“Cjelokupno se ratovanje temelji na obmani”. I zatim, “mudrom suverenu i dobrom generalu stjecanje informacija unaprijed omogućava udar i osvajanje kako bi ostvarili što je izvan dosega običnog čovjeka. Informacije ne mogu dati duhovi, ne mogu se dobiti induktivno iz iskustva, niti bilo kakvim deduktivnim proračunom. Informacije o rasporedu neprijatelja mogu pribaviti samo drugi ljudi”, piše Željko Trkanjec za Jutarnji list, čiju kolumnu prenosimo u cijelosti.
Tako je pet stoljeća prije Krista pisao mudri Sun Tzu u “Umijeću ratovanja”. Jedina razlika u odnosu na sadašnje vrijeme je postojanje tehnoloških modela prikupljanja informacija. Ali, svaki će iskusan obavještajac reći da je i dalje, bez obzira na sve tehnološke mogućnosti, ključno imati osobu na terenu (bolno dobro to znaju u Iranu gdje im Izrael vršlja kako želi). Primjerice, američki obavještajni sustav priznaje da imaju problem u procjeni ponašanja Narodne Republike Kine i Demokratske Narodne Republike Koreje (Sjeverne) jer nemaju pristup najužem krugu u kojem se donose odluke. Nije isključeno da se, kako preporučuje Sun Tzu, pretvaraju slabi kako protivnik ne bi znao da su jaki. Kad je riječ o Rusiji pokazalo se da SAD ima izuzetno precizne obavještajne informacije koje je odlučio dijeliti ne samo sa saveznicima, Ukrajinom nego i s globalnom javnosti. Ostaje zabilježeno kako je Marija Zaharova, glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova pozivala Washington da budu precizni u objavi informacija kako bi mogla planirati godišnji odmor. Sada više nitko ne vjeruje ičem što kaže Moskva, a svi vjeruju onome što kaže SAD.
David Ignatius, ugledni i utjecajni kolumnist The Washington Posta, dnevnog lista s kojim američki Demokrati imaju dobre odnose jer su njegovi novinari srušili s vlasti republikanskog predsjednika Richarda Nixona, dobio je od državnog tajnika Antonyja Blinkena informacije koje popunjavaju dio praznina u pripremi Zapada na rusku agresiju.
Ignatius piše da je prva instrukcija koju je predsjednik Joe Biden dao državnom tajniku glasila: “Ojačaj savezništva i partnerstva kako bismo se mogli nositi s izazovima”. Bivši predsjednik Donald Trump rušio je transatlantske veze i čvrsta savezništva demokracija istodobno se diveći autokratima pa i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu što je bilo vidljivo nakon njihovog susreta u Helsinkiju 2018. godine. Kad je riječ o ruskoj prijetnji Ukrajini, koja je postala očiglednom u travnju prošle godine, ključni su bili odnosi s Ujedinjenom Kraljevinom, Njemačkom i Francuskom, najjačim europskim silama. Blinken je s predstavnicima tih država razgovarao u travnju na sastanku NATO u Bruxellesu. Poruka je, piše Ignatius, tada glasila: "Moramo se pripremiti". Pozornost je bila usmjerena Njemačkoj zbog energetske i trgovinske ovisnosti o Rusiji pa je Washington odigrao mudro ne forsirajući sankcije protiv cjevovoda u izgradnji “Sjeverni tok 2” kojim je oko 55 milijardi kubičnih metara plina trebalo godišnje stizati u Njemačku.
Emily Haber, njemačka ambasadorica u Washingtonu, istaknula je zajedničku izjavu iz srpnja 2021. godine. Čitanje dokumenta sa sadašnje pozicije potvrđuje njegovu važnost: “SAD i Njemačka ujedinjene su u odlučnosti da Rusiju drže odgovornom za agresiju i zlonamjerne aktivnosti nametanjem sankcija i drugim alatima.” Tada su brojni komentatori (ne i potpisnik ovih redova, dozvolite mi ovu potvrdu ispravnosti), ali i politički lideri tvrdili da SAD postupa neodgovorno jer odbija sankcije plinovodu. Ignatius tumači da je tada postignut dogovor da, ako Rusija napadne Ukrajinu, Njemačka odmah zatvara Sjeverni tok 2. U izjavi se obje strane obvezuju na dijalog da “zajedno odgovore na rusku agresiju i zlonamjerne aktivnosti, uključujući ruske napore da upotrijebi energiju kao oružje. Ako Rusija pokuša upotrijebiti energiju kao oružje ili počini daljnja agresivna djela protiv Ukrajine, Njemačka će poduzeti mjere na nacionalnoj razini i izvršiti pritisak za učinkovite mjere na europskoj razini, uključujući sankcije, kako bi se ograničili ruski izvozni kapaciteti prema Europi u energetskom sektoru, uključujući plin, i/ili u drugim ekonomski relevantnim sektorima. Ova je obveza osmišljena kako bi se osiguralo da Rusija neće zloupotrijebiti niti jedan plinovod, uključujući Sjeverni tok 2, za postizanje agresivnih političkih ciljeva koristeći energiju kao oružje”.
