Magazin

Nije šokantno, nego je realno: Ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom oboljevaju, a bliski ljudi nas vode u smrt

Dr. Bernard Lown, pregledao je jednog svoga pacijenta. Postavljao je pitanja, na koja je pacijent nerado odgovarao. Pacijentova supruga stalno je išla da puši – tada su mnogi pušili.

Doktor je prigovorio supruzi; kako možete toliko pušiti, a još imate muža sa srčanom bolešću? Kakva loša navika!

Žena se rasplakala i povikala:

"Kakve veze ima moje pušenje! Nije stvar u tome! John vam sve laže i ne govori glavno – razbolio se jer ga majka stalno proklinje, uznemirava, prekorijeva... Poziva ga i vrieđa ga. A John ne može ništa, jer je to njegova majka!“

Zašto ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru?

Ovaj razgovor je ostavio snažan utisak na doktora. Počeo je da posmatra pacijente. I bio je šokiran: jednom starcu je njegov zet izmamio imovinu, biznis je prepisao na sebe i starac se već bojao da hoda po sobi – zet je vikao na njega, i udarao nogama. I ovaj siroti starac pretvorio se u invalida. Drugi pacijent se oporavljao nakon velike operacije – a majka ga je zvala i proklinjala zbog novca. Pacijent je umro. Bila je masa takvih slučajeva, piše Stil.

Lown je rekao: „Svi moji pacijenti su žrtve emocionalnih konflikata sa bliskim ljudima.“

Konflikti iz kojih je nemoguće naći izlaz: morate komunicirati. Morate podići telefon, razgovarati, živjeti zajedno, posjećivati, suzbijati svoje prirodne emocije; jer treba biti dobar. Dobar svekar, dobar sin, dobra žena...

Poznati kardiohirurg napisao je da su operacija i liječenje ispravni. Daju rezultat. Ali uzrok bolesti ili traume je upravo u konfliktu, u stalnom neprijateljskom stavu prema čovjeku. I što je blagorodniji i smireniji čovjek, to su posljedice takvog konflikta teže. Jer od spoljašnjeg, on postaje unutrašnji.

I negativni čovjek se naseljava u podsvijest; veoma je teško „protjerati“ ga odatle; sve sile organizma idu na ovu unutrašnju borbu u kojoj nema pobjednika – jer se bore dijelovi jedne ličnosti!

Stoga ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru. I umjesto da priznaju konflikt, prisiljavaju sebe da „oproste“, „razumiju“, „ne obraćaju pažnju“, tako savjetuje okruženje.

Dok konflikt ne bude priznat, sve dok se neprijateljstvo i zloba drugog čovjeka ne osvijesti, bolest će se pogoršavati.

Lown je jednostavno zabranio pacijentima da razgovaraju telefonom – tada nije bilo mobilnih telefona. I dozvolio je da posjećuju pacijente samo oni rođaci sa kojima je pacijent imao dobre odnose. I ljudi su se oporavljali, zahvalili doktoru, a onda su Lownu dali Nobelovu nagradu – za razrađenu operaciju srca.