Kultura

U saradnji Galerije 11/07/95 i Memorijalnog centra Srebrenica obnovljena spomen soba u Potočarima

Povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici, saradnjom Galerije 11/07/95 i Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari,  obnovljena je spomen soba koja se nalazi unutar kompleksa Memorijalnog Centra.

Prije 17 godina, uz otvaranje Memorijalnog Centra u Potočarima, predstavljenja je i spomen soba u kojoj su tada prvi put izložene autorske fotografije Tarika Samaraha. Izložbu je tada, kao prvi umjetnički rad budućem muzeju, poklonila Swanee Hunt, bivša Ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država u Austriji i osvjedočena prijateljica Bosne i Hercegovine.

Ambasadorica Hunt je kroz svoj angažman u ratu, ali i nakon rata, imala izuzetno značajnu ulogu u afirmaciji istine o stradanjima u Bosni i Hercegovini. Njen rad posebno je bio usmjeren na pomoć preživjelim ženama - žrtvama rata. Upravo je na inicijativu ambasadorice Swanee Hunt i Tatjane Ljujić Mijatović, tadašnje ambasadorice BiH pri UN-u i drugim međunarodnim organizacijama u Beču, 1996. godine pokrenuta međunarodna kampanja “Žene svijeta za žene Srebrenice” koja je rezultirala prvom Komemoracijom povodom pada Srebrenice održanom 11.07.1996. godine u kulturno-sportskom centru Mejdan u Tuzli.  Na  komemoraciji je bilo prisutno oko 6000 prognanih žena iz Srebrenice, Bratunca i okolnih područja. Na tom mjestu se po prvi put otvorilo pitanje ubijenih Srebreničana i njihovih izbjeglih porodica koje tragaju za svojim nestalim članovima i žele saznati pravu istinu o njima. Počevši od 1996. godine žene Srebrenice nastavile su se okupljati svakog 11. jula u Tuzli, Sarajevu i drugim gradovima noseći jastučnice sa izvezenim imenima ubijenih i nestalih članova njihovih porodica.

Povodom obnove spomen sobe i izložbe, ambasadorica Hunt je napisala sljedeće:

"Čast mi je danas vidjeti svoje ime na zidu posvećenom sjećanju na brojne heroje čija hrabrost mi je promijenila život. Tokom posljednjih 17 godina, više od milion ljudi je posjetilo Memorijalni Centar kako bi doživjeli umjetnost prikazanu u sobi sjećanja. Uvjerena sam da će mnogi i dalje dolaziti i biti podstaknuti na razmišljanje o jezivim zločinima koji su počinjeni. Genocid je bio užas u kojem su srpske snage masakrirale hiljade nenaoružanih muslimana, mahom muškaraca i dječaka. Ipak, uprkos tom mračnom periodu, glas preživjelih je opstao. Posljednjih četvrt vijeka, žene Srebrenice pronašle su snagu u prizivanju pravde i radu na pomirenju. Mnoge su izabrale suočiti se sa traumama i vratiti se na svoja ognjišta. Uprkos sjećanjima na nezamislivu torturu, uspjele su donijeti dašak života u mjesto obilježeno smrću. I dok su se vraćale na tlo u kojem su se nalazile masovne grobnice njihovih muževa i sinova, preživjele su izgradile organizacije sa ciljem prevazilaženja podjela iz ratnog perioda. Takvim činom podstakle su globalni pokret usmjeren ka promjeni načina na koji pristupamo zacjeljivanju  rana nanesenih ratom. Ovaj dan je još jedan podsjetnik na to da mi koji odajemo počast ubijenim u Srebrenici moramo ustrajati u životnosti svih relacija, odnosile se one na pojedince, zajednice ili političko djelovanje. Onda i samo onda ćemo među grobovima otkriti put ustrajnosti u opstanku kojem ćemo kročiti ka budućnosti mira."

Fotografije koje se nalaze na zidovima sobe svjedoče o genocidu, posljedicama genocida i traumi nestanka, traženja, identificiranja i ukopa ubijenih Srebreničana.

U septembru 2003. bivši američki predsjednik Bill Clinton zvanično je otvorio Memorijalni Centar u Potočarima pred oko 30 hiljada ljudi, a ceremoniji su tada, osim porodica i prijatelja ubijenih, prisustvovali i mnogobrojni domaći i svjetski dužnosnici.  Tada su majke iz Srebrenice upravo u spomen sobi razgovarale sa bivšim američkim predsjednikom Clintonom i pozvale na traženje nestalih, kažnjavanje zločinaca i postizanje pravde.

Od 2003. godine pa do danas, kroz spomen sobu je, prema riječima uposlenih Memorijalnog Centra u Potočarima, prošlo preko milion i dvjesto hiljada posjetitelja.  Sedamneast godina nakon otvaranja Memorijalnog Centra i dvadeset i pet godina nakon genocida, spomen soba je obnovljena kako bi i dalje nastavila biti dostojanstveno mjesto odavanja počasti žrtvama.