Ignatius elegantno, prelazeći s travnja na srpanj, preskače lipanj u kojem su se Biden i ruski predsjednik Vladimir Putin susreli u Ženevi. O tom sastanku ne iznosi detalje, možda ih nije dobio ili ih čuva za knjigu. Neupitno je da su Blinken i Biden iz Ženeve otišli s jasnijom slikom ruske politike.
U listopadu SAD dobiva precizne obavještajne podatke o novom gomilanju ruskih snaga na ukrajinskoj granici s “pojedinostima o stvarnim planovima Rusije za te snage", rekao je Blinken kolumnistu WP-a. Ovaj operativni detalj, priča državni tajnik, “uklonio je sve nedoumice”. Blinken odlazi na summit skupine G20 krajem mjeseca u Rim i ondje dijeli podatke Nijemcima, Francuzima i Britancima. "Bilo je dovoljno poticajno da smo se dogovorili …. i razjasnili posljedice po Rusiju ako nastavi agresiju", priča Ignatiusu.
U studenom u Moskvu ide William Burns, direktor CIA (Središnja obavještajna agencija) i poručuje Putinu s čime će se suočiti u slučaju da pokrene agresiju. Ali, kako je Burns već na više mjesta ispričao, Putin vjeruje da ima dovoljno saveznika u EU i NATO koji će onemogućiti jedinstvo Zapada. Mogao je poruku smatrati i obmanom, kako uči Sun Tzu, ali Putin već tada djeluje u okviru vlastitog kosmosa bez relevantnih obavještajnih informacija. Što će se potvrditi snažnim udarom na dijelove obavještajne službe FSB nakon neuspjeha prvog udara.
Ni ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nije vjerovao kad mu je Blinken podastro obavještajne informacije na klimatskom summitu Glasgowu na početku prosinca. Bio je skeptičan. To je još doba kad je Kijev odbacivao tezu o ruskoj agresiji bojeći se da takva naracija ugrožava ekonomsku sigurnost zemlje. Bez obzira na to, na sastanku ministara G-7 u Liverpoolu 11. prosinca postignut je konačni dogovor o sankcijama, potvrđuje Blinken Ignatiusu. “I zato smo, kad je agresija počela, mogli odmah djelovati”, priča državni tajnik. Tada počinje i priprema na razini NATO-a pa se u siječnju pripremaju “zemaljske linije komunikacije” razmatranjem ulaznih točaka koje su kasnije omogućile brzo prebacivanje oružja Ukrajini. Pošiljke protuzračnih i protuoklopnih sustava Stinger i Javelin stižu i prije 24. veljače.
Burns potajice odlazi u Kijev u siječnju i nakon toga Zelenski i vodstvo više nisu skeptici. Od presudne su važnosti za obranu Ukrajine bile potpune informacije o ruskim ciljevima. Putin je planirao munjevit, obezglavljujući napad na Kijev koji bi izvela relativno mala skupina posebnih postrojbi. Trebalo je zauzeti zračnu luku Antonov u Hostomelu, zapadno od Kijeva i zatim tim putem prebacivati trupe u glavni grad. Taj je napad, sada znamo, krahirao jer su Ukrajinci bili pripravni. A Rusi nisu imali plan B. Marek Menkiszak, poljski obavještajni analitičar, tumači da Moskva nije planirala rat punog opsega pa je zbog toga službeno ime akcije “specijalna vojna operacija” koja je trebala srušiti Zelenskog s vlasti i postaviti proruski režim. Iz ovih se podataka može zaključiti da će biti teško za isti stol dovesti Putina i Zelenskog. Prvi ne smatra drugog relevantnim sugovornikom, drugi zna da mu je prvi radio o glavi.
Ignatius navodi da je Biden u ranoj fazi pripreme ruske agresije pozvao Finsku i Švedsku da se priključe NATO smatrajući da je to najbolji način da se opstruira Putinova nada podjele unutar Saveza. Vražji Ameri, rekli će simpatizeri Rusije. Da, stvarno su opaki kad imaju relevantno vodstvo.
