Slike krvoprolića s ubijenim civilima u Buči, predgrađu Kijeva. Ukrajinska vlada za to optužuje ruske vojnike. Ali ruski predsjednik Volodimir Zelenskij iznosi i teške primjedbe na račun bivše njemačke kancelarke Angele Merkel. Zelenski je rekao da bivšu kancelarku poziva u Buču kako bi vidjela „kuda je odvela politika ustupaka Rusiji u posljednjih 14 godina“, piše Deutsche Welle.
Prije 14 godina, na samitu Sjevernoatlantskog saveza u Bukureštu, prije svih Angela Merkel i tadašnji francuski predsjednik Nicolsa Sarkozy su se založili za to da Ukrajina ne dobije poziv za pristupanje NATO-u, kako ne bi provocirali Rusiju.
Zelenski to danas naziva „pogrešnom računicom“ zbog koje Ukrajina sada proživljava „najstrašniji rat od Drugog svjetskog rata".
Sjeverni tok 2 nakon aneksije Krima
I nakon ruske aneksije Krima 2014. njemačka vlada pod Angelom Merkel nije htjela isporučiti oružje Ukrajini. A odmah nakon toga je izdala dozvolu za izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2. kojim se Ukrajina zaobilazi kao tranzitna zemlja za ruski plin.
„Kako to Moskva da shvati nego kao prešutno odobravanje nasilne promjene granica", kaže Henning Hof iz Njemačkog društva za vanjsku politiku. I poljski premijer Mateusz Morawiecki se direktno obratio Angeli Merkel: „Gospođo kancelarko, vi šutite od početka rata. A upravo je politika Njemačke u posljednjih deset, petnaest godina dovela do toga da Rusija danas ima tu snagu, koja se temelji na monopolu prodaje sirovina“. Morawiecki je dodao da njemački kancelar Olaf Scholz blokira odlučujuće sankcije Evropske unije.
Nisu samo Angela Merkel i Olaf Scholz trenutno izloženi kritici. Ukrajinski ambasador u Berlinu Andrij Melnyk je u njemačkom listu Tagesspiegel optužio predsjednika Njemačke Steinmeiera (koji je dugo bio ministar vanjskih poslova u vladi Angele Merkel) da je za njega „odnos prema Rusiji nešto fundamentalno, pa i sveto, svejedno što se događalo, čak i vojna agresija tu ne igra veliku ulogu“.
Još nikada u historiji Savezne Republike Njemačke neki strani ambasador nije tako oštro napao njemačkog predsjednika.
Vanjska politika kao „veliko samozavaravanje"
Kritika se ne odnosi na pojedine političare već na ukupnu vanjsku, sigurnosnu i trgovinsku politiku Njemačke u posljednjih 30 godina. „Previše dijaloga i premalo oštrine prema Kremlju", tako je to sažeo Melnyk. Tu procjenu potvrđuje politolog sa Sveučilišta Regensburg Stefan Birling: „Sve njemačke vlade od dolaska Putina na vlast slale su signale da su njima važniji neproblematični odnosi s Moskvom od sudbine Ukrajine. To je ohrabrilo Kremlj da napadne".
Birling je još 24.3. u časopisu „Cicero“ ukupnu njemačku vanjsku politiku posljednjih nekoliko godina označio kao „veliko samozavaravanje“. Pod vojnim kišobranom Sjedinjenih Američkih Država se Njemačka prema njemu „odala pacifističkoj iluziji“ i koncentrirala se na svoje poslove.
Naivno prema Pekingu
Birling i u politici prema Kini vidi istu shemu: „Snishodljivost zbog ekonomskih prednosti, naivne ideje da možete jednu imperiju izvana liberalizirati, a demokratski ideali i sloboda mišljenja se kompromitiraju da se ne bi naljutila tamošnja vlast".
Doduše, niz evropskih zemalja i SAD su već godinama kritizirali njemačku politiku prema Rusiji i Kini. Ali Berlin je ostajao gluh na to, sve dok ruska vojska nije napala Ukrajinu 24.2.
