Rezultati istraživanja o psihofizičkom zdravlju djece/učenika i nastavnika u školskoj 2021/2022. godini u Kantonu Sarajevu prezentirani su danas.
Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović kazala je na pres-konferenciji da već drugu godinu rade istraživanje za obrazovnu zajednicu o pitanjima psihifizičkog zdravlja učenika, djece i prosvjetnih radnika, a sada i roditelja koji su se odazvali u velikom broju.
"Tako postajemo dio svjetskog trenda razvijenih zemalja koje svoje odluke i strategije donose na bazi istraživanja i analiza" - navela je ona.
Po njenim riječima, pandemija je stavila u fokus primarno pitanja fizičkog, ali i mentalnog zdravlja.
"Prioriteti zaštite psihofizičkog zdravlja stoje nam kao obaveza, a posebno mi je značajno da već možemo sugerisati da je interakcija između roditelja/staratelja i djece i nastavnika i profesionalaca u obrazovanju i učenika i djece podignuta na viši nivo" - kazala je Hota-Muminović.
Prof.dr. Anela Hasanagić prezentirala je podatke koji se odnosi na djecu predškolskog i nižeg školskog uzrasta, te za djecu starijeg osnovnoškolskog uzrasta i srednjoškolce.
Navela je da su za djecu iz vrtića i nižeg osnovnoškolskog uzrasta imali ukupno 3.707 popunjenih upitnika, od kojih su 3.693 upitnika mogli uzeti u obradu. Osim psiholoških varijabli, gdje su roditelje pitali o psihološkom statusu njihove djece, pitali su ih još o nekim stvarima koje su se odnosile na pandemiju i postpandemijsko vrijeme.
Rezultati istraživanja su pokazali da je sad 46 posto djece u potpunosti, cijelu školsku godinu, išlo u školu.
"Veliki procenat djece, njih 32 posto, su dominatno išli u školu ili u vrtić, odnosno dio nastave u toku školske godine su pohađali online. Razlog za to je bila velika stopa obolijevanja od korone, kako djece tako i roditelja" - kazala je Hasanagić.
Po njenim riječima, taj dio koji su išli online u školu, roditelji su i prošle, pa i ove godine govorili da su djeca umjereno, odnosno slabo koncentrisana na nastavu, te da roditelji nisu iskazivali pretjerano zadovoljstvo tom nastavom.
Kada je u pitanju ova školska godina, kada su se sva djeca vratila u školske klupe, 47,3 posto roditelja je reklo da djeca nisu imali nikakve probleme prilikom ponovnog uključivanja u nastavu.
Što se tiče psiholoških varijabli, za mlađu djecu su primjenjivali upitnik koji mjeri pet dimenzija - emocinalne simptome, probleme u ponašanju, ima skalu hiperaktivnosti, skalu problema u odnosima s vršnjacima, skalu prosocijalnih ponašanja i ukupan skor na skali poteškoća.
"Možemo biti zadovoljni mentalnim statusom, odnosno psihološkim statusom ove populacije" - navela je Hasanagić.
Kada su u pitanju djeca starijeg osnovnoškolskog uzrasta i učenici srednje škole, u uzorku su imali 3.356 ispitanika, od kojih iz osnovne škole 1.934 učenika, a iz sredne škole 1.422 učenika, dok 44 učenika nisu dali odgovor.
Ove učenike su pitali čime su oni zadovoljno. Uglavnom su rekli da su to stvari koje imaju, kao i odnos sa roditeljima i starateljima.
"Zanimljivo je da su najmanje zadovoljni onim što nauče u školi. Njihovi iskazi idu u pravcu toga da su oni umjereno zadovoljno. Na skali zadovoljstva to jeste najniži rezultat u odnosnu na sve druge, a sa svim drugim su dosta više zadovoljni" - kazala je Hasanagić.
Učenici su umjereno zadovoljni napretkom u učenju, a procijenili su da su iznadprosječno sretni u životu. Socijalna podrška im je jako značajan faktor, ali malo vremena provedu uživo družeći se s vršnjacima.
