Vrlo brzo nakon šokantnog poraza kojeg je pretrpio Bakir Izetbegović, za SDA je stigao novi šok.
Nisu se stigli ni oporaviti ili analizirati poniženje koje je pretrpio predsjednik, ni proslaviti pobjedu stranke, a već je stigao novi, možda i još teži udarac.
Kada se pogledaju rezultati, iako oni još uvijek nisu konačni, jasno je da je SDA prva na svim nivoima, ali to im ne može garantirati ništa.
Izvlači se moćna poluga
Stranke Trojke (SDP, NiP, NS) zajedno s drugim partnerima imaju većinu u skoro svim kantonima, ali i na federalnom te državnom nivou.
Kao nikad do sad, SDA je došla u poziciju da joj se nakon decenija vladavine iz ruku izvlači moćna poluga kojom su kontrolirali procese i uhljebljenjima animirali svoje glasačko tijelo.
Opozicija u FBiH nakon što je izgurala maestralnu pobjedu Denisa Bećirovića, još više zbija redove i sve je očitije da će uspjeti formirati stabilan blok s velikim brojem mandata.
Tako je SDA došla u poziciju da o njenom opstanku u vlasti odlučuju Dragan Čović i Milorad Dodik.
Svakako da su u SDA svjesni ove činjenice pa su, po uhodanoj matrici, aktivirani botovi i propagandne puškarnice čiji je zadatak ispaljivanje spinova.
Glavni je onaj da ukoliko opozicija ode u koaliciju sa HDZ-om i(ili) SNSD-om to znači izdaju države. To isto ne važi za SDA. Drugi je onaj kako je opozicija destruktivna po državu jer ne želi SDA uz sebe. Cilj je providan: predstaviti bilo koju vlast bez SDA kao antidržavnu.
No, sudeći prema dosadašnjim izjavama i Čovića i Dodika, ni oni ne žele sa SDA.
U čemu je onda problem SDA?
Za HDZ odnosno SNSD nije problem to što su kadrovi SDA skloni korupciji, političkom taldžijstvu ili preferiranju stranačkog u odnosu na državni interes. Čak ni to što u svojim strukturama ima crnolistaša, jer se ni njihovi kadrovi ne mogu pohvaliti drugačijim.
Čini se da su u ovom odnosu najveći problem Bakir Izetbegović i njegova supruga Sebija.
Izetbegović se, prema brojnim svjedočanstvima, pokazao kao čovjek koji nije od riječi, sitni prevarant i na kraju kao obični lažov.
Vođen stranačkim interesom, opterećen brojnim obećanjima unutar stranke, te pod pritiskom supruge koja u suštini određuje politike SDA, Izetbegović je imao niz grešaka u koracima koji mu sad dolaze na naplatu.
Čović je nebrojeno puta pričao i na jasnim primjerima dokazivao da mu je Izetbegović obećavao (legitimno predstavljanje u Mostaru npr.) i onda jednostavno slagao.
Na isto se žalio i Dodik.
Njih trojica odnosno stranke koje vode, već tradicionalno prave vlast na jednostavnim principima - raspodjeli ministarstava, diplomatskih i direktorskih fotelja bez pretjeranog uplitanja jedni drugima. Ovakav sistem, naravno, najviše odgovara Dodiku i Čoviću, ali čini se da im je jednostavno previše Izetbegovićeve prevrtljivosti.
Iz novijih izjava i Dodika i Čovića jasno je da oni žale što je to tako. Sam Dodik je kazao da će se, ukoliko vlast napravi Trojka, s njima teže dogovarati.
A, za razliku od dvojca Dodik-Čović, opozicione stranke imaju dublji problem sa Izetbegovićima.
Ipak, niko u opoziciji nema direktan problem sa samom SDA, odnosnozvaničnom, programskom ideologijom i političkom platformom stranke. Ali ima s bračnim parom Izetbegović i njihovom politikom.
Izetbegovići su koristili svaku priliku da sve one koji nisu uz njih izvrijeđaju, ponize, oblate i nerijetko uhapse.
Obaćaj pa slaži
Naravno, Izetbegović nije propustio ni ovdje priliku da obeća pa slaže. O tome je nebrojeno puta govorio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, Fahrudin Radončić, pa i Elmedin Konaković.
Nikšić i Radončić odnosno SDP i SBB bili su u koaliciji sa SDA i imaju vrijedna iskustva. Obje stranke su nakon toga doživjele ogroman pad i uglavnom su izvarane.
Udare koji su dolazili od bračnog para i njihovih odanih kadrova proživljavali su i ljudi koji su napravi NES (Nermin Ogrešević, Rifet Hozanović i Ibrahim Hadžibajrić), a posebno brutalan rat prošli su ljudi iz Naše stranke.
Pored toga, pokazalo se da se politika koju provodi bračni par zajedno sa odanim kadrovima nikako ne uklapa u sistem koji želi nametnuti Trojka. Odličan primjer za to je Kanton Sarajevo. Naime, Vlada KS koju vodi Trojka providila je brojne antikoruptivne zakone kroz Ured za borbu protiv korupcije. Jedini koji su kočili taj proces bili su zastupnici SDA predvođeni Harisom Zahiragićem i Mahirom Devićem.
Zanimljivo je i da su načelnici sarajevskih općina koji su iz SDA jedini odbili sarađivati s Uredom za borbu protiv korupcije. U tom smislu jasno je da SDA ne želi provoditi antikoruptivne mjere ukoliko ih oni ne određuju i ne kontroliraju. Svim ovim potezima, Izetbegović je faktički uništio koalicioni kapacitet stranke.
Uprkos svemu ovome, većina stranaka opozicije ostavlja mogućnost saradnje sa SDA. Ali pod jednim uvjetom - političko odstranjivanje bračnog para.
Shodno tome, zaključak je jasan: Najveći problem SDA je ustvari ona sama sebi.
Izborni rezultati pokazuju da je Izetbegovića kaznilo i samo članstvo SDA. Međutim, sumorna je činjenica su Izetbegoviću počistili stranku, tako da Bakira na čelu SDA može zamijeniti samo još Sebija.