Kancelar Scholz je na početku rata govorio o „smjeni epoha“. Je li mislio i na temeljnu promjenu njemačke vanjske politike? Novo je i da je predsjednik Njemačke Steinmeier, nakon Melnykove kritike, priznao „pogrešne procjene", na primjer u vezi sa Sjevernim tokom 2., koji je Njemačku koštao dosta vjerodostojnosti. Kada je Putin došao na vlast, prema Steinmeieru, nije se moglo znati kako će se stvari razvijati. Henning Hof proturječi, tvrdeći da se najkasnije od rata u Čečeniji 1999. mogao razaznati „zločinački, hipernacionalistički“ karakter Putinovog režima.
Političar bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) Alexander Dobrindt jedan je od rijetkih koji i dalje brani politiku „promjene kroz trgovinu". Trebalo je osigurati mir i zajedničko blagostanje, ali to je prema njemu Putin razorio: „Ali u tadašnje vrijeme te odluke nisu bile potpuno pogrešne“.
Merkel ostaje pri tome da Ukrajini nije mjesto u NATO-u
Angela Merkel se osim jedne izjave nakon ruskog napada na Ukrajinu nije javljala za riječ. Poznato je da se ona ne kaje zbog odluke iz 2008. da se blokira put Ukrajine u NATO. Ona „stoji iza svojih odluka u kontekstu samita zemalja Sjevernoatlantskog saveza u Bukureštu”, saopćila je jedna glasnogovornica Angele Merkel. Njezina pozicija je danas i pozicija unutar zapadne vojne alijanse. Većina zemalja je sretna time da nema obvezu odbrane Ukrajine, pošto niko ne želi biti uvučen u rat s Rusijom.
I nasljednik Angele Merkel Olaf Scholz zastupa taj stav. Međutim, nešto drugo, do prije nekog vremena nezamislivo, sada je realnost. Njemačka vlada sa socijaldemokratskim kancelarom i zelenim zamjenikom kancelara velikim sredstvima naoružava Bundeswehr i šalje oružje u Ukrajinu - kao ratno područje. To je „raskid s dugom tradicijom” kako je i sam Scholz priznao.
Bundeswehr je „smiješan"
Šta vanjskopolitički stručnjaci savjetuju njemačkoj vladi? Birling kaže da se Bundeswehr mora dovesti u red jer sada izgleda smiješno i „kod prijatelja i kod neprijatelja“. On dodaje da njemačka vlada mora razviti najprije evropsku pa onda globalnu sigurnosnu strategiju. On smatra da Njemačkoj „nedostaju političari koji se razumiju u pitanja sigurnosti, jer tu s nekoliko izuzetaka ni jedna stranka nema nešto ponuditi".
Henning Hof misli da se Njemačka još brže mora osloboditi ovisnosti od fosilnih energenata, a u vojnom pogledu mora postati „igrač koji u NATO-u kao i u Evropskoj uniji mora preuzeti ulogu u skladu sa svojom ekonomskom snagom“. Na koncu, on očekuje „europeizaciju politike prema Rusiji i Kini“.
Još uvijek se traži njemačko posredovanje
Usprkos oštroj kritici ne može se reći da njemačko posredovanje sada nije traženo. Ukrajinski ambasador Melnyk doduše zahtjeva oružje od Njemačke, ali i poziva kancelara Scholza da aktivnije posreduje između Rusije i Ukrajine: „Upravo sada nam je potrebno osobno liderstvo kancelara" za pregovore s Putinom, rekao je Melnyk za Reuters. „To bi bio test za novu njemačku vanjsku politiku“, dodao je on. Melnyk se izjasnio za ponovni sastanak takozvane „normandijske četvorke“ – Njemačke, Francuske, Rusije i Ukrajine, koji je svojevremeno u dobroj mjeri inicirala Angela Merkel: „Pozivamo kancelara Scholza da u Berlinu što prije sazove sastanak normandijske četvorke”.
Međutim, Melnyk smatra da bi format razgovora trebalo proširiti sudjelovanjem Amerikanaca, što bi se moglo protumačiti i kao izvjesno nepovjerenje prema Berlinu: „Jasno je da su nam u timu potrebni i Amerikanci, kako bismo govorili jednim glasom i pregovarali s Putinom s pozicije snage”.
