Kako je moguće da Kremlj unatoč svemu što su Sjedinjene Američke Države i Evropska unija poduzeli nije (dovoljno) uzdrman?
Povremeno se pojave analize koje to objasne jer prate trgovinske tokove između Rusije i ostatka svijeta, a najnoviju je objavila grupa autora na Bloombergu pod naslovom "Kako svijet plaća za Putinov rat u Ukrajini", prenosi "Jutarnji list".
Rusija je doslovno sada preplavljena novcem zahvaljujući statusu sirovinske supersile, a ove je godine na račun nafte i plina keširala u prosjeku 800 miliona dolara dnevno, objavili su autori.
Ogroman prihod
Godišnji prihod od tih energenata ove će joj godine dosnijeti blizu 285 milijardi dolara, kako procjenjuje Bloomberg Economics na temelju projekcija ministarstva privrede, što znači da će za petinu premašiti 2021. godinu.
Kad se tome dodaju druge robe koje plasira na globalno tržište, što uključuje pšenicu, aluminij, nikal i paladij, autori procjenjuju da time više nego nadoknadi 300 milijardi dolara deviznih rezervi koje su joj zamrznute zbog sankcija.
Višak na ruskom tekućem računu platne bilanse, koji pokazuje vrijednost ukupne trgovine robama i uslugama, više se nego utrostručio u prva četiri mjeseca ove godine, popevši se na gotovo 96 milijardi dolara.
Taj je višak na najvišoj razini od 1994. godine, što uglavnom ima zahvaliti rastu cijena, iako je faktor i smanjenje uvoza zbog nametnutih sankcija.
Ukratko, Putin zasad može ignorirati ostale štete koje Rusiji nanose sankcije jer su mu, kako kažu autori analize, koferi prepuni novca.
Štoviše, profitira i na globalnom skoku cijena roba do kojeg je doveo rat u Ukrajini.
Porastao izvoz
Izvoz ruske nafte u ovoj je godini porastao 50 posto u odnosu na prošlu godinu, prema podacima Međunarodne agencije za energiju.
U prvom su kvartalu vodeći ruski proizvođači nafte zajedno ostvarili najveću dobit u skoro deset godina, procijenio je pak moskovski SberCIB Investment Research.
Također, Rusija je veliki izvoznik pšenice, a ta se trgovina odvija po znatno višim cijenama. Ruska poljoprivreda, naime, nije niti bila predmet rasprave vezan za uvođenje sankcija jer svijet treba žitarice, napominju autori analize.
Ako je cilj sankcija bio zaustavljanje ruske vojske, to nije bilo realistično, komentar je Janisa Klugea, saradnika na berlinskom institutu SWP, jer je očito da Rusija još uvijek može finansirati rat i kompenzirati dio šteta.
Naravno, valja se podsjetiti da Evropa još nije nametnula potpuni embargo na rusku naftu (SAD jeste), a da se s ruskog plina "skida" vrlo sporo jer je ovisnost privrede o ruskim energentima prevelika.
Jedna od važnih stvari koju također valja uzeti u obzir jest i da ostatak svijeta nije nametnuo sankcije Rusiji, pa tako Kina i Indija nesmiljeno kupuju ruske energente.
Što se tiče nafte, rafinerije u Indiji kupile su od izbijanja rata u Ukrajini krajem februara do početka maja više od 40 miliona barela ruske nafte, a to je 20 posto više nego u cijeloj 2021. godini, prema Bloombergovoj računici.
Energetske veze
Kina je također ojačala energetske veze s Rusijom, osiguravajući je po nižim cijenama, a razgovara i o tome da nadopuni strateške rezerve sirove nafte uvozom iz Rusije. Priča je slična s proizvođačima čelika i metalurškog uglja.
Kad se razmatra situacija s plinom, isporuke za Evropu čak su skočile u februaru i martu, kad je na plinskim berzama u Evropi cijena silno uzletila, pa je kupovina od Gazproma bila jeftinija za većinu kupaca s dugoročnim ugovorima.
Od onda se količina uvezenog plina iz Rusije smanjila, što zbog toplijeg vremena, što zbog rekordnog uvoza ukapljenog prirodnog plina iz SAD i drugih zemalja, a također i zato što je Rusija zaustavila isporuke Poljskoj, Bugarskoj i Finskoj jer nisu pristale plaćati u rubljima.
Autori zaključuju da će ograničenja i pritisak na rusku ekinomiju i finansije ipak stalno rasti i - narasti (samo je pitanje kada, na što ne odgovaraju).
Osim toga, energetski sektor, kažu, već se suočava s nizom teškoća, poput rasta cijena brodskog prijevoza i osiguranja, a proizvodnja nafte bi mogla pasti za više od 9 posto ove godine, a plina 5,6 posto, prema predviđanjima ruskog ministarstva privrede.
Na kraju citiraju i moskovsku stručnjakinju Tatianu Stanovu iz konzultantske kuće R.Politik, koja kaže da su u Kremlju maltene bili iznenađeni što ruska ekonomija nije kolabirala pod sankcijama te da su optimistični, ali napominje da će se, za dvije ili tri godine, postavljati brojna pitanja vezana za preživljavanje ruskog energetskog i proizvodnog sektora.
