Svijet

Njemačkoj prijeti neviđeni haos. Ekstremisti kuju zastrašujući plan, sve kreće ove jeseni

Na prvi pogled bio je to samo još jedan loš dan u lošoj sedmici za Olafa Scholza. Prije sedam dana njemački kancelar otputovao je u Neuruppin, gradić 40 milja sjeverozapadno od Berlina, kako bi održala rutinski govor pred simpatičnom publikom od oko 300 ljudi.

Umjesto toga, našao se zaglušen grajom zvižduka i poruga 300 protestanata okupljenih ispred kordona oko trga: “lažov”, “odjebanti”, “izdajica naroda”. Za sada je to normalno u današnjoj Njemačkoj.

Uvježbanom oku sigurnosnih službi ipak je bilo ozbiljnijih znakova upozorenja. Među ismijavačima nisu bile samo bijele i nebeskoplave boje desničarske populističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD), otporne višegodišnje prisutnosti na ovakvim događajima, već i obilježja bizarne zbirke rubnih grupa, u rasponu od od radikalnih ljevičara do militantnih neonacista iz Combat 18, piše The Times.

Bila je to upravo vrsta stjecišta različitih pritužbi koja je njemačke vlasti stavila u stanje pripravnosti zbog "jeseni bijesa". Dužnosnici obavještajne službe rekli su za The Times da se zemlja suočava s mjesecima nemira u savršenoj oluji ekonomskih turbulencija, rastućih cijena energije, geopolitičkih previranja i apokaliptičnih struja u javnom mnijenju.

Zabrinuti su da će ekstremisti i potencijalni revolucionari pokušati ujediniti različite snage neslaganja i mobilizirati ih u široku pobunu protiv demokratskog sistema, prije svega u istočnoj Njemačkoj.

Stephan Kramer, predsjednik Tirinškog državnog ureda za zaštitu ustava (LfV), istočnog ogranka njemačke domaće obavještajne službe, opisao je raspoloženje kao "eksplozivno". Rekao je: “Upravo sada imamo vrlo poseban skup snaga ove jeseni. Imamo populaciju koja je vrlo, vrlo napeta nakon pandemije, koja još uvijek ima puno bijesa u trbuhu. Otpornost, sposobnost da se zaštitite od kriza, vrlo je slaba.

“Govorimo o ljudima u hladnim stanovima preko zime. Govorimo o kompanijama koje propadaju jer više nemaju dovoljno energije, što dovodi do nezaposlenosti i siromaštva. Govorimo o inflaciji, koja pogađa velik broj ljudi sve do srednje klase. . . Siromaštvo ne pogađa samo grupe na marginama društva, što je samo po sebi dovoljno loše, već se probija do sredine društva. To je veliki problem.”

Kramer je rekao da su drugi faktori poput rata u Ukrajini, rizika od većih migracijskih tokova potaknutih glađu na globalnom jugu i neki od mračnijih klimatskih "horor scenarija" dodavali zapaljivu mješavinu koja je predstavljala dar ekstremistima. “Upravo taj splet svih ovih faktora stresa čini da se ljudi osjećaju izrazito nesigurno, a u nekim slučajevima i da se boje za svoju egzistenciju. Ne samo da su jako uzrujani i ljuti – to je sve legitimno – već su i vrlo ranjiv plijen za ekstremiste koji im mogu ponuditi odgovore koji u konačnici nisu pravi odgovori, ali ih potiču na ekstremizam.”

Njemačke ektremističke grupe

Kramera i njegove kolege iz drugih država najviše brine krajnja desnica. Njegovi intelektualni vođe eksplicitno su identificirali ovaj trenutak kao vrijeme za napad. Götz Kubitschek, utjecajni pisac i osnivač Instituta za državnu politiku, think tanka koji je lokalni LfV službeno klasificirao kao ekstremistički, pozvao je svoje pristaše da pokrenu "vruću jesen" pobune. Jürgen Elsässer, urednik Compacta, najuglednijeg njemačkog krajnje desnog magazina, agitira za veliki savez radikalne ljevice i desnice.

Na društvenim mrežama i u privatnim grupama za čavrljanje obavještajne agencije bilježe oluju sličnog čavrljanja među rascjepkanom džunglom istočnonjemačkih desničarskih ekstremističkih grupa poput Trećeg puta, neonacističke stranke; The Free Saxons, još jedna mikro-stranka koja je došla do izražaja tokom protesta protiv blokade; i Zukunft Heimat, mreža koncentrirana u istočnim pokrajinama Brandenburgu i Saskoj.

