Vijesti

Kako su aktivisti bh. i albanske dijaspore spriječili evropsku projekciju filma ‘RS – borba za slobodu’

Nakon što je dokumentarni film "RS - Borba za slobodu" premijerno prikazan u Banja Luci, režisera i producenta Borisa Malagurskog, planirane su bile projekcije i u gradovima Evrope. Međutim, spontanim, a kasnije i koordiniranim djelovanjem pojedinaca, udruženja i bosanskohercegovačke i albanske dijaspore uspjela se spriječiti javna projekcija ovog propagandnog dokumentarnog filma u Evropi.

Autor spornog filma je na Facebooku optužio pojedina bh. i albanska udruženja, medije i pojedince da su spriječili projekcije filma.

Online peticiju protiv javnog prikazivanja navedenog filma potpisalo je preko 26.000 osoba. Nju je pokrenuo Institut za istraživanje genocida iz Kanada. Oni su ranije objavili da će peticija biti poslana gradonačelnicima gradova u kojima je najavljena projekcija filma. Ali i premijerima i predsjednicima država, bitnim političkim, akademskim i kulturnim subjektima Kanade, SAD-a i Evropske unije.

Također, zahtijevat će od nadležnih kanadskih ministarstava preduzimanje mjera protiv kanadskog autora Malagurskog.

Oni peticijom upozoravaju akademsku, političku i kulturnu javnost svijeta na 11. fazu genocida koja je odavno prisutna na Balkanu, a to je trijumfalizam odnosno slavljenje zločina.

Djelovanje NVO aktivista

Udruženja i pojedinci koji su više godina aktivni u civilnom sektoru i medijima sa kroz komunikaciju sa rukovodstvima kina i vlastima uspjele predstaviti i objasniti pozadinu medijskog djelovanja Borisa Malagurskog.

“Udruženja Mak e.V. je 7. oktobra odlučilo napisati pismo direktoru 'Arthaus Kinos' u Štutgartu prije svega kao osvrt i preporuku, jer smo bili iznenađeni da upravo nezavisno kino 'Bollwerk' koje je u sastavu ove grupe prikazuje jedan film koji niti sadržajno niti produkcijski nije tog karaktera. Došli smo do informacija da su mnoge općine iz RS-a iz svog ionako narušenog budžeta finansirale ovaj film, a po analizi novinara postojao je izvjestan pritisak na lokalnu administraciju da pokaže patriotizam”, rekli su iz Udruženja Mak e.V. iz Štutgarta.

Strategija djelovanja Udruženja Mak jeste ne davati medijski prostor i reklamu autoru i spornom filmu, nego direktno kontaktirati rukovodstva kina u Njemačkoj i predstaviti im svoje viđenje djelovanja Borisa Malagurskog.

“Ovaj događaj je pokazao kroz komunikaciju sa rukovodiocima kina da na njemačkom govornom području i u drugim dijelovima EU nema dovoljnog pristupa informacija i činjenicama da bi odgovorne osobe u medijskom sektoru, političari, novinari i šira publika mogli razumjeti o čemu se zapravo radi. Dok su Malagurskog mediji ignorirali, on je vrijedno radio na afirmaciji 'srpskog sveta' od 2018. godine kroz filmove o Kosovu i Crnoj Gori. Mi smo nažalost 'prespavali' tu priliku za borbu protiv manipulacije historijom”, naglasili su iz Udruženja Mak.

Medijska lavina

Film u Štutgartu je otkazan već dan nakon njihovog pisma, što je prvo od većine javnih kina u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Holandiji.

“Mislimo da je u ovom po nas izrazito pozitivnom ishodu Malagurski i sam pojačao medijsku lavinu i pokrenuo još više udruženja protiv sebe. Na njegovoj Facebook stranici je postavio sliku udruženja koja su bila involvirana u akciju. Mi na taj način po prvi put saznajemo da se radi o više udruženja koja su, i to želimo podcrtati, na vlastitu inicijativu, pisala kinu u Štutgartu”, dodaju iz Maka.

Malagurski je optužio Udruženje Mak da stoji iza ove akcija što oni negiraju.

“Autor tvrdi da naša 'motivacija nije neslaganje sa filmom, nego mržnja prema srpskom narodu'. Ova izjava jeste alarmantna, ona diže nacionalne tenzije, etiketira, ali ujedno nažalost odgovara našoj slici o gospodinu Malagurskom. Jasno je da sa takvim profilom ličnosti nije moguć dijalog argumentima. Zbog toga nismo odgovorili na ovo prozivanje”, pojašnjavaju iz Maka.

Rukovodstvo Udruženja Mak razmatra poduzeti pravne korake protiv Malagurskog zbog izazivanja nacionalne netrpeljivosti.

“Rad našeg udruženja ovisi o saradnji među svim Bosancima i Hercegovcima koji su saradnici ili članovi i ovakvim izjavama se ozbiljno pokušava narušiti suština našeg djelovanja. Mi smo i mjesto okupljanja ljudi sa cijelog Zapadnog Balkana. Do sad nismo imali problema. Ali nakon iščitavanja raznoraznih prijetnji nasilničke i šovinističke prirode sljedbenika Malagurskog, nismo sigurni da u našoj okolini nema takvih ljudi, koji „borbu za slobodu“ Rs-a ne shvataju u fizičkom smislu. Ovo je nažalost direktan rezultat djelovanja Malagurskog. Ono što on čini, ne samo filmom, nego i svojim medijskim ispadima jeste huškanje na konflikt”, zaključuju iz Udruženja Mak.

