Zbog rata u Ukrajini se počelo pričati o ubrzanju EU integracija zapadnog Balkana. Nakon dva mjeseca, međutim, razgovor nije popraćen političkim odlukama, a mišljenja su o njihovoj vjerovatnosti različita.
U svjetlu rata, geopolitički argument za proširenje EU na zapadni Balkan posljednjih je godina postao istaknutiji nego ikad. EU bi se, kažu zagovornici, trebala suprotstaviti utjecaju trećih aktera u regiji tako što će je odlučnije integrirati. Načini na koje se to može učiniti također su postali dio razgovora.
Ubrzo je postalo očito da u EU nema konsenzusa o brzom pristupanju koje je zatražila Ukrajina, koja je zajedno s Gruzijom i Moldavijom zatražila članstvo ubrzo nakon početka rata. Nade u ubrzanu integraciju Zapadnog Balkana još uvijek postoje – ali koliko dugo?
Zapadni Balkan ponovo u centru pažnje
Proces pristupanja Zapadnog Balkana vratio se kao tačka razgovora među čelnicima EU.
Dana 28. marta, tokom zajedničke press konferencije sa švedskom premijerkom Magdalenom Andersson, njemački kancelar Olaf Scholz rekao je kako bi svako daljnje odgađanje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom regiju učinilo ranjivijom za treće aktere. Argument je ponovio nekoliko dana kasnije tokom sastanka s austrijskim kolegom Karlom Nehammerom, piše europeanwesernbalkans.
Tokom posjeta regiji u martu, visoki predstavnik EU Josep Borrell također je izjavio da je "krajnje vrijeme da se ponovno oživi proces proširenja".
Čak je i francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je slavno stavio veto na Međuvladine konferencije sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom 2019., izjavio u Evropskom parlamentu u januaru da bi Zapadni Balkan trebao imati jasnu perspektivu, ponavljajući da pravila donošenja odluka EU moraju prvo treba reformirati. Macronov govor došao je u vrijeme kada rat u Ukrajini još uvijek nije počeo.
Nakon agresije, i glasovi s Balkana jasno su dali do znanja da ovaj trenutak treba iskoristiti za donošenje političkih odluka o proširenju. Naglasila je to glavna sekretarka Vijeća za regionalnu saradnju Majlinda Bregu u tekstu u martu.
“Geopolitički kontekst nas očito podsjeća da članstvo u EU nije samo metodološki proces usklađivanja zakonodavstva već političko djelovanje. A politička akcija ne treba cijeli život da se donese”, napisala je.
Neki komentatori u regiji navode da bi upravo Zapadni Balkan trebao dobiti ubrzani proces pristupanja ili barem konkretan datum pristupanja EU.
Unatoč svemu, trenutno nema naznaka da bi te ideje mogle biti prihvaćene u bliskoj budućnosti. Čak i manje ambiciozan cilj pokretanja već uspostavljenog procesa i dalje se čini velikom borbom.
Puno priče, malo rada
Sjeverna Makedonija i Albanija očita su mjesta za sljedeći korak. Dvije zemlje čekale su svoje prve međuvladine konferencije s EU gotovo tri godine. Bugarska trenutačno blokira pristupanje Sjevernoj Makedoniji i, prema tome, Albaniji, a to pitanje je još uvijek neriješeno.
Bugarsko je vodstvo prošle sedmice u Sofiji ostalo pri svojim zahtjevima, ponavljajući kako bugarsku manjinu treba uključiti u Ustav Sjeverne Makedonije kako bi se ukinuo veto.
Junski sastanak Vijeća bit će sljedeća prilika za donošenje odluke o Skoplju i Tirani, ali čak i ako se to dogodi, to bi se tumačilo samo kao davno zakašnjeli korak, a ne kao iskorak.
Vizna liberalizacija Kosova još je jedno dugotrajno pitanje, ali se o njemu više ne govori, iako je Evropska komisija još 2018. ocijenila da su uvjeti za tu odluku ispunjeni.
U međuvremenu, čelnici Bosne i Hercegovine i dalje povremeno izražavaju nadu da će dobiti status službenog kandidata, ali je i ovo pitanje dugo bilo marginalizirano, a EU i Sjedinjene Države pokušavaju, ali ne uspijevaju, posredovati u promjeni izbornog zakonodavstva protiv u pozadini krize državnih institucija posljednjih mjeseci.
Srbija je bila posljednja država koja je formalno postigla bilo kakav napredak u procesu pridruživanja EU, otvorivši Klaster 4 u decembru prošle godine. Malo je vjerovatno da će uskoro dobiti otvaranje još jednog, s obzirom na njenu odluku da se ne uskladi sa sankcijama Rusiji i opće usporavanje reformi od početka godine zbog izbora u aprilu.
Nova Vlada Crne Gore izabrana je 28. aprila, a jedan od njenih primarnih ciljeva je ubrzanje puta ove zemlje u EU. Prema novoj metodologiji pristupanja, nikakva daljnja poglavlja neće biti zatvorena dok Crna Gora ne ispuni privremena mjerila za poglavlja o vladavini prava, za šta se očekuje neko vrijeme.
Ograničena moć geopolitike
Dok se krajem februara i početkom marta činilo izglednim da će se situacija u regiji, zajedno s ostatkom kontinenta, značajno promijeniti, sada u to nisu baš svi sigurni.