Njihova veća briga ipak je AfD. Osnovana prije gotovo deset godina kao sredstvo konzervativaca razočaranih demokršćanima Angele Merkel, stranka je od tada prošla kroz nekoliko faza radikalizacije, a brojni njezini istočni ogranci formalno su pod istragom lokalnih LfV-ova zbog sumnje ili utvrđene prijetnje Njemačkoj demokratski poredak.

AfD polako oživljava u nacionalnim anketama, s najniže razine od 7 ili 8 posto na 12 ili više, i identificirala je ovaj nesigurni trenutak kao priliku da se stavi na čelo širokog prosvjednog pokreta. Već je pokušala mobilizirati opoziciju vladi oko ugrožene rafinerije nafte u Schwedtu, najvećeg njemačkog pogona za preradu ruske sirove nafte.

Tino Chrupalla, jedan od nacionalnih čelnika AfD-a, najavio je dan masovnih skupova u Berlinu i drugim velikim gradovima kako bi pozvao na otvaranje plinovoda Sjeverni tok 2 iz Rusije, koji je obustavljen dva dana prije invazije na Ukrajinu. "Činimo ovo kako bismo izveli proteste građana na ulice i podržali gnjev nacije", rekao je Chrupalla ZDF-u, javnoj televiziji, prošle sedmice.

Jörg Müller, šef LfV-a u pokrajini Brandenburg, rekao je: “Postoji rezervoar potencijala koji ekstremisti apsolutno žele iskoristiti. Vidjeli smo kako jezik neprestano postaje grublji. U kontekstu koronavirusa vidjeli smo prve akte nasilja i to je naravno cilj ekstremista: dovesti do svojevrsnog Dana X [izraz za haotično rušenje političkog poretka] ili destabilizirati državu ili dovesti situaciju u krizu.

“Meta koju žele napasti je očito sama demokratija. Budući da ne možete napasti samu demokratiju na upečatljiv način, oni uvijek napadaju njezine predstavnike. To su pokušaji napada i delegitimizacije uspostavljenih demokratskih procesa, i to uvijek s ovim narativom: ‘moraš se pridružiti otporu i braniti se; sada je vrijeme za pobunu protiv ove vlade, ove demokratije, ovih predstavnika'.

Njemačka je već bila ovdje. Tokom prve dvije godine pandemije, raznim karantinama i programima vakcina suprotstavila se vještičja mješavina grupa protiv establišmenta, od spiritualista New Agea do sljedbenika pokreta QAnon i građana Reicha koji su vodili kampanju za povratak Njemačke u carstvo prije Weimara.

Iako je većina protesta bila mirna, neki su prerasli u nasilje. Došlo je do pokušaja upada u zgradu Reichstaga, sjedišta njemačkog parlamenta, i žestokih sukoba s policajcima u drugim gradovima poput Leipziga i Reutlingena.

Jedna od najupečatljivijih stvari u to vrijeme bilo je miješanje tradicionalnih kategorija desnice i ljevice. Umjesto toga, čini se da se društvo podijelilo između onih koji su željeli srušiti politički sistem u najširem smislu i onih koji su osjećali da mogu živjeti s njim, prema Franziski Schröter, stručnjakinji za desničarski ekstremizam u Fondaciji Friedrich Ebert, think tank lijevog centra blizak Scholzovoj socijaldemokratskoj stranci. "Mislim da su ovo nove borbene linije: vjerujem li u naučne činjenice, gledam li javne medije - ili svoje znanje dobivam s YouTubea i Telegram kanala?" rekao je Schröter. “Vjerujem li u funkcionalnu državu, funkcionalnu policiju ili pravosuđe? Imaju li oni autoritet u mojim očima?”

Ipak, u konačnici se činilo da se njemački demokratski sistem tokom tog razdoblja stabilizirao, a glavne stranke raspoređene oko političkog centra znatno su povećale svoj zajednički udio glasova na izborima za Bundestag prošlog septembra. AfD, koji je svoje bogatstvo povezao s protestnim pokretom, nestao je u anketama zajedno s Die Linke, radikalnom lijevom strankom koja je zadržala svoju prisutnost u Bundestagu s najmanjom razlikom.

Ovaj put, međutim, analitičari i obavještajni dužnosnici zabrinuti su da bi solidarnost iz doba pandemije pred zajedničkom prijetnjom čovječanstvu mogla nestati jer neposredna recesija i potencijalno dvoznamenkasta inflacija dovode milione Nijemaca do očaja.