Rizične faktori za razvoj srčanih bolesti dijelimo na one na koje ne možemo utjecati (naslijeđe, spol i dob) i one na koje možemo (pušenje, loša prehrana, manjak kretanja, debljina, povišeni krvni pritisak i holesterol, dijabetes). Promjenama životnog stila i utjecajem na promjenjive faktore rizika može se izbjeći ili znatno odgoditi pojava bolesti.
Holesterol je masnoća, glavno mjesto na kojem nastaje je jetra, no mogu ga stvarati sve stanice u tijelu. Unosimo ga i hranom, a ako je taj unos prevelik, smanjuje se proizvodnja u ćelijama. Holesterol nam je potreban za mnoge metaboličke procese i izmjenu tvari pa bez njega ne bismo mogli živjeti.
Bez holesterola ne može funkcionirati ljudski mozak, ne mogu nastati spolni i neki drugi hormoni, ne bi bilo žučne kiseline. Pa zašto je onda opasan za srce? Višak holesterola u organizmu tijelo ne može iskoristiti pa on ostaje u krvi i postupno se odlaže na zidove krvnih žila. Stvaraju se plakovi koji postupno sužavaju promjer arterije i smanjuju njenu elastičnost uzrokujući tako razvoj kardiovaskularnih bolesti.
Kardiovaskularni sistem
Tom procesu ponajviše pogoduje povišen nivo LDL (tzv. lošeg) holesterola u krvi. Postoji i tzv. dobar holesterol (HDL). To su čestice visoke gustoće koje djeluju kao čistači jer na sebe vežu i prenose suvišan holesterol iz raznih tkiva i krvnih žila u jetru na daljnje metaboliziranje. Smatra se zaštitnim holesterolom i poželjno je da njegov nivo bude što viši jer pogoduje ukupnom zdravlju kardiovaskularnog sistema.
Trigliceridi su masnoće pohranjene u masnim ćelijama tijela, spojevi alkohola glicerola i masnih kiselina. U organizam ih unosimo i hranom, glavni su sastojak životinjskih i biljnih masti i ulja. Obično je visok nivo triglicerida u organizmu praćena visokom razinom LDL holesterola, a niskim nivoom HDL-a (tzv. dobrog) holesterola, iako to ne mora biti pravilo. Povišen nivo triglicerida rizik je za razvoj ateroskleroze, no ne u tolikoj mjeri kao povišen nivo holesterola. Često ista osoba ima i povećan holesterol i povišene trigliceride u krvi.
Viši rizik
Preporučena vrijednost ukupnog holesterola u krvi trebala bi biti manja od 5,0 mmol/L. Pritom LDL holesterol ne bi smio prijeći 3,0 mmol/L, dok bi HDL holesterol trebao biti što viši. Njegova najniža preporučena vrijednost je 1,0 mmol/L. Nivo HDL-a ispod 1 (muškarci) i 1,3 (žene) je loša i pokazatelj je metaboličkog sindroma.
Vrijednosti su niže kod pacijenata s koronarnim bolestima srca, dijabetesom ili pretrpljenim srčanim udarom. Ukupni holesterol u tom slučaju ne bi smio biti viši od 3,8 mmol/L, a LDL holesterol trebalo bi držati ispod 1,8 mmol/L. Uz povišen nalaz HDL-a smanjen je rizik od kardiovaskularnih bolesti, time i od srčanog i moždanog udara. No, visok ukupni holesterol, a posebno visok nivo LDL holesterola, ozbiljan su rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Što je LDL holesterol viši, to je i rizik viši.
Najopasnija posljedica
Najopasnija posljedica povišenog holesterola (hiperkolesterolemije) jest spomenuto taloženje viška holesterola u organizmu u zidove krvnih žila, ponajprije arterija (ateroskleroza). Aterosklerotske nakupine dovode do sužavanja krvnih žila i smanjenja njihove elastičnosti te posljedično do smanjenog (ili onemogućenog) protoka krvi i povećanog arterijskog krvnog pritiska.
Ateroskleroza je neposredni rizični faktor za nastanak brojnih kardiovaskularnih bolesti kao što su angina pektoris, srčani i moždani udar, bolesti bubrega, bolesti arterija okrajina. Zato nivo holesterola i jest tako važna: nedovoljna cirkulacija u srcu i mozgu može dovesti do moždanog ili srčanog udara. Djelovanje povišenog holesterola na koronarne krvne žile ne pogađa samo srce i mozak; povišeni LDL holesterol povezan je i s erektilnom disfunkcijom. Budući da povišeni LDL dovodi do stvaranja naslaga u unutrašnjosti arterija, plak smanjuje njihov promjer i ometa dotok arterijske krvi u penis. Kako se radi o vrlo tankim arterijama, tanjim od koronarnih, svako suženje smanjuje protok eksponencijalno.
Erektilna disfunkcija uz povišeni holesterol, pogotovo kod mlađih bolesnika, upućuje na moguće probleme s koronarnim žilama u budućnosti. Osim dobro poznatih sistemskih učinaka na krvne žile u tijelu, poput povećanog rizika za razvoj ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa, hiperlipidemija (povećana koncentracija holesterola i triglicerida u krvi) može se odraziti i na očima. Kod pojedinih pacijenata (pogotovo kod nasljednih hiperlipidemija) na bjeloočnici se u cirkumferenciji rožnice mogu vidjeti bjelkasto-žućkaste nakupine. One nisu opasne, ali ljekar tada treba preporučiti sistemsku obradu pacijenta te liječenje holesterola i visokih masnoća prehranom ili tabletama. Drugi najčešći razlog estetske smetnje je nakupina masnoća na koži vjeđa u obliku plakova koje se zovu ksantelazme. Nisu opasni za vid, no njihova je pojava znak za uzbunu, pogotovo kod osoba mlađe ili srednje dobi, jer su znak nasljedne porodične hiperlipidemije.
Najozbiljnije komplikacije na očima su tzv. mikrovaskularne komplikacije, začepljenja sitnih krvnih žilica u oku, najčešće u obliku tromboze centralne vene oka ili njenih ogranaka. Ovisno o jačini tromboze, ako se stanje ne liječi, može doći do jakog slabljenja ili čak gubitka vida. Rjeđi su, ali opasniji tzv. Hollenhorstovi holesterolski plakovi, koji se najčešće otkidaju iz karotidne arterije ili aorte te dolaze u oko. Mogu biti bez simptoma, ali katkad mogu izazvati infarkt oka, koji ima lošu prognozu za vid.
