Nauka

Naučnici upozoravaju: Nismo svjesni šta nam se sprema, ovo će uništiti civilizaciju

Prema istraživanjima, postoji jedna od šest šansi da se dogodi velika erupcija vulkana magnitude sedam u sljedećem vijeku - što bi imalo seizmičke posljedice za svjetske opskrbne lance, klimu i opskrbu hranom.

Učinak tako velike erupcije bio bi sličan udaru asteroida širine 1 km u Zemlju, ali šanse za masivnu erupciju mnogo su veće od kombiniranih šansi sudara asteroida ili kometa. Svijet je "žalosno nedovoljno spreman" za veliku vulkansku erupciju koja bi mogla izbrisati civilizaciju, upozorava nova studija.

Tim Univerziteta Cambridge rekao je da postoji "velika zabluda" da je rizik od velikih erupcija nizak.

Međutim, mogu se poduzeti koraci da se zaustavi potpuna devastacija, uključujući bolji nadzor, bolje obrazovanje javnosti i manipulaciju magmom, dodao je tim. Tvrdili su da nije učinjeno dovoljno da se pripremimo za veliku vulkansku erupciju, unatoč stotinama miliona funti koje su upumpane u pripreme za udar asteroida u Zemlju.

Erupcija na pacifičkom otoku Tonga u januaru bila je najveća ikada instrumentalno zabilježena. Da je trajala duže, ispustila više plina ili pepela, ili se dogodila u području u blizini kritične infrastrukture, posljedice su mogle biti razorne.

Erupcija 10 do 100 puta veća od eksplozije Tonge događa se svakih 625 godina, dvostruko češće nego što se prije mislilo.

Posljednja erupcija magnitude sedam dogodila se u Indoneziji 1815. godine.

Ubila je 100.000 ljudi i uzrokovala pad globalne temperature za stepen - što je dovelo do propadanja usjeva što je rezultiralo glađu, nasilnim pobunama i epidemijama bolesti.

Šteta za ekonomiju bi se brojala u trilionima i po veličini bi bila usporediva s onom iz pandemije.

Istraživači su rekli kako bi u pripremi pomoglo da znamo gdje bi se mogle dogoditi velike erupcije.

Tokom proteklih 60.000 godina identificirane su lokacije samo nekolicine od 97 erupcija koje su klasificirane kao velike magnitude na "indeksu eksplozivnosti vulkana", što znači da bi moglo postojati mnoštvo iznimno opasnih vulkana širom svijeta o kojima mi nemamo pojma.

Samo 27 posto erupcija od 1950. imalo je seizmometar bilo gdje u svojoj blizini, a samo je trećina tih podataka unesena u globalnu bazu podataka za "vulkanske nemire", dodao je tim.

Tim sada želi proučiti kako se aerosoli stvoreni masivnom erupcijom mogu neutralizirati i kako se može manipulirati džepovima magme ispod Zemlje.

Autorica studije dr. Lara Mani iz univerzitetskog Centra za proučavanje egzistencijalnog rizika rekla je: “Podaci prikupljeni iz ledenih jezgri o učestalosti erupcija tokom dubokog vremena sugeriraju da postoji šansa jedan prema šest za eksploziju magnitude sedam u sljedećih sto godina. To je bacanje kocke.

“Takve gigantske erupcije uzrokovale su nagle klimatske promjene i kolaps civilizacija u dalekoj prošlosti. Stotine miliona dolara upumpano je u prijetnje asteroidima svake godine, ali postoji ozbiljan nedostatak globalnog financiranja i koordinacije za spremnost na masivnu erupciju vulkana.

“Ovo se hitno mora promijeniti. Potpuno podcjenjujemo rizik koji vulkani predstavljaju za naša društva. Erupcija Tonge bila je vulkanski ekvivalent asteroida koji je promašio Zemlju i treba je tretirati kao poziv na buđenje. Vulkanolozi više od 20 godina zahtijevaju namjenski satelit za praćenje vulkana.

Ponekad se moramo osloniti na velikodušnost privatnih satelitskih kompanija za brzo snimanje slika. Trenutno nedovoljno ulaganje u odgovor na ovaj rizik jednostavno je nepromišljeno."

Autor studije dr. Mike Cassidy dodao je: “Posljednja erupcija magnitude sedam bila je 1815. u Indoneziji.

“Sada živimo u svijetu s osam puta većim brojem stanovnika i preko četrdeset puta većom razinom trgovine. Naše složene globalne mreže mogle bi nas učiniti još ranjivijima na posljedice velike erupcije.

“Možda ne znamo ni za relativno nedavne erupcije zbog nedostatka istraživanja morskih i jezerskih jezgri, posebno u zanemarenim regijama poput jugoistočne Azije. Vulkani mogu ležati uspavani dugo vremena, ali su još uvijek sposobni za iznenadno i iznimno uništenje.”

Studija je objavljena u časopisu Nature.