U Tuzlanskom kantonu pravo na biomedicinski potpomogutu oplodnju ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno u vanbračnoj zajednici.
Pet pokušaja vantjelesne oplodnje finansira se kroz zdravstveno osiguranje i to na način da se prvi pokušaj finansira u iznosu od 100 posto cijene utvrđene u tarifi zdravstvenih usluga, a svaki naredni pokušaj finansira se u iznosu od 50 posto cijene utvrđene u tarifi zdravstvenih usluga za embriotransfer ili kompletan postupak vantjelesne oplodnje.
Kroz odluku koja je novina u Tuzlanskom kantonu u ovoj godini, budući roditelji će imati pravo i na pohranjivanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona. Za prvu godinu pohranjivanja finansira se u iznosu od 100 posto cijene utvrđene u tarifi zdravstvenih usluga, a za svaku sljedeću godinu finansira se u iznosu od 30 posto utvrđene cijene.
Profesorica Devleta Balić u svom IVF centru svakodnevno prati i vodi procese biomedicinske oplodnje od samog početka pa do rađanja novog života, odnosno zdrave bebe.
"Pacijentice koje imaju indikacije za vantjelesnu oplodnju bivaju upućene na konzilijum koji se nalazi pri UKC Tuzla. Kad taj konzilijum potvrdi indikaciju koju mi pretpostavimo, pacijenti s tim nalazom odlaze u ZZO i pristupaju toj proceduri koja rezultira rješenjem", izjavila je prof.dr. Balić.
Medicinske indikacije su vrlo široke kod pacijenata koje dovode do toga da je za ostvarivanje roditeljske uloge potrebna biomedicinska oplodnja.
"Imamo muške i ženske faktore, ali i zajedničke. Postoji i određeni broj pacijenata, gdje mi ne znamo šta je uzrok njihovog problema. Kod muškaraca najčešći razlozi su smanjen broj i pokretljivost spermatozioda, a kod žena različite ginekološke bolesti", pojasnila je.
Kako u Tuzlanskom kantonu u javnim ustanovama nije moguće vršenje deponovanja jajnih ćelija i sjemena ukoliko pacijenti iz nekih drugih zdravstvenih razloga moraju proći proces onkološkog liječenja, IVF Centar u saradnji sa nadležnim federalnim ministarstvima i UKC-om Tuzla vrši deponovanje jajnih ćelija i sjemena, što praktično znači da ukoliko je pacijentici ili pacijentu dijagnostikovana maligna bolest prije nego su ostvareni u ulozi roditelja, mogu uskladištiti materijal i proći proces liječenja maligniteta, te nakon toga biti ostvareni roditelji.
