Čitanje misli ruskog predsjednika Vladimira Putina rijetko je jednostavan zadatak, ali povremeno ga lider Kremlja olakšava.
Takav je bio slučaj u četvrtak, kada se Putin sastao sa grupom mladih ruskih preduzetnika, piše CNN.
Svako ko traži naznake o tome kakav bi mogao biti Putinov kraj Ukrajine, trebao bi pročitati transkript sa tog događaja.
Putinove riječi govore same za sebe: Ono čemu on teži u Ukrajini je obnova Rusije kao imperijalne sile.
Mnogi posmatrači su brzo shvatili jednu od Putinovih provokativnijih rečenica, u kojoj je sebe uporedio sa Petrom Velikim, ruskim carem koji se modernizovao i osnivačem Sankt Peterburga – Putinovog rodnog mjesta – koji je došao na vlast krajem 17. vijeka.
"Petar Veliki je vodio Veliki sjeverni rat 21 godinu“, rekao je opušteni i očigledno samozadovoljni Putin. "Na prvi pogled, on je bio u ratu sa Švedskom kojoj joj je nešto oduzimao… Ništa nije oduzimao, vraćao je to Rusiji. Ovako je bilo."
Nije važno što evropske zemlje nisu priznale silu oduzimanja teritorije od strane Petra Velikog, dodao je Putin.
"Kada je osnovao novi glavni grad, nijedna evropska država nije priznala ovu teritoriju kao dio Rusije, svi su je priznali kao dio Švedske", rekao je Putin. "Međutim, od pamtivijeka, Sloveni su tu živjeli zajedno sa Ugrofinskim narodima, a ova teritorija je bila pod kontrolom Rusije. Isto vrijedi i za zapadni pravac, Narvu i njegove prve pohode. Zašto bi on tamo išao? Bilo je to vraćanje i pojačavanje, to je ono što je radio."
Aludirajući direktno na sopstvenu invaziju na Ukrajinu, Putin je dodao: "Jasno je da je na našoj sudbini da se vratimo i ojačamo."
Ukrajinci su te opaske naglo osudili, vidjeli su ih kao ogoljeno priznanje Putinovih imperijalnih ambicija.
"Putinovo priznanje o oduzimanju zemlje i poređenje sebe sa Petrom Velikim dokazuju: nije bilo 'sukoba', samo krvavo zauzimanje zemlje pod izmišljenim izgovorima genocida nad ljudima", rekao je savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihajlo Podoljak na Twitteru.
"Ne bi trebalo da govorimo o 'spašavanju obraza Rusije', već o njenoj trenutnoj deimperijalizaciji".
Ovdje ima dosta toga za raspakirati, kako u pogledu historije tako i u pogledu aktuelnosti. Podoljak je aludirao na razgovore u međunarodnim prijestolnicama o tome da se Putinu ponudi način koji će spasiti obraz za deeskalaciju ili zaustavljanje borbi u Ukrajini. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je predvodio tu ideju, rekavši prošlog vikenda da svijet "ne smije poniziti Rusiju" u potrazi za diplomatskim rješenjem.
Ti argumenti su možda izgledali razumnije prije 24. februara. Uoči invazije, Putin je iznio niz pritužbi kako bi opravdao rat, od širenja NATO-a na istok do zapadne isporuke vojne pomoći Ukrajini.
Ali pročitajte pažljivije transkript Putinovih izjava u četvrtak i fasada racionalnog geopolitičkog cjenkanja nestaje, navodi CNN u svojoj analizi.
"Da bi se polagalo pravo na neku vrstu vodstva – čak i ne govorim o globalnom liderstvu, mislim na liderstvo u bilo kojoj oblasti – bilo koja zemlja, bilo koji narod, bilo koja etnička grupa treba da osigura svoj suverenitet“, rekao je Putin. „Zato što nema između, nema posredne države: ili je država suverena, ili je kolonija, bez obzira kako se kolonije zovu.“
Drugim riječima, postoje dvije kategorije države: suverena i osvojena. Po Putinovom imperijalnom gledištu, Ukrajina bi trebalo da spada u drugu kategoriju.
Putin je dugo tvrdio da Ukrajinci nemaju legitiman nacionalni identitet i da je njihova država, u suštini, marioneta Zapada.
Drugim riječima, on misli da Ukrajinci nemaju nikakvu agenciju i da su podložni ljudi.
Prizivanjem sjećanja na Petra Velikog također postaje jasno da su Putinovi ciljevi vođeni nekim osjećajem historijske sudbine. A Putinov projekat imperijalne restauracije mogao bi se – u teoriji – proširiti na druge teritorije koje su nekada pripadale Ruskom carstvu ili Sovjetskom Savezu, nešto što bi trebalo da izazove uzbunu u svim zemljama koje su nastale raspadom SSSR-a.
Ranije ove sedmice, poslanik prokremljanske stranke Jedinstvena Rusija podnio je nacrt zakona Državnoj dumi, donjem domu ruskog parlamenta, kojim se ukida sovjetska rezolucija kojom se priznaje nezavisnost Litvanije. Litvanija je sada možda članica NATO-a i dio Evropske unije, ali u Putinovoj Rusiji takva vrsta neokolonijalnog držanja je najsigurniji iskaz lojalnosti predsjedniku.
A to ne sluti dobro za budućnost Rusije. Ako se ne računa sa ruskom imperijalnom prošlošću - bilo u sovjetskoj ili carskoj maski - manje su šanse da će Rusija bez Putina napustiti obrazac potčinjavanja svojih susjeda ili postati demokratskija država.
Bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbignjev Brežinski je tvrdio da bi se Rusija mogla odvojiti od svojih imperijalnih navika samo ako je voljna da preda svoja potraživanja Ukrajini.
"Ne može se dovoljno snažno naglasiti da bez Ukrajine Rusija prestaje da bude imperija, ali kada je Ukrajina potčinjena, a zatim potčinjena, Rusija automatski postaje imperija“, napisao je 1994.
Putin, međutim, računa na nešto suprotno: da bi Rusija preživjela, tvrdi on, mora ostati imperija, bez obzira na ljudsku cijenu.
