Nakon 16. godina lako je postati ravnodušan oko testiranja projektila Sjeverne Koreje. Ali iz nekoliko razloga, 17., koji je izveden jučer, valja shvatiti ozbiljno.
Prvi razlog je tajming. Dok su se rakete dizale, predsjednik Biden ulazio je u američki zračni prostor na povratku s putovanja u Južnu Koreju i Japan. Pažljivo proračunati pozdrav s dva prsta na leđima američkog predsjednika potvrđuje osjećaj da je Kim Jong-un izgubio svaku vjeru u proces diplomatskog angažmana koji ga je jednom doveo licem u lice s Donaldom Trumpom, piše The Times.
Zatim je tu karakter ispaljenog oružja. To nije bio vatromet kratkog dometa: prva od tri rakete bila je interkontinentalna balistička raketa Hwasong-17 s potencijalnim kapacitetom za isporuku nuklearne bombe gotovo bilo gdje u svijetu.
Kim se dobrovoljno zakleo da neće koristiti takvo oružje 2018. kada je postao prijatelj s Trumpom. Čini se da se Hwasong-17 koji je ispalio u martu pokvario, ali ovaj nije.
Jednako je važna i međunarodna reakcija na test, koja je bila znatno čvršća nego prije, kako iz Washingtona, tako i iz Seula. Novi predsjednik Južne Koreje, Yoon Suk-yeol, konzervativac je koji je tokom svoje kampanje za izbore u martu obećao da će zauzeti strogi stav prema sjevernokorejskim provokacijama.
U praksi se Yoon suočava s istim ograničenjima kao i njegov prethodnik, liberalni Moon Jae-in – prije svega, obavezom izbjegavanja rata sa Sjeverom, koji bi mogao brzo eskalirati s nepodnošljivo destruktivnim posljedicama za gradove Juga.
Zajedničko lansiranje rakete zemlja-zrak od strane SAD-a i Južne Koreje šuplji je simbolični "pokaz snage". Značajnije je obećanje o uvođenju još nespecificiranih američkih "strateških sredstava" - što bi moglo značiti nuklearne podmornice, dalekometne bombardere, nosače aviona ili sve tri opcije.
Sve ovo može se pokazati kao preambula za glavni događaj - sjevernokorejski podzemni nuklearni test za koji mnogi promatrači vjeruju da je samo pitanje vremena.
Posljednji put kada se to dogodilo, 2017. godine, regija je utonula u punu krizu. No, nakon sedam desetljeća sukoba na poluotoku, ciklusi krize samo su dio života.
