Odluke Tužilaštva KS i Sabine Sarajlije ponovo pokazuju da se ova pravosudna institucija teško može izboriti sa osjetljivim slučajevima sa političkom konotacijom. Posebno u slučajevima gdje su prijavljeni dužnosnici SDA, bitni stranački ljudi ili Izetbegovići lično, konkretno Sebija Izetbegović, generalna direktorica KCUS-a. To potvrđuju posljednje odluke u „slučaju Nadin“, a zatim i u slučaju smrti dr. Šefika Pašagića čija porodica je prijavila da je uzrok smrti bilo nesavjesno liječenje. U oba slučaja Tužilaštvo KS prije nekoliko dana donijelo je naredbe o neprovođenju istrage sa istim obrazloženjem – nema krivičnog djela!
Po ovoj logici i praksi Sabine Sarajlije i postupajućih tužilaca vrlo je moguće da će se slične odluke da „istrage neće biti“ donijeti i u prijavljenim slučajevima masovnog umiranja na dokazano neadekvatnim kineskim tzv. malina-respiratorima, ili kao posljedica nefunkcioniranja sistema za kisik sklepanog bez projekta, ili u slučaju uništavanja originalnih dokumenata umrlih pacijenata (sa dokazima o uzroku smrti) i naknadnom falsificiranju tih dokumenata, ili o instruiranju svjedoka u odajama KCUS-a šta će reći istražiteljima... Ipak, da ne prejudiciramo, možda se ipak neka istraga i otvori obzirom da su policijske agencije izuzele obiman materijal iz KCUS-a o svim tim slučajevima.
Advokati: „Proces zaustavljen prije istrage!“
Što se tiče „slučaja Nadin“ na sto Sabine Sarajlije danas je stigla žalba advokatskog tima porodice Smajlović. I to na odluku TKS kojom je „…dana 14.11 .2022. godine donijelo Naredbu da se istraga neće provoditi protiv Hasanbegović Ede, Izetbegović Sebije, Pokrajac Danke, Begić Zije, Hasanbegović Sniježane, Melunović Melike, Hadžagić-Ćatibušić Ferihe, Kakan Ismete, Mišanović Verice, Sakić Melihe i Užičanin Sajre zbog krivičnog djela Nepružanje medicinske pomoći iz člana 232. KZ FBiH, krivičnog djela Nesavjesno liječenje iz člana 229. stav 1. KZ FBiH i krivičnog djela Neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne iz člana 187. stav 1 . KZ FBiH,“ jer kako kažu „…tužilaštvo nalazi da se u prijavljenim radnjama nisu stekla bitna obilježja prijavljenih krivičnih djela.“
Međutim, nekoliko je indikativnih momenata u takvoj Naredbi TKS. One ukazuju da se slučaj uopće nije ni namjeravao istražiti, osimšto se već tri godine razvlači po ladicama.
„Postoji dosta čvrstih dokaza da ova krivična djela jesu počinjena. Vrlo je indikativno ovo odbijanje da se postupi po nalogu Federalnog tužilaštva. Dakle, zašto se proces zaustavlja i prije istrage koja je mogla razjasniti sva pitanja odgovornosti?“ naglašava Maida Galijatović, opunomoćeni advokat porodice Smajlović.
Da podsjetimo ovoj odluci o neprovođenju istrage prethodila je ista takva tokom 2021. godine na koju su se roditelji Amina i Denis Smajlović žalili Federalnom tužilaštvu. Tada je aktom Tužilaštva FBiH od 19.02.2021. godine predmet vraćen u TKS. Ali uz nalog Sarajliji da sprovede istražne radnje prije donošenja nove tužilačke odluke.
Osnovni propust
Osnovni propust tužiteljice Škaljić i glavne tužiteljice Sabine Sarajlije bio je da nije pravilno utvrđeno činjenično stanje. Posebno to što je odluka bila donesena preuranjeno i bez nalaza vještaka medicinske struke. Odnosno, tužiteljice su se tada kao pravnice bile upustile u ocjenjivanje medicinske dokumentacije i odlučivale o medicinskim aspektima problema!
