Ekonomski tsunami se već nadvio nad Evropskom unijom kao pogubna posljedica epidemije koronavirusa, upozorio je francuski ministar ekonomije Bruno le Mair.
Evropska komisija i članice EU moraju hitno postići konačan dogovor i dati ekonomiji i narodu putem kase EU predviđenu pomoć od hiljadu i stotinu milijardi eura.
Većina vodećih političara, analitičara i medija u EU je ocijenila da će se time učiniti "historijski korak" i ojačati solidarnost unutar Unije budući da se za veći dio ovog novca trebaju svi zajednički zadužiti, ali za to još nema nužne saglasnosti nekih bogatih država EU, protive se i članice na istoku i otud upozorenje francuskog ministra.
Evropska komisija je uveliko podržala prijedlog i "filozofiju" njemačko-francuskog prijedloga da se 500 milijardi eura "poklona" - nepovratne pomoći već od septembra stavi na raspolaganje najteže pogođenim članicama epidemijom, regionima, slojevima stanovništva i zdravstvu Unije, a još 250 milijardi bi bila podrška u vidu kredita.
Opstanak jedinstvenog tržišta
Komisija u Briselu je već samostalno osigurala dodatnu potporu od blizu 250 milijardi eura, a većina politički utjecajnih krugova u Uniji podržava "filozofiju", mada i ogoljenu spoznaju Berlina i Pariza da bez zajedničke zamašne i hitne podrške najugroženijim članicama može biti ugrožen i sam opstanak jedinstvenog tržišta i doći do raspada zone eura i EU.
Pomoć u vidu pozajmica bi članice EU vraćale ne prema onome koliko su dobile, već srazmjerno onome koliko su kao države imućne.
Neke bogate zemlje, prije svega Nizozemska, Austrija, Danska i Švedska, koje u Uniji, ne i bez doze podrugljivosti nazivaju "štedljiva četvorka", smatraju da je to neprihvatljivo jer se na mala vrata uvodi socijalizacija dugova i omogućava da i dalje neke članice neodgovorno troše više nego što privređuju.
Poljska i posebno Mađarska se na istoku EU također protive francusko-njemačkom i planu Evropske komisije, jer strahuju da bi dobijale manje novca iz fondova Unije pošto bi sredstva trebalo da se kanališu kroz višegodišnji budžet EU.
Mađarski premijer Viktor Orban je iznio tvrdnju da bi plan potpore više pomogao bogatima u Uniji, a prema shemi podrške Mađarska bi dobila oko 15 milijardi eura uglavnom nepovratnih sredstava, Rumunija bi, recimo, dobila 20 milijardi eura "poklona" i 12 milijardi pozajmica, Poljska ukupno oko 70 milijardi eura.
Najteže pogođene epidemijom koronavirusa, Italija i Španija, bi mogleračunati na 172 milijarde eura, odnosno 140 milijardi, dok bi, recimo, Francuska, čiji su privreda i širi slojevi stanovništva doživjeli veliki udar epidemije, mogla računati na dvaput manje sredstava u odnosu na Italiju ili Španiju.
Bogata i sa mnogo boljim zdravstvenim sistemom Njemačka je ipak doživjela da se njena privreda urušava, a prijetnja propasti velikih i prezaduženih članica Unije bi značila da njemačka izvozna privreda više ne može tamo plasirati dobar dio svojih proizvoda.
Njemačka će također dobiti dio sredstava iz zajedničke pomoći, ali je vlada u Berlinu, baš kao i druge bogate članice Unije, osigurala više od hiljadu milijardi eura sopstvenog novca za potporu svojoj privredi, stanovništvu i zdravstvu.
Gašenje socijalnog požara
I bogate zemlje "štedljive četvorke" stvaraju zamašne izvozne viškove u Italiji, Španiji, Grčkoj i drugim dijelovima Unije i zato je jasno da bi ozbiljan program podrške i dugoročnija vizija jačanja EU u svjetskim razmjerama morao da se iznjedri, jer poslovično EU uvijek izrasta iz kriza.
Ali većina u EU je saglasna da je tsunami za vratom i tako je, poput mnogih članica Unije, Španija već krenula da gasi prijeteći socijalni požar, pa je vlada za dva i po miliona najsiromašnijih građana utvrdila minimalni mjesečni prihod od 462 eura za pojedinca, a hiljadu eura za porodicu s dvoje djece.
Francuski list Le Monde smatra da će već srednjoročno rastuće razlike među evropskom dvadesetsedmoricom zaprijetiti mnogim opasnostima po Evropsku uniju.
"To su nova kriza eurozone, porast nepovjerenja u EU, novi raskoli u njenoj građevini koja je već uzdrmana uzastopnim desetogodišnjim krizama, finansijskom i migracionom krizom, kao i Brexitom", navodi Monde.
I skreće pažnju na to da je "Evropska centralna banka upravo to rekla kad je u izvještaju o finansijskim opasnostima zaključila da će, ako se ništa temeljito ne uradi, mogućnost redenominacije, dakle izlaska neke zemlje iz zone eura biti sve veća".
