Uredu što ljudi u Konjicu vole Željezničar i što dječurlija voli fudbal pa joj je drago kada dođe neko koga može vidjeti samo na televiziji.
Uredu i što Željezničar nigdje nije ni mogao otići na pripreme da nije Jasmina Badžaka koji je, slučajno ili ne, odnedavno vlasnik hotela "City Garden", a pritom je i ne samo član UO (to je za njega trivijalno, volio bi čovjek da ni po kakvim odborima nije), nego Željovac od tjemena do petnih žila.
Sve je to uredu. I težnja Amara Osima da s klubom obiđe što je više moguće BiH jer samo se tako gradi imidž velikog kluba i bliskost običnim ljudima, ali pobjednik ne samo današnjeg dana, već čitave ove priče koju čitate je ipak - Semir Štilić.
Ne samo što je danas "stojički" prestajao da se isfotografira sa svim njegovim ozarenim simpatizerima već upravo zato što je pokazao da se i u BiH može biti fudbalska zvijezda.
Otkad (nikad) niste vidjeli dječake kojima lale iz ušiju cvjetaju fotografišući se s bilo kojim igračem Premijer lige BiH? Koji je to zadnji fudbaler bio da su ga vukli za rukav da naprave selfie?
Možda ima neki tamo iz 2001. kada je uzgred to bilo neizvodljivo jer je vrhunac tehnologije bila igrica Snake na mobitelima, ali najveće su šanse da nema - nikakav igrač. Pokazatelj je to da ne možeš ljude prevariti, posebno u fudbalu i posebno one najmlađe jer su oni najiskreniji i najotvoreniji. Nema tu kalkulacija i neodlučnosti.
Semir Štilić je fudbalski majstor kakvih je malo ne samo u našoj ligi nego u Evropi čitavoj, ali je odabraao neki pošteniji, iskreniji pristup u svojoj karijeri, pa evo ako hoćete i pragmatičniji. Nije se potucao s menadžerima i družio s ljudima iz kriminalnog miljea koji bi mu završavali transfere prvenstveno zarad njihove koristi.
Možda je Štilić mogao karijeru nastaviti ljetos i negdje drugdje nakon što je 11 godina "prodavao" napadače s kojima je igrao. Da ga je nepoznat pitac pitao čime se baviš bogati, komotno je mogao reći da "rastura" saigrače iz napada u bolje klubove - od Lewandowskog, preko Rudnevsa, do Lucasa Pereza. Prije toga i Dialibe, poslije Krpića... Sve su ti ljudi sa njim na terenu imali.
Došao je, svestan rizika da će mu neko sa tribine sve na kamaru naslagati kad prvi put pogriješi, ne samo da igrački pomogne klubu, već i udahne život i da vjetar u leđa nekim mlađim igračima koji tek trebaju da zakorače u surovi svijet profesionalizma. Da ozari navijače svojom virtuoznošću, privoli ostale da se obru ponekad na tribinama...
Sjetite se kojeg su premjerligaškog igrača djeca molila da se slika sa njima. I ako ima neki, neće to utjecati na činjenicu da je najbolji potez u karijeri Semir Štilić napravio onog trenutka kada je odlučio vratiti se u Željezničar. Apsolutna legenda.
