U haremu Alipašine džamije u Sarajevu, gdje je ukopan, obilježena je 29. godišnjica od pogibije legendarnog heroja oslobodilačkog rata Envera Šehovića.
Osim članova porodice, prijatelja, saboraca i predstavnika boračkih udruženja, brojne druge delegacije odale su danas počast i položile cvijeće na mezar komandanta Prve viteške motorizovane brigade. Među njima bili su i zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo, predvođeni predsjedavajućim Elvedinom Okerićem, te ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović.
Enver Šehović rođen je 15. januara 1967. godine u selu Bujakovina u Foči. Srednju vojnu školu završio je u Sarajevu, a Vojnu akademiju Kopnene vojske u Beogradu. Bivšu JNA je napustio početkom aprila 1992. godine, nakon čega je stupio u Teritorijalnu odbranu RBiH.
Bio je komandant Velešićkog odreda od aprila '92. godine do 27. maja iste godine, a potom komandant 13. novosarajevske brigade Teritorijalne odbrane, poznatije kao 13. pofalićko-velešićka brigada. Također, komandovao je i Prvom mehanizovanom brigadom Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine od 28. septembra '92. do 19. februara ‘93. godine, kada je formirana Prva motorizovana brigada Prvog korpusa ARBiH, na čijem čelu ostaje do pogibje, 27. jula 1993. godine.
Učestvovao je u Pofalićkoj bitci, oslobađanju Žuči do Orlića, najdominantnije kote 877 i odbrani Orlića u septembru 1992. godine, kada je agresor sa upotrebom živog štita pokušavao da probije linije odbrane brigade. Bio je akter odbrane Azića i Bara, oslobađanja šireg rejona Žuči i čuvene kote 850 i Golog brda, koje su bile neosvojive tvrđave agresorskih jedinica.
Poginuo je u odbrani brda Žuč 27. jula 1993. godine, kao komandant Prve motorizovane brigade Prvog korpusa ARBiH, u 26. godini života.
Kako je danas istaknuto, bio je na čelu svojih jedinica, s puškom u ruci, i time im ulijevao snagu da u svakoj herojskoj borbi istraju.
“Nije morao biti u prvim redovima, ali nije htio iznevjeriti povjerenje svojih saboraca. To je krasilo i njega, ali i sve druge starješine Prve motorizovane brigade. Bio je na čelu brigade, čiji pripadnici su bili iz svih konstitutivnih naroda i to je, u pravom smislu te riječi, bila prava bosanska Armija”, rečeno je na obilježavanju.
Enver Šehović nosilac je „Ordena heroja oslobodilačkog rata" i dobitnik ratnog priznanja značke „Zlatni ljiljan“. Posthumno je dobio čin brigadira Armije RBiH.
Brdo Žuč, kako je danas rečeno, moralo bi imati simbolički status o kolektivnoj memoriji našeg naroda, mora biti uređeno i upamćena kao herojsko mjesto, mjesto gdje je došlo do sprege pojedinca i kolektiva, gdje su pojedinci herojstvom davali primjer kolektivu i gdje su svi izrasli u simbol heroja.
„To su heroji Enver Šehović, Zahir Panjeta i Prva slavna-viteška brigada. Zbog toga, mi ovdje obilježavamo herojske činove Envera, Zahira, Prve slavne-viteške brigade i svih drugih istinskih heroja koji su utkali svoje živote u pobjede na ovim brdima. Envera i Zahira ćemo danas posebno istaći iz razloga što nije uobičajeno da vojskovođe ginu na prvoj borbenoj liniji, a i Enver i Zahir su poginuli na prvoj borbenoj liniji sa automatskom puškom u ruci. Razlog je i što oni nisu htjeli i nisu morali biti tu, ovdje na ovom mjestu. Ali, to su bili oni: mladi, pametni, odlučni, voljeni i cjenjeni od svih vojnika. I tog dana nisu htjeli da iznevjere svoje saborce, poveli su ih po ko zna koji put, ali ispostavilo se, nažalost, za njih posljednji. Iza njih je ostala do kraja neispričana priča o Žuči, o njegovom oslobođanju i odbrani, o Žuči – simbolu slobode. Njihova djela i djela njihovih saboraca trebaju biti primjer ostalima, a posebno mlađoj generaciji, kako treba voljeti svoju jedinu domovinu BiH“, rečeno je na obilježavanju.