Međutim, umjesto da sada postupi po nalogu više instance i otvori pravu istragu, glavna tužiteljica Sarajlija fingira „istragu“. Tužiteljici Škaljić dodaje tužitelja Aziza Jahjaefendića predstavljajući to kao „tim“ i predmetu daje status „prioriteta“. A od konkretnih poteza jedino pribavlja mišljenje vještaka Sudsko medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu (!). I saslušava ljekare Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. I to o tome zašto su oni odobrili izmještanje Nadin S. na liječenje u Tursku, što pedijatri na KCUS nisu željeli.
Naravno, ima tu i čitav niz drugih formalno-logičko-moralno-pravnih propusta koji su predmet upravo dostavljene pritužbe.
Ignoriranje više instance
Prva šupljina u odluci TKS jeste da – nisu postupili po nalogu više instance, Federalnog tužilaštva tj. nisu zvanično (naredbom) otvorili istragu kako im je naloženo.
Slijedi drugi propust. I to što je urađeno zakonski je sporno. Jer, kako nam tumače pravnici koji rade na ovom slučaju: „…od strane postupajućih tužitelja izvedeno je više radnji koje je moguće poduzimati samo u otvorenoj istrazi. Evidentno je da su postupajući tužioci postupali suprotno zakonu i stavu višeg tužilaštva, odnosno isti su provodili istragu koju prethodno nisu ozakonili Naredbom o provođenju istrage, pa se ovakvo postupanje smatra nezakonitim.“
Šta je 'krunski dokaz' Sabine Sarajlije?
Nadalje „krunski dokaz“ TKS-a da „nema krivičnog djela“ je baš taj nalaz beogradskih vještaka u kojem je niz nelogičnosti i elemenata za provjeru. Pravni stručnjaci sugeriraju da se radi o tipičnom „naručenom nalazu.“ U smislu, ili se od vještaka traži šta da napišu da se pokrije određena odluka ili im se na vještačenje dostave selektirani dokazi tako da i ne mogu drugačije zaključiti. Advokatski tim Maide Galijatović namjerava razriješiti te dileme.
„U pritužbi smo insistirali da se razjasni to vještačenje, tražimo uvid u to, ali i u zahtjev TKS-a da vidimo šta je traženo od beogradskih vještaka i šta im je dato od dokaza,“ objašnjava Galijatović.
Mala analiza nalaza vještaka otkriva neke kontradoktornosti, očito nepoznavanje svih činjenica o slučaju i muku vještaka da se nategne neko mišljenje za koje nema argumenata.
Primjer 1 – iz vještačenja TKS ističe stav da je „…KCUS imao mogućnosti (materijalne, tehničke i stručne) da kao ustanova najvišeg, tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite pruži odgovarajuću dijagnostiku i tretman pacijentkinji N.S. tokom hospitalizacije…“ Ovim se zapravo želi odbaciti odgovornost KCUS-a za odbijanje izmještanja pacijentice u Tursku.
Rupe u nalazu beogradskih vještaka
Međutim, u otpusnom pismu Nadin S. od 8.11.2019. stoji upravo suprotno. Pročitate li pažljivo izvod iz otpusnice istih ovih pedijatara, koji su par dana kasnije javno odbili i potpisali da neće liječiti dijete, vidjećete nekoliko jasnih priznanja o tome da : (1) ljekari UKC Tuzla, Klinike za plućne bolesti „Podhrastovi niti pedijatri KCUS-a nikad se nisu susreli sa komplikovanim oboljenjem koje je napalo Nadin i nemaju iskustva u liječenju; (2) da prihvataju dijagnoze turske klinike; (3) da nemaju, niti mogu brzo nabaviti lijekove koji su djetetu propisani u Turskoj; (4) da misle kako je „najbolji benefit za pacijenticu da se trenutno nastavi liječenje izvan BiH i (5) da ZZOiR FBiH hitno nabavi lijekove za terapiju (uspostavljenu u Turskoj) kako bi se pacijentica mogla nastavitiliječiti u KCUS (vidi faksimil).