Nikolaos Tzifakis, profesor na Univerzitetu u Peloponezu i član Savjetodavne grupe za politiku Balkana u Europi (BiEPAG), slaže se s tumačenjem da je ruska vojna agresija na Ukrajinu upozorila EU na opasnost od prelijevanja krize u područjima kao što je zapadno Balkan. Međutim, kaže, ne treba očekivati dramatičnu promjenu politike u skorije vrijeme.
“Prvo, dok sve članice EU dijele zabrinutost oko eliminacije bilo koje ruske sfere utjecaja sa zapadnog Balkana, u Bruxellesu nema konsenzusa o brzoj rundi proširenja EU”, kaže on.
Štaviše, dodaje Tzifakis, pristupanje zapadnog Balkana EU nije zastalo samo u Bruxellesu, već je bilo i sporo zbog nedostatka predanosti većine vodstva regije reformskoj agendi koju je propisala EU.
“Donositelji odluka na zapadnom Balkanu ne bi trebali gajiti nikakva očekivanja da bi EU mogla sniziti zahtjeve za pristupanje kao odgovor na ruski rat protiv Ukrajine”, objašnjava on.
U Strateškom kompasu, dokumentu koji opisuje globalnu strategiju EU-a usvojenu u martu, zapadni Balkan je prepoznat kao regija u kojoj su sigurnosni interesi EU-a u pitanju. Ipak, proširenje na regiju spominje se samo jednom, zajedno s tvrdnjom da se “treba nastaviti s opipljivim napretkom u vladavini prava i reformama utemeljenim na evropskim vrijednostima, pravilima i standardima”.
S druge strane, Strahinja Subotić, voditelj programa i viši istraživač u Centru za evropsku politiku (CEP) u Beogradu, vidi više znakova optimizma za regiju u porukama koje dolaze iz Njemačke, kao i u ponovnom izboru predsjednika Macrona.
“Za one koji provode vjerodostojne reforme, vjerujem da njemačke poruke treba smatrati mogućim signalom. Njemačka je u kratkom vremenskom razdoblju pokazala da je proaktivna, pomno prati zapadni Balkan, neće dopustiti da status quo ostane na mjestu, ali u isto vrijeme očekuje jače usklađivanje sa stavom EU-a o Ukrajina”, ističe Subotić.
U međuvremenu, sada kada je predsjednik Macron osvojio drugi mandat, Subotić očekuje da će sljedećih pet godina za njega biti “druga faza”, što bi moglo utjecati i na zapadni Balkan.
“U svom prvom mandatu bio je čovjek od riječi, sada očekujem da bude čovjek od djela. Proširenje nije previše napredovalo tokom njegovog prvog mandata. Očekujemo da sada bude aktivniji i da radi stvari koje možda nije mogao u prvom mandatu iz straha kako će reagirati njegovi građani i birači”, kaže.
Subotić zaključuje da postoje signali za one koji ih žele pogledati, ali i da EU ima još puno toga za učiniti kako bi ti signali postali vidljiviji građanima Zapadnog Balkana.
Jesu li alternativni modeli vjerovatniji od “tradicionalnog” procesa pristupanja?
Prvo spominjanje Zapadnog Balkana u Strateškom kompasu EU naglašava potrebu za razvojem “prilagođenog partnerstva” s regijom. Izraz se može tumačiti na različite načine, što odgovara višestrukim stajalištima o budućnosti odnosa.
Nedavno je izneseno nekoliko ideja za alternativni put ka EU integracijama zapadnog Balkana. Predlažu uključivanje regije u neke politike EU-a ili čak u jedinstveno tržište. Neki to smatraju realnijom opcijom od inzistiranja na statusu punopravnog članstva, koji bi onda došao kasnije, nakon međufaza.
Rasprava o tim prijedlozima među stručnjacima također se intenzivirala od početka rata u Ukrajini. Prošle godine su Centar za evropsku politiku iz Beograda i Centar za evropske političke studije iz Bruxellesa predložili model postupnog pristupanja. Ona sprečava zemlje zapadnog Balkana da steknu pravo veta do završne faze, čime se želi uvjeriti skeptičnije države članice. Istodobno, državama regije pruža druge pogodnosti članstva, kao što je finansiranje, u ranijim fazama.
Strahinja Subotić kaže da CEP o modelu razgovara s više sagovornika u EU i da se situacija od početka rata u Ukrajini primjetno promijenila.
“Jedan sagovornik nam je rekao da oktobar 2021. nije februar 2022. godine. Što znači da i neki koji su skeptični sada više izgledaju drugačije i pokazuju razumijevanje za takve ideje”, kaže Subotić.
Ako se ništa ne poduzme na proširenju, malo je vjerovatno da će sadašnji proces dovesti do opipljivih rezultata, upozorava.
Nikolaos Tzifakis također smatra da prijedlog za postupno pristupanje zaslužuje određeno razmatranje.
“Doduše, pristupanje EU je predug proces koji nema opipljive privremene nagrade. Ipak, nisam sasvim siguran da su sva savremena rukovodstva zapadnog Balkana željna žrtvovati velik dio svoje moći kako bi unaprijedili pristupanje svojih zemalja EU”, kaže on.
Do sada se politički lideri nisu bavili prijedlozima alternativnih načina integracije Zapadnog Balkana u EU. S druge strane, ubrzanje sadašnjeg procesa proširenja ostaje teoretski. Juni će donijeti više jasnoće jer će Vijeće ponovno odlučivati barem o IGC-ima Sjeverne Makedonije i Albanije.
