Portal Meduza donosi razgovor s ruskim vojnikom koji nije želio ratovati u Ukrajini. Albert Sahibgareev je 25-godišnji ugovorni vojnik iz Baškirije. Sanjao je o tome da bude vojnik. Stoga je nakon završetka vojne službe 2021. potpisao ugovor na još tri godine. U početku je Sahibgareev služio u svojoj rodnoj republici, nakon čega je prebačen u Nižnji Novgorod - u 288. artiljerijsku brigadu vojne jedinice br. 30683. Početkom februara 2022. njegova je brigada poslana na vježbe u Belgorodsku oblast uz granicu s Ukrajinom.
"Nismo bili upozoreni na 'specijalnu operaciju', samo su rekli da idemo na vježbu. Stigli smo i cijelo vrijeme sjedili, čekali smo nešto", prisjeća se Sahibgareev u razgovoru za Meduzu. No, 23. februara vojnicima je naređeno da stave pancirke i da ih ne skidaju, dobio je i automatsko oružje. Nedugo prije toga u jedinicu je dopremljena značajna količina artiljerijskog streljiva - mnogo više nego što se obično koristi u vježbama, kaže Sahibgareev.
"Niko nam ništa nije objašnjavao: imali smo zadatak utovariti streljivo u vozila i to je to. Rekli su da ćemo se prebaciti na drugu lokaciju. Svaki dan smo nosili streljivo s jednog mjesta na drugo. Niko nije razumio šta se zbiva. Mislili smo da su to vježbe", opisuje. Siguran je da su zapovjednici unaprijed sve pripremili i znali za "specijalnu operaciju", ali su to skrivali od vojnika. "Jednostavno nam je rečeno da ćemo ići na marš na [ukrajinsku] stranu. Ali nisu rekli zašto. Govorili su: 'Ako dobijete naredbu, morat ćemo je izvršiti'", kaže Sahibgareev.
Brigada je 24. februara počela pucati iz topova - "gdje im se naredi". Sahibgareev tvrdi da vojska nije znala na koje ciljeve puca. Vojnici su počeli sumnjati da se radi o vježbi kada je prema njihovim položajima uzvraćena vatra. Na području od dva kilometra od Sahibgareevljeve brigade počele su padati granate: "Shvatili smo da nešto nije u redu. Manevri se ne odvijaju u blizini naseljenih mjesta, u selima i gradovima, a tamo su padale granate. To znači da je Ukrajina počela uzvraćati i braniti se".
Sahibgareev je uza se imao mobilni telefon. Pročitao je na vijestima da je Rusija pokrenula invaziju: "Shvatili smo da su naše oružane snage napale [Ukrajinu]. Shvatili smo da je ovo pravi rat. Svi smo bili u šoku. Nismo se baš pripremali za to".
"Ono što se sada događa [rat u Ukrajini] je pogrešno. Ja to uopće ne odobravam", kaže Sahibgareev. Ističe da "nije mogao prekršiti naredbu". Njegova brigada nikada nije prešla granicu s Ukrajinom: granatiranje je izvršeno s područja Belgorodske regije. Tvrdi da je njegova zadaća bila čuvanje vojnog artiljerijskog skladišta i da navodno nije izravno sudjelovao u napadu.
Dana 2. marta, kada je rat već trajao više od sedam dana, Sahibgareeva je, prema njegovim riječima, pretukao zastavnik Vladislav Tihonov. Prema Sahibgareevljevim riječima, toga je dana od jednog zapovjednika tražio dopuštenje da ode u trgovinu - pustio ga je, a kada se vratio, drugi zapovjednik - Tihonov - napao ga je, pretukao i slomio mu ruku.
"Možda je bio uvrijeđen što njega nisam zamolio da uzmem slobodno. Ljudi su to vidjeli. Odvukli su ga, a ja sam samo ustao i otišao", kaže Sahibgareev. Prije toga, dodaje, nije imao sukoba s Tihonovim. Nakon okršaja s Tihonovim, Sahibgareev je odlučio napustiti jedinicu - i otišao; niko ga nije zaustavio. Zatim je pronašao prevoz do Moskve i napustio Belgorod. "Zašto bih služio s nekim ko će napasti svoga? Kako se boriti s njim? Ako ima mitraljez, pucat će mi u leđa, i to je to", kaže Sahibgareev.
Potraga za njim počela je tek dan poslije. Njegova majka Galina Sahibgareeva u razgovoru za Meduzu, prisjeća se da je dobila poziv iz jedinice da je Albert otišao po cigarete i da se nije vratio. Zamolili su je da nazove sina i kaže mu da se vrati u jedinicu. Odmah nakon toga Galina je nazvala Alberta: "Rekao je da je sve u redu. Rekla sam da ću ga nazvati nakon posla. Izašla sam navečer, a telefon mu je bio nedostupan". Ujutro je nazvala jedinicu. Ovako se prisjeća tog razgovora:
- Pa, je li se pojavio, upitala je majka.