PANGE je akademska mreža koja radi u Njemačkoj na afirmaciji historijskih činjenica vezanih za agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima.

“Smatram da je ovo dokaz šta naša dijaspora može da uradi ako se jasno definiše cilj. Ako se na pravi način pristupi implementaciji i onda je sve moguće. Mi danas u svakom većem gradu u Evrope možemo doprijeti do gradonačelnika, načelnika, novinara… Cil je je tu mrežu dalje širiti, osposobljavati i jačati povjerenje među aktivistima na terenu jer povjerenja ne možemo naprijed. Vidjeli smo da možemo, treba i dalje koordinirati i što češće djelovati proaktivno, a manje kroz reakcije”, rekao je za AA Ahmed Spahić iz PANGE-a.

Jačanje ruskog uticaja

Almir Mehonić, novinar i NVO aktivista iz Luksemburga, smatra da i u ovom slučaju još jednom je potvrđena agilnost emigracije, a posebno generacije koja je ili rođena ili odrasla u zemljama Zapadne Evrope te koja ima jake sentimentalne veze sa domovinom.

“Pitanje genocida je najosjetljivije pitanje kod bošnjačke i bosanskohercegovačke patriotske emigracije. Upravo ovaj film Malagurskog zadire u to polje negirajući genocid. Ovo je svojevrsno veličanje proizvoda tog genocida, odnosno bh. entiteta RS. Zbog toga smo imali jednu vrstu mobilizacije cijele naše dijaspore. Sasvim spontane naravi. Rezultat je da se u velikom broju gradova te projekcije otkazuju. Ekipa okupljena oko Malagurskog sada pokušava da nađe alternativne lokacije koje su ili srpski kulturni klubovi ili prostori Srpske pravoslavne crkve. Moja je preporuka da se i tu reaguje. Da naše organizacije obavještavaju lokalne policije, vlasti i nadležna ministarstva”, kazao je Mehonić.

Smatra da u ovom događanjima postoje dva sporna momenta.

“Prvi je jer se na jedan način relativizuje i negira genocid, a drugi je autor filma. Malagurski je jedan od urednika ruskog Sputnjika, što cijelom pitanju daje jednu drugu dimenziju. Svi ti klubovi koji organizuju te projekcije sami sebe će žigosati kao prorusku logističku bazu u Evropi. I to im nije pametno ako žele i dalje djelovati. Mi ćemo obavijestiti relevantne adrese o tome. A njima savjetujem da bi im bilo mudro da također otkažu projekcije spornog video uradaka i spornog autora”, poručuje Mehonić.

Adis Tanović, predsjednik Centra za dijasporu “Mreža”, u izjavi za AA kaže da mnoga udruženja iz dijaspore, uspješni pojedinci, aktivisti i osobe koje imaju uticaj u svojim sredinama gdje se donose odluke samoinicijativno su reagovali, slali pisma na organe koji mogu zabraniti emitovanje tog filma.

“Kroz naše grupe koje smo formirali za registraciju za Opće izbore 2022. godine komunicirali smo sa našim ljudima u dijaspori, koji su danas zaista jedna velika snaga. Masovna otkazivanja ne dolaze sama od sebe već su plod rada i uticaja naše dijaspore”, smatra Tanović.

Ko je Boris Malagurski

Boris Malagurski je srpsko-kanadski filmski producent, režiser, pisac, politički komentator, televizijski voditelj i aktivista, poznat po serijalu dokumentarnih filmova pod naslovom „Težina lanaca“. Rođen je 1988. godine u Subotici. Školovao se u Kanadi, a trenutno živi u Beogradu. Do sada je objavio deset dokumentarnih filmova, te uređivao i vodio televizijske emisije „Revolucija“ i „Globalno“. Od 2017. godine objavljuje video komentare o aktuelnim dešavanjima na portal ruske agencije „Sputnjik“. On je vlasnik produkcijske kuće „Malagurski Cinema“ preko koje realizuje svoje projekte.

On tvrdi da njegova porodica potiče iz poljskog grada Mala Gora. I to od vojnika koji je pod komandom princa Eugena Savojskog učestvovao u Bici na Senti protiv Osmanlija, te nakon rata odlučio da ostane u Subotici. Godine 2005. Boris je preselio u Vankuver, gde je upisao srednju školu „Kitsilano Secondary Scool“. Nakon toga pohađao filmsku produkciju na „The University of British Columbia“. Dok je studirao organizovao je proteste u Vankuveru protiv proglašenja nezavisnosti Kosova, te uz pomoć kanadskog novinara Scott Taylor i irskog diplomate Mary Walsh snimio svoj prvi film o ovoj temi.

U Kanadi je snimio dokumentarni film „The Canada Project“ u kome objašnjava svoj put od Subotice do sjevera američkog kontinenta. Stekao je državljanstvo Kanade i ostao u toj zemlji sve do 2011. godine. Tad je odlučio da se vrati u Srbiju. Beogradski dnevni list „Politika“ je 2010. godine Borisa Malagurskog nazvao „srpskim Michael Moore" jer je priznao da je koristio post-produkcijske tehnike slavnog američkog režisera. Kao tinejdžer još 2007. godine banovan je na engleskoj Wikipediji.