Sve je više civilnih žrtava u ruskoj agresiji na Ukrajinu. Nažalost, rat nije mogao zaobići nedužnu djecu koja su u tako kratkom roku morala odrasti i živjeti s problemima odraslih. Prema službenim podacima, tokom tri mjeseca rata u Ukrajini je povrijeđeno više od 670 djece kao posljedica sveobuhvatne oružane agresije Ruske Federacije. Ubijeno je 238 djece, više od 430 je povrijeđeno.
Takvi podaci od srijede ujutro, 25. maja objavljeni su u Uredu glavnog tužitelja. Iz agencije su pojasnili da te brojke nisu konačne jer se radi na njihovom utvrđivanju na mjestima aktivnih neprijateljstava, na privremeno okupiranim i oslobođenim područjima.
Rat nije zaobišao ni Ilju, rodom iz Mariupolja. Proslavio je dječak svoj 10. rođendan u krevetu najveće ukrajinske dječje bolnice Ohmadit u Kijevu. Majka mu je umrla u naručju u Mariupolju, tokom ruskog granatiranja i opsade grada.
Bolnica Ohmadtyt objavila je dečkovu tužnu priču na svojoj službenoj stranici i društvenoj mreži Instagram.
Napominju da je priča o 10-godišnjem Ilji Matvijenku, nažalost, jedna od mnogih priča mariupoljske djece. Od samog početka rata dječak i njegova majka ostali su u rodnom gradu, skrivali se u njegovoj kući, živjeli u podrumu. Kad je počelo žestoko rusko granatiranje, pokušali su pobjeći kod susjeda. Dječakova majka je nastradala, imala je povredu glave, a dječaku je bila razderana noga. Žena je nekako odvukla sina u stan poznanika. Ranjeni i iscrpljeni ležali su na kauču i grlili se. Majka je umrla na rukama svog sina. Vlasnici stana odnijeli su njeno tijelo, a drugi dan ruska vojska odvela je dječaka u okupirani Novoazovsk, a odatle u Donjeck.
Iljina noga je bila slomljena. Ljekari su mislili da će mu je morati amputirati. No ipak su je uspjeli spasiti. U međuvremenu, njegova baka u Ukrajini tražila je sve moguće načine da vrati unuka. Preuzela je skrbništvo nad djetetom i otišla po unuka.
Da bi to učinila, trebala je prijeći granice četiri zemalje. Uspjela je. Ilja je stigao u Ohmadit u Kijev. Posjetio ga je i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij čiji se tim angažirao kako bi dječaka vratio baki.
Dječak je u bolnici slavio 10. rođendan. Ljekari su ga razveselili jer su mu rekli da će opet moći hodati i trčati. Mališan je sretan što ga svi posjećuju, ali tuga u njegovim očima nije otišla. Tuga za majkom koja je stradala od okupatorskih granata.
