Svijet

Moćni američki raketni bacači HIMARS tjeraju strah u kosti Rusima. Zašto su tako posebni

Tvrdnje glasnogovornika Ministarstva odbrane Rusije, Igora Konašenkova koji je izjavio da su Rusi u Donjecku uništili dva američka višecijevna raketna sistema HIMARS kao i municiju namijenjenu za ovaj precizno oružje, nisu tačne.

Svi HIMARS-i koji su Rusima, kao ni jedno drugo oružje u Ukrajini utjerali strah u kosti, neoštećeni su, a zbog njihove iznimne učinkovitosti, administracija Joea Bidena uskoro šalju još četiri komada čime će ih ukupno biti 16.

General Mark Milley, predsjedniku Združenog stožera koji se pred novinarima pojavio zajedno sa američki ministrom odbrane Lloydom Austinom izričito je ponovio da vojska ruskog predsjednika Vladimira Putina nije uništila niti jedan od topničkih raketnih sustava visoke pokretljivosti koje su isporučile SAD.

"Rusi do danas te sisteme nisu eliminirali i ja kucnem u drvo svaki put kad tako nešto kažem", rekao je Milley novinarima dodajući kako su Ukrajinci vrlo učinkoviti u njihovom korištenju.

Gađaju u dlaku

Od konca juna, Ukrajina je HIMARS-ima uništila više od 30 važnih ruskih skladišta municije i komandnih mjesta, prethodno predalekih od linije ratišta da bi do njih mogli doći tradicionalni projektili. Koliko su im HIMARS-i zagorčali ratovanje, priznaju i brojni ruski blogeri na kanalu Telegram, koji su konsternirani kako cijelo punjenje pada skoro u dlaku precizno, jedno pored drugoga dok većina raketnih projektila kod drugih sličnih sistema pri maksimalnom dometu rasprše na sve strane. Roman Saponkov, popularni ruski vojni bloger koji s Putinovom armijom odlazi na prve linije ratišta opisao je da je imao priliku iz prve ruke vidjeti kako HIMARS-i praše po njihovim položajima.

"Jučer sam slučajno svjedočio napadu HIMARS-a na Černobajevku u Hersonu. Sve sam vidio vlastitim očima. Bio sam pod vatrom mnogo puta i prilično me šokiralo što je cijelo punjenje, pet ili šest raketa, gađalo praktički u novčić, jedan do drugoga. Kasnije istog dana vidio sam kako se na sve strane raspršilo punjenje iz samohodnog višecijevnog raketnog sistema Uragan, a neeksplodirane rakete ostale su zaglavljene u poljima… Nakon HIMARS ovo ne izgleda ozbiljno… Isto područje je kasnije granatirano haubicama, također uz puno promašaja. Da je u pitanju bio HIMARS mete bi bile pokrivene od prve", ocijenio je ruski bloger.

Zašto su HIMARS-i toliko moćni i po čemu su drukčiji?

Prije svega u brzini te preciznosti i brzom manevru. Mobilni raketni bacač može ispaliti projektile i zatim se evakuirati velikom brzinom prije nego što neprijateljske snage lociraju mjesto.

Maksimalna mu je brzina oko 90 kilometra na sat, a u početnom dijelu putanje prema cilju raketa prelijeće liniju fronta visoko i u tom dijelu izbjegava rusku protuzračnu obranu leteći maksimalnom brzinom. Najveća početna brzina koju raketa dostiže za svega nekoliko sekundi iznosi oko 1250 metara u sekundi. Jasno je da, što je brzina veća, opasnost od PZO-a je manja. Kad ode duboko iza neprijateljske linije lagano usporava i spušta se na manju visinu.

Za razliku od ostale klasične raketne artiljerije, putanja ispaljene rakete M31 ima balističku krivulju samo u jednom dijelu leta. Ona na tridesetom kilometru nakon ispaljenja, doseže najvišu tačku putanje koja je oko 28 kilometara. Tada se spušta u silazni dio, i na visini od 10 kilometra leta prelazi u planiranu putanju. Taj se manevar postiže krilima.

U tom dijelu raketa leti prema cilju promjenjivom brzinom između 570 i 370 metara u sekundi što je i dalje brže od brzine zvuka. Na krajnjem doletu do cilja - raketa leti 220 metara u sekundi. U završnom dijelu, od gotovo 50 sekundi leta, raketa je najranjivija za obaranje.

Lanser se može i brzo rasporediti vojnim transportnim zrakoplovom C-130, a dovoljna je minuta da se bacač napuni novim raketama. Topničke rakete najvećeg dometa koje su trenutno dostupne za ove sisteme su precizno vođene rakete M30 (bojeva glava s podstreljivom, višestrukim eksplozivnim punjenjem) i M31 (jednostruka bojeva glava), koje su vođene GPS/INS sustavom i mogu pogoditi ciljeve na udaljenosti od oko 70 kilometara.

Ruski kanal Voenny Osvedomitel zamjera vojnom vrhu što preventivni koraci za zaustavljanje posljedica od sistema kao što je HIMARS, nisu poduzeti prije početka rata jer Rusija sad ne može samo tako raspršiti postojeća zapovjedna mjesta s obzirom na arhaične komunikacije i centralizirani sistem upravljanja.

Vojske Ruske Federacije ima moćne teritorijalne i trupne PZO sustave, međutim, pojavljuju im se problemi u koordinaciji ta dva sistema i međusobnoj raspodjeli zadataka i identifikacije letjelica. Prošle sedmice dogodilo se tako da su zabunom srušili vlastiti bombarder SU-34 vrijedan 36 miliona dolara iznad ukrajinske istočne regije Luhansk. Avion je oboren u blizini Alčevska, grada u Luganskoj oblasti koji je pod okupacijom proruskih separatističkih snaga. Pilota je oborila vlastita PZO pedeset kilometra unutar teritorija pod ruskom kontrolom. To je jedan od samo deset novih Suhoja Su-34M u službi 277. pukovnije bombarderskog zrakoplovstva, koja je raspoređena bliže Ukrajini kako bi podržala rusku invaziju.

Nije jasno koja je ruska protuzračna odbrana oborila dvomotorni nadzvučni Su-34, pretpostavlja se da je to bila baterija S-400 dugog dometa. Također nije jasno što je tu pošlo po zlu budući da Su-34, poput većine modernih ratnih aviona, ima radio transponder za identifikaciju prijatelj ili neprijatelj koji upozorava prijateljske snage na njegovu prisutnost.