Epska izložba "Exodus", slikarski opus maestralnog Safeta Zeca otvorena je večeras u potočarskoj fabrici akumulatora, mjestu gdje su se Srebreničani jula 1995. godine nadali spasu, a umjesto nade, dobili još jednu u nizu, 25. godišnjicu njihove brutalne egzekucije i genocida u Srebrenici.
Kao umjetnički odgovor na ljudsku tragediju i besmisao rata, opus "Exodus" sastoji se i od dodatna tri ciklusa djela: "Ruke na licu", "Suze" i "Zagrljaji". Brilijanti Zec je posljednjih 20 godina tkao svoje emocije na ta platna, vođen sućutom, ogorčenjem, ali i poštovanjem prema ljudskim tragedijama i to onim najmračnijim koje ljudska zla kob može da naumi, Srebrenicom, mrtvom nevinom djecom, gubicima očeva, sinova i braće, nasilnim prekinutim ljubavima i na kraju životima.
Tu impresivnu opomenu da se nikada više ne ponovi besmisao i dubina boli ljudske patnje, koju su pomogli Grad Sarajevo i Memorijalni centar Srebrenica-Potočari, u naredna tri mjeseca koliko traje izložba trebali bi vidjeti svi, kao svetište, kako bi ispunili obavezu prema srebreničkim žrtvama i njihovim porodicama te pomogli da se takva tragedija trajno ugradi u kolektivnu memoriju cijele planete.
Gradonačelnik Sarajeva Abudlah Skaka smatra da su Sarajevo i Srebrenica uvijek bila dva sudbinski povezana grada, Srebrenica zbog genocida, a Sarajevo zbog opsade.
"To se neće i ne smije zaboraviti, jer je istina samo jedna. Na ove tragedije, nikada nismo odgovorili mržnjom, jer je naša osveta da gradimo i stvaramo, a naša poruka da ne zaboravljamo", naglasio je Skaka.
U tome, dodao je, veliku ulogu imaju umjetnici, kao skromni Safet Zec.
""Exodus" je svojevrsno sjećanje na vrijeme kada su Evropa i svijet bili nijemi. Ovo je dubok izraz poštovanja prema žrtvama kako se Srebrenica nikada nigdje ne bi ponovila", istakao je.
Zato "Exodus", smatra Skaka, ima epohalni kulturni čin, ali da i pored kulturne, ima i civilizacijsku poruku.
Predsjednik Upravnog odbora Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Ševket Hafizović kazao je da bogati opus djela inspirisan ljudskom tragedijom, sa fokusom na genocid u Srebrenici, predstavlja nemjerljiv doprinos Safeta Zeca da se tragedija Bosne i počinjeni genocid otrgnu od zaborava.
"Ovo mjesto je bilo sabirni centar u kojem su u julu 1995. godine srebreničke majke posljednji put zagrlile svoje sinove, nakon čega je 8.372 njih ubijeno te rasuto po brojnim masovnim grobnicama u okolini. Ovdje su se vraćali u tabutima, njih 6.643, a osam će ih tek ove godine naći smiraj u Potočarima, a za još više od 1.700 se traga u nadi da će biti identifikovani i dostojanstveno ukopani sa ostalim žrtvama genocida, svojom braćom, sinovima, očevima", naglasio je.
Istakao je da je Srebrenica mjesto simbola stradanja, ali i istinski simbol opstanka, ponosa, prkosa i nade da će o onom zvjerskom u ljudima buduće generacije učiti samo kroz izučavanje historije.
Uz puno uvažavanje renomiranih izložbenih prostora u kojima su izlagana platna, smatra da je bivša fabrika akomulatora pravi dom za ta djela te da nema tog prostora sa kojim bi se više stopila i u kojem bi bila potpunija.
"Jedna od cjelovitijih lekcija o ovdašnjem genocidu može se iščitati upravo iz izložbe koju danas otvaramo", naglasio je Hafizović.
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emir Suljagić smatra da su se slike Safeta Zeca 'konačno vratile kući'.
"Lica na ovim slikama su ona koja znam, mogu biti lice rahmetli mame. Ovo mjesto znači mnogima nešto, ovdje su neki posljednji put vidjeli svoje najmilije i dolaze ovdje da se oproste od njih", kazao je Suljagić.
Historičarka likovne umjetnosti Aida Abadžić Hodžić smatra da velika lica boli i patnje Safeta Zeca pozivaju na susret s iskustvom pojedinačnosti svake ljudske patnje. Dodala je da je to susret koji traži blizinu i neposrednost, susret u kojem čin gledanja postaje činom potpune posvećenosti i askeze.
Platna Safeta Zeca, istakla je, nastala u znak pijeteta prema tragediji Srebrenice, okupljena su u četiri velika ciklusa - "Lica", "Hljeb milosrđa", "Exodus", "Zagrljaji" - na kojima je radio posljednjih dvadeset godina, upisujući u njih svoje veliko znanje i dosežući do sada najsnažniju ekspresivnost izraza i likovnog rukopisa.
"Velika platna Safeta Zeca pružaju odgovor na sarkazam savremene umjetnosti, koja je sasvim zaboravila svoje dužnosti, ali i svoje moći. Velika platna Safeta Zeca koja oslovljavaju zlo koje se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine svoju punu mjeru dobivaju upravo dvadeset i pet godina kasnije, na mjestu egzekucije, u velikim, hladnim, mračnim halama nekadašnje Fabrike akumulatora u Potočarima, u neposrednoj blizini Memorijalnog centra, gdje su hiljade nevinih duša sa strepnjom iščekivale svoju sudbinu", poručila je.
