Kada je Semira Osmanagića dovelo da usred zahuktavanja pandemije priča kod Senada Hadžifejzovića, bilo je mnogo manje na svijetu zaraženih, oboljelih i umrlih nego je to sada slučaj, no svejedno okomilo se i urbano i ruralno i stručno i kvaziprofesionalno i strukture i pojedinci... da pokude potez Hadžifejzovića jer je dao prostor "šarlatanu" da obrazlaže i elaborira koronavirus, razloge i posljedice njegove pojave, smrtonosnost i načine kako mu se oduprijeti.
Bilo je tu raznih izdeklamovanih informacija i poluinformacija. Semir je odličan govornik, pa se većim dijelom emisije bavio, kako je rekao, ne teorijama zavjera, nego zavjerama. Manje-više, nebitno je da li u tome ima istine, odlično je on izbaratao informacijama/špekulacijama, ali avaj.
Čovjek ima lijek
Nije to nešto što je od presudnog značaja ako imamo pandemiju. Ko ju je izmislio i da li je ubleha ili ne, nije bitno, ako je ona činjenica, ali hajde da vidimo kako da se zaštitimo.
Osmanagić je tada kazao kako je koronavirus projekat koji za cilj ima uspostavu panike, neizvjesnosti i kakvih sve ne strepnji koji po automatizmu stvaraju negativnu energiju, a onda postoje oni koji će tu negativnu energiju preusmjeravati u vlastite ciljeve.
Manji dio svog izlaganja ili u najboljoj opciji vremenski podjednak, iskoristio je da preporuči - lijek. Halo, WHO ga nema, ali Semir ima...
I kao jedan od pouzdanijih naveo je dolazak u središte ne rudnika Kreka Banovići, već doline Bosanskih piramida, njegovog životnog projekta.
Taj video je za tačno četiri mjeseca pregledalo skoro milion i 700 hiljada posjetilaca/klikača na youtubeu.
Pričao je tada Semir zapravo o onome šta se pametnom čovjeku, a kod nas je takvih sve manje, ne treba mnogo objašnjavati - da pokuša uživati u prirodi, po mogućnosti u šumama ili pored vodopada. Ovo što se sada čini kroz projekat promocije bh. turističkih potencijala.
Pritom je naravno apostrofirao blagodeti tunela Ravne u podnožju piramida kazavši kako je u njima koncentracija blagotvornih negativnih jona trideset puta veća nego na Igmanu koji se smatrao Mekom za negativne jone.
I to se nekako sve zaboravilo, Hadžifejzović je dovodio razne goste, a onda četiri mjeseca poslije i nakon što je Milorad Dodik skršio hrpu novaca da izgradi u Banjoj Luci terene da dovede tamo Novaka Đokovića, Nole skoro u ilegali dolazi u BiH, ali ne Dodiku za merak, već kao gost - Semiru Osmanagiću.
Ko je ovdje lud
Postavlja to logično pitanje. Ako je jedan prvi reket svijeta, a drugi šarlatan koji slatkoriječivo prodaje priču, ko je tu lud? Ko god da jeste, a prije će biti da smo najluđi mi, obična svjetina koja ne može biti od koristi kad bi cipele čistila Novaku Đokoviću, ali ga svejedno kritikujemo za bilo šta, baš kao i bilo koga drugog uspješnog u svome poslu, Semiru Osmanagiću se mora odati priznanje.
Uspio je u nečemu u čemu nije ni Dodik, napravivši strahovit marketinški potez. I oni koji su bili skeptični da u Visokom išta ima, pa ne moraju to biti piramide, sigurno se sada kolebaju da li otići i vidjeti je li se to stvarno ljepše spava i prohodnije diše nakon boravka u tunelima.
Možda je to naravoučenije. Ako je prvi na svijetu u bilo čemu, pa makar bio istaknuti štovatelj alternative, stigao da vidi šta to tamo ima, možda bi i mi, koji nismo najbolji na svijetu ni u čemu, malo mogli istražiti blizinu oko nas.
Ako ništa možda, zbog negativnih jona.
