno žarište, koje ne mora nužno biti ratno ili oružano, ali političko žarište koje bi odvratilo pažnju od onoga što će se dogoditi na istoku Evrope. Moguća je i obrnuta naravno strategija."
U političkoj i ustavnoj krizi u BiH ima krivice i EU
O izjavama Igora Kalabuhova kaže da Rusija misli da može prijetiti BiH zato što je BiH neintegrirana zemlja.
"Otuda ta sigurnost, samouvjerenost ruskog izaslanika ovdje u BiH da se prema ovoj zemlji odnosi kao prema nekoj svojoj sferi utjecaja. Drugi razlog je u samom karakteru ruske politike posljednjih 20-ak godina, a koja se sasvim jasno sastoji u tome da obnovi rusku imperiju."
Ističe da u političkoj i ustavnoj krizi u BiH ima krivice i EU.
"Najveća odgovornost je na domaćim akterima, ali to što se oni mogu ponašati tako kako se ponašaju je velika odgovornost upravo EU. Miloradu Dodiku su izrečene sankcije od SAD-a. EU, iako je to najavljivano više puta, još uvijek nema snage ili volje da izrekne sankcije Putinovom pijunu na Balkanu. EU mu nije uvela sankcije, a prihvatila ga je ponovo kao sugovornika. Za Dodika jedino mislim da nije mudar političar."
Preljević smatra da Aleksandar Vučić načelno stoji iza politike Milorada Dodika.
"Ali on stoji i iza nekih drugih politika. Kod Vučića je uvijek pitanje za koji će se pravac opredijeliti. Sada je ta politika sjedenja na više stolica pretpostavljam doša do svog kraja. Čini mi se da je proces otrežnjenja na Zapadu počeo, silom prilika. I kako se Vropa i zapadni svijet bude konsolidirao to će sve biti manje prostora za Aleksandra Vučića da igra na tih nekoliko stolica. Morat će se opredijeliti."
Pogrešno postavljeni pregovori o izmjenama Izbornog zakona
Kaže da mu u našoj politi smeta što se vrlo često nije u stanju ocijeniti šta je relevantno, a šta ne u datom trenutku.
"Tzv. probosanske političke stranke bi trebale dogovoriti okvir ili tu famoznu crvenu liniju ispod koje se ne ide, a sve prije te crvene linije se može i treba raspravljati. Mislim da je velika prednost tzv. političkog Sarajeva u tome što je ipak politički pluralan. Čini mi se da je dobro i što u najvećim kantonima imamo redovnu smjenu vlasti u posljednje vrijeme, što se generalno tom pluralnom političkom kulturom smanjuje prostor za korupciju i što u pluralnom društvu ipak možemo u slobodnoj raspravi kristalizirati neke stavove. Time zajednica jača."
Kada je riječ o izmjenama Izbornog zakona navodi da pregovori ovako kako su postavljeni su pogrešni.
"Priča o izbornoj reformi je krenula od presuda Evropskog suda za ljudska prava koji je tražio da se ukinu diskriminacijske odredbe u našem Ustavu, da svi građani imaju jednako aktivno i pasivno biračko pravo. Ovo o čemu se sada razgovara nema nikakve veze sa rješavanjem tih presuda nego dodatno udaljavanje od načela jednakopravnosti svih građana. To liči na cirkus ili teatar."
