Svi želimo biti sretni, a toliko nam često to stanje i osjećaj izmiču. Savremeni hektičan način života nas još dodatno odmiče od tog cilja, no biti blaženo sretan uopšte nije tako nedostižno. Nema veze s okolnostima i situacijama u kojima živite, o ljudima ili novcu, ovisi isključivo o vama samima.
Kako znamo? Prema 12-godišnjoj neuronaučnoj studiji s američkog Univerziteta Wisconsin-Madison koja je proučavala aktivnosti mozga osoba koje tek počinju meditirati, dugogodišnjih meditanata te osoba koje uopće ne meditiraju, piše Business Insider.
Budistički svećenik
Pokazalo se da moždani valovi osoba koje meditiraju ukazuju smanjenu razinu stresa i negativnih osjećaja te pokazuju da su oni mirniji i sretniji. No, od svih ispitanika u oko je upao Matthieu Ricard, budistički svećenik i dogogodišnji meditant. Na njegovu je glavu bilo pričvršćeno 256 senzora koji su mjerili električnu aktivnost njegovog mozga dok je meditirao.
Njegov mozak je proizvodio neuobičajeno visoku razinu gama valova – onih koje povezujemo sa svjesnošću, pažnjom, učenjem i memorijom – kakva nikada ranije nije bila zabilježena u neuronauci.
No, što je još važnije, Ricardov mozak je pokazao neuobičajeno visoku aktivnost u lijevom prefrontalnom korteksu, u usporedbi s desnim, što mu daje ogroman kapacitet za doživljaj sreće te smanjenju sklonost negativnosti. U osnovi, njegova sposobnost da osjeti sreću te adekvatno reagira na stres bila je veća nego kod svih ostalih ispitanika.
Upravo zbog ovoga je prozvan najsretnijim čovjekom na svijetu. Tokom prvih desetak godina 2000-ih naučnici su proučavali njegov mozak, ispitujući ga sve naprednijim metodama. Skeniranje funkcionalnom magnetskom rezonancijom 2015. godine pokazala je slične, ali još preciznije rezultate.
Matthieu, inače porijeklom Francuz, odrastao je u ateističkom okruženju, a prije nego li ga je privukao budizam, zbog kojega je preselio u Nepal, bio je molekularni biolog.
Dakle, njegove socijalne i genetske predispozicije nisu ukazivale na ovakve potencijale, iako je nemoguće znati kako je funkcionirao njegov mozak prije nego je prionuo rigoroznoj meditacijskoj praksi. No sve više noviji studija pokazuje da meditacija mijenja mozak, smanjuje primjerice amigdalu koja je odgovorna za doživljaj straha i intenzivne emocije.
Vježbe za um
Ricard sam tvrdi da je izrazito sretan čovjek, ali ističe da za sreću i mir treba vježbati um, baš kao što vježbamo mišiće u teretani. Dok za mišiće koristimo utege, za vježbanje sreće, prema njemu, najbolji su meditacija i vježbanje usmjeravanja pažnje. Iako preporučuje poznati i naučno dokazani osmosedmični program Mindfulness Based Stress Reduction (na mindfulnessu baziran program redukcije stresa), kaže da meditacija dolazi u mnogo oblika i „ne podrazumijeva samo sjedenje u lotosovom položaju ispod drveta“.
Svaki oblik prakse koja nas podučava kako da bolje razumijemo i promatramo navike svog uma, načine na koji proizvodi stanja i raspoloženja, zapravo je meditacija. Iako ona djeluje samo ako se primjenjuje dugoročno, Ricard kaže da je već 15-ak minuta dnevno dovoljno da počnemo mijenjati unutrašnju atmosferu koja će djelovati na to kako doživljavamo svijet.
Također ističe kako sreću povećava vježbanje dobronamjernosti prema drugima. Ističe da se ona ne bazira na moralnosti, nego činjenici da opterećenost sobom stvara mučnu unutrašnju atmosferu te nas potiče da vanjski svijet doživljavamo kao prijetnju, dok pomaganje drugima donosi ispunjenje.