- Ne, nije.
- Kako je otišao, iz kojeg razloga, je l' uzeo stvari? Bez?
Na ta pitanja joj nisu mogli odgovoriti.
- Tražite li ga? Zašto ga ne tražite?
- Vjerovatno je negdje s lokalnim pijancima. Ma, doći će, ovdje se slobodno šeta!
- Nisam odgojila sina pijanca!
Nakon toga je kontaktirala aktivistice za ljudska prava iz "Komiteta vojničkih majki", koje su joj pomogle da stupi u kontakt s vojnom jedinicom u Nižnjem Novgorodu. Tamo su joj rekli: "Zar se stvarno izgubilo? Nismo ni znali!" I konačno 8. marta Sahibgareev je stigao do Ufe. Od toga dana skrivao se u unajmljenom stanu. Tek 20. marta odlučio je otići u gradsku bolnicu broj 13 u Ufi kako bi sredio ozljede zadobivene u jedinici. Ondje mu je dijagnosticiran zatvoreni prellom šake koji zarasta i stavljen mu je gips.
Meduza je vidjela i Shibgareevljevo izvješće o otpustu iz vojske. U njemu Sahibgareev objašnjava da je "bio prisiljen napustiti jedinicu jer se bojao za svoj život i zdravlje i nije želio nastaviti sudjelovati u neprijateljstvima na teritoriju Ukrajine jer je to u suprotnosti s njegovim uvjerenjima":
"Dana 24. februara 2022. vojnici vojne jedinice 30683, uključujući i mene, izravno su sudjelovali u vojnoj specijalnoj operaciji na teritoriju Ukrajine. Prije toga nismo ni na koji način bili obaviješteni o početku specijalne operacije, njenim ciljevima… Smatram da je daljnja služba u uvjetima harange protiv mene, te primjene fizičke sile prema meni, tjeranje da sudjelujem u vojnim operacijama, suprotno mojim uvjerenjima, nemoguća".
Sahibgareev će sa svojim odvjetnikom Almazom Nabievim podnijeti i policijsku prijavu protiv zastavnika Vladislava Tihonova, koji mu je slomio ruku.
Odvjetnik pak smatra da Sahibgareev neće izbjeći hapšenje, čak i ako dokaže da su ga u brigadi maltretirali: "Na temelju prakse, ako se obratimo vojnom tužiteljstvu, oni će pokrenuti kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva [zbog odlaska iz jedinice]. Najvjerovatnije će ga uhapsiti i poslati u istražni zatvor".
Prema članku 337. Kaznenog zakona Ruske Federacije, "za samovoljno napuštanje vojne jedinice na neodređeno vrijeme" predviđa se zatvor do šest mjeseci; ako je bijeg trajao do mjesec dana - i do tri godine zatvora. Ako se vojnik ne pojavi u jedinici u roku od mjesec dana, može dobiti zatvor do pet godina. Za dezerterstvo (čl. 338. Kaznenog zakona) - odnosno "neovlašteno napuštanje jedinice ili mjesta službe radi izbjegavanja služenja vojnog roka" - predviđena je kazna zatvora do sedam godina.
Iz vojne jedinice u kojoj je služio Sahibgareev zvali su njegovu majku - i rekli joj da on dođe u Nižnji Novgorod, gdje će biti otpušten. Sam vojnik se neće vratiti u jedinicu: više ne želi služiti u ruskoj vojsci i raskinut će ugovor.
"Sin mi priča o čemu je razgovarao sa suborcima: 'Ne zna se čiji će te metak pogoditi kad krenemo u borbu. Nije to samo rat s Ukrajinom, tamo se i mi među sobom, mama, tučemo'", prisjeća se njegova majka Galina. "Čak i ako on ne raskine ugovor, ja ću ga sama raskinuti. Ne treba mi grob kod kuće!"
Meduza je kontaktirala poručnika Dmitrija Gluhova, koji je bio nadređen Sahibgareevu u skladištu koje je čuvao, ali kad je čuo pitanje, poklopio je slušalicu. Meduza je poslala i službeni zahtjev ruskom Ministarstvu odbrane, ali do objave ovoga teksta nije dobila odgovor.
U vojnoj jedinici na pozive Meduze nisu odgovarali, a nazvala je i broj koji se ranije koristio kao kontakt u najavama o primanju ugovornih vojnika u tu jedinicu. Rekli su: "Dopisnik Meduze? I nije te sram nazvati? Zbogom" i spustili slušalicu.