"Također i kod ovih učenika smo primjenili upitnike kojima smo mjerili njihovo mentalno stanje - depresiju, anksioznost i stres. Rezultati pokazuju da kod djece prosječne vrijednosti ukazuju da imamo blagu razinu simptoma depresivnosti, blagu razinu simptoma anksioznosti i normalnu razinu simptoma stresa. Kada standardiziramo ove podatke i interperetiramo ih u skladu s normama koje važe za ove upitnike, dobijamo da ozbiljniju sliku depresije nalazimo kod 17,4 posto učenika, anksioznosti čak kod 25 posto učenika i stresa 15,7 posto učenika" - navela je Hasanagić.
Po njenim riječima, to sve ukazuje da su na dobrom putu kad kažu da jačaju kapacitete stručne podrške i stučne službe u osnovnim i srednjim školama.
Dr. Remzija Šetić je predstavio rezultate istraživanja u dijelu koji se odnosi na roditelje i prosvjetne radnike.
"Što se tiče rezultata koje smo dobili vezano za nastavnike, fokusirali smo se na dobrobit nastavnika u odgojno-obrazovnom procesu, jer su dosadašnja istraživanja pokazala da na dobrobit nastavnika negativno djeluju stres, radna preopterećenost. Niska dobrobit nastavnika može negativno da utiče na učenike, te i na sam nastavni proces" - kazao je Šetić.
U ovom istraživanju su učestvovala 1.083 prosvjetna radnika, od kojih je najveći broj njih zaposlen u osnovnim školama - 61,9 posto, zatim srednjim školama 30,9 posto i u vrtićima 6,3 posto.
Šetić je naveo da je iz dobivenih rezultata ove godine vidljivo da su najveći zahtjevi prosvjetnim radnicima vezani za stalno učenje i usvajanje novih vještina i znanja, te zahtjevi donošenja kompleksnih odluka.
"Rezultati percepcije socijalne podrške govore u prilog tome da su prosvjetni radnici, u prosjeku dobro integrirani u radno okruženje, te da mogu računati na određeni vid socijalne podrške i to uglavom od kolega i nadređenih" - kazao je Šetić.
Po njegovim riječima, iako je ova školska godina organizirana u školama i učinicama, prosvjetni radnici su se suočavali s raznim stresovima, od kojih su neki dosta tipični za obrazovanje, a neki su vezani za trenutnu socijalnu i ekonomsku situaciju.
"Najstresnije faktore koje su istaknuli odnose se na materijalne kompenzacije, količinu posla koju trebaju da obave, previše posla i previše administracije, pritisak koji roditelji prave na nastavnike. Potom, nemogućnost participacije u donošenju zakona i akata koji se tiču njihovog rada, ali i činjenice da zbog nedostatka vremena ne mogu dovoljno da se posvete učenicima" - istaknuo je Šetić.
Očekivano, najmanje stresa je pokazano u jednoličnosti posla.
Šetić je kazao da su tokom istraživanja utvrdili da kod 87 posto nastavnika ne postoji povišeno prisustvo anksioznosti, odnosno 7,5 posto prosvjetnih radnika ima značajno povišenu anksioznost, a 6,2 posto ih ima blago povišenu anksioznost.
Također, kod 85,5 posto nastavnika nema značajnih pokazatelja depresivnosti, a kod svega 7,4 posto njih postoji značajno prisustvo depresivnosti.
"Slični su podaci vezani za stres, gdje je 6,4 posto nastavnika istaknulo da ima povećanje na skalama stresa" - naveo je Šetić.
Što se tiče roditelja/staratelja, u istraživanje je bilo uključeno njih 6.003, od čega je 5.980 podataka uzeto u dalju obradu.
"U istraživanju smo utvrdili da je neophodno pokrenuti projekte promocije podjednake uključenosti oba roditelja u obrazovanje i podršku djeci, jer i dalje dominantno imamo podršku i uključenost od majke. Više od 40 posto su to i oba roditelja, međutim, očigledno da moramo raditi više na promociji i jačanju vještina oba roditelja u podršci djeci" - zaključio je Šetić.
Prim.dr. Amra Junuzović-Kaljić je kazala da razredna nastava nema alternative, „jer taj odnos između nastavnika, edukatora i učenika, koji je neposredan, blizak, je nešto što je nezamjenjivo“.
Prof.dr. Aida Pilav je istaknula da zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja.
"Čuli smo o fizičkom zdravlju, čuli smo o mentalnom zdravlju. Socijalno blagostanje je ono što je ostalo ovom društvu da napravi, da napravimo okruženje u kojem će naša djeca i njihovi roditelji biti sigurni" - zaključila je Pilav.
