Vahid Halilhodžić ušao je u fudbalsku historiju. Pobjedom Maroka nad DR Kongom u zadnjem krugu afričkih kvalifikacija “čekirao” je kartu za Katar, a zanimljivo je da je prije toga na Svjetsko prvenstvo odveo još selekcije Alžira, Obale Slonovače i Japana.
Odmah poslije utakmice stigao je i poziv koji će pamtiti do kraja života. S druge strane linije bio je marokanski kralj Mohamed VI koji mu je lično želio čestitati na pobjedi i velikom uspjehu.
Ovih dana Vahin telefon je usijan od poziva. Čestitke stižu sa svih strana. Iako umoran i iscrpljen, javio se iz Maroka za Reprezentacija.ba portal i prokomentarisao veličanstveni uspjeh.
– Pritisak je bio nenormalan. Trebalo je biti jak i izdržati to sve, a sada kada sam ostvario cilj, posebna je sreća. Mnogo se radilo u proteklom periodu. Nije to samo pripremiti utakmicu. Gdje su pripreme, pa ostale akcije, praćenje igrača… Kada jednu reprezentaciju odvedeš na Svjetsko prvenstvo, to je sjajan doseg, a tek kada odvedeš četiri… Naravno da sam ponosan, kaže nam Halilhodžić.
Dobro, jesu li sada Marokanci konačno svjesni kakvog selektora imaju?
– Pa, čujte… (haha). I kada napraviš rezultat, uvijek se nađe neko ko će prigovoriti što nije igrao ovaj ili onaj igrač. Nekad me to iskreno nervira, ali tako bi bilo i da sam svjetski prvak. Na te stvari ne možeš utjecati. Uostalom, ja sam svoj cilj ostvario.
Očekujemo da ćete voditi Maroko u Kataru. Istina, svašta se piše…
– Ja već radim na pripremi za Svjetsko prvenstvo. Sa mnom je zaista svašta moguće, ništa ne mogu tvrditi sa sigurnošću, ali na takve priče se ne obazirem. Danas živimo u svijetu kada mediji manipulišu, ‘fakenews’ je u modi, gleda se samo senzacionalizam. Jedan neka izjavi Vaha ovakav ili onakav, prenijet će još stotinu medija, a niko ne uzima u obzir ko to zapravo kaže. A kad bih ja na sve to odgovarao… Vaha će ići, ali ako ja odlučim tako.
Nakon utakmice pozvao vas je i marokanski kralj Mohamed VI.
– U Maroku nema većeg priznanja nego kada te kralj pozove. Velika je to čast. Primio sam mnogo, mnogo čestitki i zbog toga sam ponosan. Javili su mi se Safet Sušić, Dušan Bajević, Mehmed Baždarević, Semir Tuce, igrači iz Japana koje sam vodio, pa iz Francuske… Ma, nema ko nije.
Rekord ste postavili. Četiri reprezentacije ste odveli na Svjetsko prvenstvo, ali samo Alžir ste vodili na najvećem takmičenju.
– Više ste vi novinari podsjećali na taj podatak, ali, eto, ostaje zapisano u historiji da sam četiri reprezentacije odveo na Svjetsko prvenstvo. Inače, ne odlučuju uvijek rezultati. Meni su se kao treneru događale razne stvari. Ne bih se sada vraćao puno u prošlost, no kada je Maroko u pitanju, situacija nije bila idealna kada sam došao. Tada je sedam-osam standardnih fudbalera napustilo selekciju, trebalo je stvari novi tim, pohvatati sve konce. A kritike su konstantno bile prisutne. Ljudi bi preko noći uspjeh, a to ne ide tako. Ovo je rezultat napornog rada.
Bliži se 70. godina. Razmišljate li o mirovini?
– Normalno da razmišljam, mnogo mi nedostaje moja porodica koja mi je najveća potpora i snaga. I kada su mnogi mislili da su me uništili, ja sam zahvaljujući njima uspio isplivati iz svih tih poteškoća i vratiti se jači. Danas kada se osvrnem na karijeru, bilo je uspješno, itekako. Moja porodica bi najradije da završim karijeru, da se vratim kući, a imam i unučiće koje obožavam. Doći će vrijeme za to. Vidjet ćemo poslije Mundijala šta će i kako će biti. Isto tako, već sada me zovu dvije druge reprezentacije.
Kada dolazite u BiH?
– Trebao bih za desetak dana doći. Zaslužio sam da se odmorim od svega. Neka se pripremi prijatelj Halid Bešlić, da se malo proslavi sve ovo uz pjesmu.
Čini se da vam je Halid Bešlić najomiljeniji pjevač.
– Halid je, prije svega, jedan divan čovjek. Znamo se baš, baš dugo. Znali smo toliko puta sjediti i bez proslava. To je fino društvo u kojem te ne zaboli glava, vrlo malo se priča o politici. Melem na ranu.
Vidjeli smo da ste se u Dohi susreli sa prvim čovjekom N/FSBiH Vicom Zeljkovićem. O čemu ste razgovarali?
– Da, pozdravio sam se sa cijelom delegacijom prije početka izvlačenja. Rekli su mi da bi željeli da pomognem N/FSBiH, mada sam odgovorio na to da sam već pomagao, upravo sam ja organizovao turneju u Japanu kada su zaradili velike novce. I nastavit ću pomagati. Vico Zeljković mi je također rekao i da je pročitao moju izjavu da ne mogu zamisliti da BiH ne može da igra u Banjaluci, Mostaru… Ja to govorim jer mi je dosta rata, strašnih scena, želim da svi ljudi međusobno sjede, druže se. Pozvan sam i da dođem na kafu u Savez.
I dok Maroko slavi, BiH je u teškoj situaciji.
– Vidim, pratim. Vrlo malo gledalaca na tribinama dovoljno govori, interes za reprezentaciju je potpuno pao, a najgore je kada ljudi postanu ravnodušni, zaključio je na kraju Halilhodžić nadajući se da će doći bolji dani.