Sport

Ko su bogataši koji kupuju Milan za milijardu eura? Cilj im je da pokore Evropu

Prošlo je 122 godine od dana kada su Alfred Edwards i Herbert Kilpin osnovali Milan Football and Cricket club. Britanski štih crveno crnih do danas će biti višestruko mijenjan različitim nogometnim i općim kulturama upravljanja. Za dvije sedmice, uvjereni su u Milanu, klub koji još uvijek, unatoč 11 godina bez scudetta i 15 godina bez Lige prvaka (drugi iza Reala sa 7 naslova) ima 525 miliona fanova u svijetu, bit će u rukama arapskog kapitala!

I dobiti će tako 24. predsjednika, koji je zasad lociran u liku Mohammeda Bid Alardhija. Taj gospodin je od 2015. godine preuzeo upravljanje fondom Bahrain Investcorp, koji danas raspolaže potencijalom od 39 milijardi eura. Kada je dolazio na čelo Investcorpa Alardhi je najavljivao da želi u što skorijem roku udvostručiti vrijednost fonda i u tome je uspio unutar 4 godine, pišu SN.

Dakle, u finišu sezone, kada se Milan praktično prvi put najozbiljnije bori za trofeje, scudetto i Kup unatrag desetljeća razočaranja, navijači su opijeni vijestima, vrlo konkretnima, o pregovorima za prodaju kluba. Prije nekoliko dana to su otkrili novinari L'Equipea, koji su se bavili finansijskom situacijom u Lilleu. Taj francuski klub, podsjećamo, dijelom je pod kontrolom fonda Elliott, koji je i 99,93% vlasnik AC Milana od 2018. godine.

Kolege iz Francuske doznali su da je američki fond, kojeg vodi Paul Singer, u finišu pregovora, nakon kojih bi Investcorp postao vlasnik Milana za okruglu brojku od 1 milijarde eura! Obzirom na dinamiku medijskih odjeka, razne tweetove iz sjedišta fonda iz Bahreina te glavnog evropskog predstavništva u Londonu, moglo bi se kazati da je taj posao načelno gotov i da ga blokirati mogu samo neki osobito veliki i iznenađujući problemi. No, na takvim razinama teško je očekivati da će biti "kostura iz ormara".

Preozbiljni su igrači kako Elliott tako i Investcorp, da bi sada doveli svoju javnu reputaciju u pitanje zbog marginalnih pitanja. Elliott je treći vlasnik Milana od 2017. godine, kada je nakon 3 desetljeća najviših dosega kluba u historiji Silvio Berlusconi prodao vlasništvo kineskom kontroverznom poduzetniku Yonghone Liu. On je za preuzimanje kluba dio cijene platio pozajmicom Elliott fonda u visini od 300 miliona eura. No, godinu dana kasnije Li više nije mogao servisirati obveze te je zbog kašnjenja rate od 80 miliona eura Elliott preuzeo njegove dionice i u startu zaradio novac.

No, Amerikanci nisu bili rastrošni, naprotiv, nego su htjeli racionalnijim poslovanjem kroz 3-4 sezone podignuti klub na višu razinu, finansijski (vratiti dugove) i sportski (povratak u Ligu prvaka), izgraditi stadion i tako konsolidirani Milan prodati zainteresiranima na tržištu. Kako je u Gradu Milanu iznova zapelo sa projektom novog Meazze, a da su računi pokazali da je Milan praktično još samo na minusu od 90-tak miliona eura, plus što je u trci za naslov, Elliott je (ne)očekivano dobio više ponuda za preuzimanje kluba. U tom smislu Bahrenih Investcorp je bio najbrži, najkonkretniji i brzo su se dogovorili okviri transfera.

U tri godine Elliott je investirao u konsolidaciju Milana 560 miliona eura, ograničavajući transferni potencijal na prosječnih 60-70 miliona eura. Zbog toga su bili prilično omraženi kod navijača Milana, naviknutih na neku drugu ulogu njihova kluba na tržištu, ali s druge strane ipak suzdržanih u negodovanju jer je Elliott stabilizirao klub. I učinio ga zanimljivim novim bogatašima, za koje su navijači uvijek očekivali nekog koji neće mariti za novac da bi došao do trofejnih ciljeva. Upravo to se dogodilo ovih dana…

Veliki igrači globalnog biznisa

U iduće dvije sedmice, kažu izvori bliski AC Milanu, trebao bi se i formalno završiti prijelaz vlasništva u ruke ulagača iz Bahreina. Zašto oni? Taj fond, nastao 1982.godine, postao je veliki igrač globalnog biznisa, koji ulaže prioritetno u tehnologije, luksuzne brendove i nekretnine. Ovo će biti prvi ulaz u nogomet, a zašto baš u Italiju, odaje i struktura ulaganja tog fonda na Apeninima. Investcorp je u posljednjih nekoliko godina intenzivirao ulaganja u Italiju, gdje su među ostalim bili vlasnici i Guccia. To je u skladu s politikom fonda, koji je kupovao vlasništvo Tiffanija, Tom Forda i drugih ekskluzivnih brendova iz svijeta luksuza, mode i snažnog "odjeka" u svijetu.

Kako funkcionira fond dovoljno je pogledati kupovinu poznate tvrtke Dainese iz Firenze, za opremanje motociklista. Kupili su je za 130 miliona eura prije 7 godina, a nedavno su je prodali za čak 630 miliona eura! Fond je u protekle dvije godine kupio i niz atraktivnih i poznatih nekretnina u Milanu i Rimu, što je bio jasan signal značajnog investiranja u Italiju. Gdje je nogomet ulaznica u sve salone, kao uostalom sada i širom svijeta.

Milan je, zbog dobre finansijske situacije, potencijala na tržištu (gradnja stadiona) te prestižnog brenda, očito lociran kao idealno ulaganje baš u ovom trenutku. Navodno je ulagački okvir Bahrein Investcorpa oko 5 godina, što znači da će oni barem toliko biti vlasnici Milana i od njega učiniti puno moćniji klub nego što je sada. Hoće li ga tada prodati ili će ga zadržati kao "manekena" svog biznisa, ostaje da se vidi…

Treba reći da je 20% vlasništva Investcorpa u rukama super moćnog fondu iz UAE-a, čiji je šef Al Mubarak glavni čovjek u Manchester Cityu. Taj fond ima potencijal od 243 milijardi dolara i jasno je onda koliko prostora za "posebna ulaganja" ima i Investcorp.

Sve navedeno je, naravno, izazvalo "opijeno stanje" kod navijača Milana. Pogotovo najave da će se od idućeg ljeta u transfere uložiti 300 miliona eura, dakle pet puta više od prosjeka kojeg je imao Elliott. Dakako da u ovakvim prilikama posebno agenti mirišu veliku šansu za plasiranje igrača, pa nije čudno da se uz Milan već veže 10-15 igrača koji su do jučer bili nezamislivi u križaljkama transfera.

Sterling, Isco, Asensio, Zaniolo, Tchoumani i drugi punit će novinske stupce idućih sedmica. Pitanje je koliko će to narušiti atmosferu u Milanellu, gdje se Pioli i njegovi aktualni aduti pripremaju za ključne borbe za trofeje. No, to je neka druga priča. Nakon što su više od desetljeća postali marginalni akteri calcia, činjenica da dolaze "igrači" koji mogu investirati odmah veliki novac sa idejom osvajanja Lige prvaka i povratka u evropsku elitu, jednostavno nikog ne ostavlja u dvojbi što se želi u bliskoj perspektivi…