Rat u Ukrajini doživjet će svoju mračnu obljetnicu 24. augusta. Šest mjeseci ranije, 24. februara, započeo je sukob kojem se kraj još ne nazire. No, može li historija ponuditi naznake onoga što slijedi?
Ruski predsjednik Vladimir Putin voli govoriti o Drugom svjetskom ratu, najboljem ruskom ratu, ali bliža paralela s ratom u Ukrajini vjerovatno bi bila Krimski rat, koji je trajao dvije i po godine - od 1853. do 1856. - prije nego što su iscrpljene zaraćene strane napokon isposlovale mirovni sporazum, piše Guardian.
Ruska vojska u tom ratu nije uspjela ostvariti nijedan od svojih ciljeva. Britanci i Francuzi, koji su sklopili savez s Turcima, naišli su pak na vlastite frustracije dok su težili pobjedi koja se ponekad činila pirovom. Iznenađujuće, jedno od velikih ratnih naslijeđa osjetilo se u SAD-u, gdje je neočekivani tok događaja povezanih s porazom Rusije pomogao okončanju ropstva.
Danas se iz Krimskog rata mogu izvući određene pouke:
Ratovi završavaju drugačije nego što počinju
"U ratu, više nego bilo gdje drugdje, stvari ne ispadaju onako kako očekujemo", napisao je pruski general i vojni teoretičar, Carl von Clausewitz. Malo ko je očekivao rat 1853. Kada je počeo, većina predviđanja pokazala se netačnim, uključujući i uvjerenje da je ruska vojska nepobjediva, posebno kada se bori u blizini Domovine.
Krimski rat je počeo je iz minornog razloga, kada su se ruski i francuski redovnici posvađali oko toga ko ima pravo na ključ Crkve rođenja Kristova u Betlehemu. Kako se ispostavilo, taj će ključ kasnije otključati Pandorinu kutiju, navodeći ruskog cara Nikolu I. da napadne Otomansko Carstvo s nadom da će osvojiti Konstantinopol, sada Istanbul.
Osmanlijama su se pridružile Francuska i Britanija, koje su poslale brodove i trupe u Crno more. Uslijedio je rat iscrpljivanja, uključujući pomorske bitke sve do Baltika i Pacifika.
Loše obučeni vojnici se loše bore
Prije Krimskog rata, cijela Evropa bojala se ogromne ruske vojske. Ali njena slabost ubrzo je postala očita. S demoraliziranim trupama, mnogim mladim vojnim obveznicima ili kmetovima bez zemlje, Rusija je završila rat s ozbiljno narušenim vojnim ugledom. Njeno oružje bilo je znatno inferiorno u odnosu na britansko i francusko. Te dvije zemlje imale su fregate na parni pogon i puške koje su precizno pucale na velike udaljenosti.
Unatoč tim prednostima, pobjeda je došla uz visoku cijenu i došlo je do napetosti unutar saveza. Ozbiljne taktičke pogreške zaustavile su Francuze i Britance u odlučnijoj pobjedi i svaka je strana pretrpjela oko 250.000 žrtava, od kojih je većina ljudi umrla od bolesti. To je dovelo do treće lekcije.
Teško je voditi nepopularan rat
Izum kamere i telegrafa omogućio je novoj vrsti svjedoka da detaljno prate Krimski rat. Širenje fotografija i brze poruke s fronta prigušile su staromodnu vrstu pisanja. Radeći na vinskom vagonu pretvorenom u mobilnu mračnu komoru, britanski fotograf Roger Fenton uspio je uhvatiti vizualnu stranu rata slikama zapanjujuće jasnoće. Bio je ovo i prvi rat s kojeg su izvještavali reporteri pa su čitatelji u Londonu i Parizu mogli doživjeti rat iz svojih fotelja. To je pomoglo u izgradnji podrške kad je rat išao dobro, ali je također povećalo pritisak kada nije.
Čak su i američki čitatelji pratili rat, zahvaljujući izvanrednom izvješćivanju njemačkog izvjestitelja Karla Marxa iz Londona, koji je objavio 113 članaka za New York Tribune. Marx je bio oštar kritičar ruske vojne avanture, ističući njenu stratešku neodređenost, nesposobnost i gubitak ljudskog života. Osuđujući cara kao "carskog varalicu", iznio je žestoku kritiku: "Samo ga čudo može izvući iz poteškoća koje su sada nagrnule njemu i Rusiji zbog njegovog ponosa, plitkosti i imbecilnosti."
Nejasan mir dovest će do novih problema
Pariškim ugovorom neprijateljlstva su okončana 1856., ali su mnoga pitanja ostala neriješena, uključujući poroznost granica jugoistočne Evrope – "Istočno pitanje" mučilo je vođe sve do Prvog svjetskog rata 1914. Nakon relativno dugog mira nakon Napoleonove ere, Krimski rat pokrenuo je novu kolebljivost u politici velikih sila. Evropa će vidjeti niz malih, gadnih ratova prije golemog pokolja 20. vijeka.
Ratovi imaju dalekosežne posljedice
Nikola I. umro je 1855. Njegov sin, Aleksandar II., prihvatio je poraz, ali je potom učinio nevjerovatnu stvar. Gledajući uzroke katastrofe, prepoznao je da su rezultati ruske borbe direktno bili povezani s njenom krutom klasnom strukturom i velikim oslanjanjem na kmetove. U skladu s tim, ukinuo je kmetstvo Proglasom o emancipaciji 3. marta 1861. godine.
Igrom slučaja, bilo je to dan prije inauguracije Abrahama Lincolna za predsjednika SAD-a. Lincoln je shvatio snagu presedana i izdao vlastiti Proglas o emancipaciji, prvog dana 1863. Drugim riječima, rat koji nije imao nikakve veze sa slobodom, kada je počeo, omogućio je jedno od najvećih oslobođenja u historiji, na drugom kontinentu, desetljeće kasnije.
Američka kupnja Aljaske bila je još jedno nasljeđe. Nakon Krima, mladi car je znao da ne može odbraniti ovu daleku granicu i odlučio ju je prodati naciji s realnijim izgledima da će je jednoga dana naseliti.
Osim toga, nakon što je završetkom rata potvrđena cjelovitost i nezavisnost Otomanskog Carstva, pod zaštitom velikih sila ujedinile su se Vlaška i Moldavska i tako je nastala Rumunjska.
Na te, i na toliko drugih načina, nastavljamo živjeti u svijetu oblikovanom malim, uglavnom zaboravljenim ratom u jugoistočnoj Evropi.