Epilog je da se Nadin ni danas ne liječi u KCUS, nego u Općoj bolnici Sarajevo, UKC Tuzla i klinikama u Turskoj i Hrvatskoj. Također, KCUS i ZZOiR FBiH ni nakon tri godine (!) nisu nabavili lijekove za njenu terapiju pa je izlišna svaka priča o njenom liječenju u KCUS-u.
Vještaci nisu imali ključne dokaze
Primjer 2 – i nakon jasnog priznanja stručne nemoći bh. pedijatara beogradski vještaci pišu, a TKS rado prihvati, da „…liječenje ovog oboljenja u cijelosti je moguće izvesti u BiH te u tom slučaju premještanje djeteta u Tursku nije bilo neophodno. (…) liječenje antituberkuloticima nije bilo potrebno, a ni opravdano, dok se patohistološki ili molekularnobiološki ne potvrdi tuberkuloza jetre. (…) U situaciji gdje antituberkulozni lijekovi nisu mogli biti nabavljeni, sama priroda bolesti je takva, da ne bi nastalo „teško narušenje zdravlja ili smrt” pacijentkinje N.S.“ I tako dalje.
Dakle, ili vještaci nisu imali na raspolaganju ključne dokaze ili ih nisu htjeli uvažiti. Da li je moglo ili ne nastati „teško narušenje zdravlja pacijentice ili smrt“ vještaci se ne bi pitali da su imali na raspolaganju dokument Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo od 10. decembra 2020. godine, kojim je utvrđeno da je kod malodobne N.S. utvrđen 100% procent invaliditeta! Također, za ocjenu posljedica nemara KCUS-a isti tim nije raspolagao podatkom da je tačno prije godinu dana na putu za Tursku Nadin S. imala krizu zapavši u višednevnu komu, a sreća u nesreći je da se tada zatekla u Istanbulu te dobila adekvatnu pomoć.
Neka „vise“ Tuzlaci…
Primjer treći – privlači pažnju i jedan stav vještaka koji je u principu „uvaljivanje“ ljekara UKC Tuzla što su oni odobrili izmještanje. Kaže se u nalazu: „…upućivanje prijedloga prema ZZOiR FBiH za liječenje pacijentkinje N.S. u inostranstvu nije bilo potkrepljeno odgovarajućom medicinskom dokumentacijom koja bi neosporno potvrdila dijagnozu tuberkuloze jetre, čija se terapija i dalje praćenje ne bi mogli izvesti u BiH.“
I sve to nakon što su pedijatri KCUS-prihvatili dijagnozu iz Turske da Nadin S. „ima Tuberulosis hepatis.“ (vidi faksimil)
U nezakonitoj „istrazi“ Sanele Škaljić i Aziza Jahjaefendića zapaža se napor da se fokus spora prebaci na tuzlanske ljekare i menadžment ZZOiR FBiH koji su pokrenuli i odobrili izmještanje Nadin u Tursku i da se dokaže kako su to uradili nezakonito pa da bi onda odbijanje liječenja i izmještanja od pedijatara i dr Sebije Izetbegović postalo zakonito tj. „bez elemenata krivičnog djela“.
Naravno, ovaj manevar nema nikakvog uporišta u stvarnosti i činjenicama. Jer, u proteklom vremenu dijagnoze kod Nadin S. su višekratnim kontrolama potvrđene. A propisane terapije su dale dobre rezultate pa će se odluka ljekara UKC Tuzla ispostaviti kao ispravna, moralna, zakonita i profesionalna sa stanovišta medicinske struke.
Ignoriranje snimka
Također, u obrazlaganju Naredbe TKS o neprovođenju istrage evidentno je ignoriranje postojećih rješenja, presuda i preporuka drugih instanci o ovom slučaju, kao i famoznog TV snimka sramne izjave dr Sebije Izetbegović da „niko ovdje neće liječiti ovo dijete od ovakvih roditelja“ što je 10 pedijatara šutke, a zatim i napismeno potvrdilo.
Tužilački dvojac Škaljić – Jahjaefendić pravdajući direktoricu Izetbegović u Naredbi kažu: „…ovo krivično djelo može biti počinjeno konkretnom faktičkom radnjom izričitog odbijanja ili izostajanja pomoći u odnosu na konkretan trenutak i vrijeme kada je pomoć potrebna, a ne naknadnom i hipotetičkom izjavom datom u kontekstu održavanja protesta ljekara.“ Hipotetički ili ne, ali ono što je rečeno to je i provedeno – Nadin S. ni danas nema mogućnost liječenja na KCUS-u voljom generalne direktorice i pedijatara što i jeste predmet krivične prijave.
Odbacili i pravosnažne dokaze!
Zatim, TKS iz Preporuke Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, kojom je nedvosmisleno utvrđeno da su Nadin uskraćena ljudska i dječija prava garantirana poveljama UN, izdvaja konstatacijua da „…pacijentu nije bilo omogućeno pravo na pravni lijek“ (kada KCUS uopće nije odgovarao na dopise roditelja djevojčice), a prave se da ne postoji zaključak Ombudsmena kako je „…utvrđeno da malodobna N.S. nije imala mogućnost pristupa zdravstvenoj zaštiti u skladu sa principima pristupačnosti, dostupnosti zdravstvenih usluga, prihvatljivosti i kvalitete…“ a to je šta drugo nego KD – Nepružanje medicinske pomoći.
Isto tako, objavljivanje identiteta malodobne pacijentice, njenih roditelja i podataka o bolesti na web-stranici KCUS-a. To Škaljić i Jahjaefendić ne smatraju počinjenjem KD - Neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne. Iako su na raspolaganju imali dva dobra, već pravosnažna dokaza.
Prvi je dokument Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH. Ona je, na prijavu Smajlovića, 13.5.2020. godine donijela rješenje da je KCUS povrijedio pravo Nadin S.. Ali i majke Amine na tajnost ličnih podataka i podataka o zdravlju, naložila KCUS-u da te podatke obriše što je i učinjeno.
Isplata odštete
Drugi dokument je presuda Općinskog suda u Sarajevu od 24.09.2021. godine koji u vezi sa istim djelom presuđuje da je „… tuženi (KCUS) povrijedio pravo tužitelja (porodica Smajlović) na privatnost objavom ličnih podataka i podataka o anamnezi…“ itd. te na ime nematerijalne štete i nanesene boli Sud određuje da im KCUS isplati ukupno 35.000 KM što ni do danas nije učinjeno (vidi faksimil presude).
Za tužioce TKS ovaj već dvostruko presuđeni krimen bio je samo „…demant, tj. odgovor ljekara na već ranije objavljenje medijske istupe i članke“, a kako to oni nisu objavili namjerno (?!) onda to „nema elemente krivičnog djela kako je propisano zakonom.“
I tako redom. Elem, bilo je mnogo materijala za pritužbu advokatskog tima porodice Smajlović. A ona se već nalazi na stolu Sabine Sarajlije, sada već opterećene disciplinskim postupkom zbog nezakonitosti u radu. No, znamo li „procedure“ ovog tužilaštva skoro je izvjesne da će se opet morati ići na višu, federalnu instancu. Advokat Maida Galijatović rekla nam je jednu simptomatičnu ocjenu:
Odluka prije dokazivanja
„Imam utisak da je u ovom slučaju unaprijed bila formirana odluka da se istraga ne provodi. Pa su onda traženi elementi da podrže takvu odluku. Sa svim dokazima u predmetu, i svim elementima na koje ćemo se sad žaliti već je bila upoznata glavna tužiteljica. Njihova odluka nije pravilna, nije zakonita. Nisu saslušali sve svjedoke niti prijavljene osobe. Nije posvećena dužna pažnja, iako je postojao javni interes za to zbog uznemirenja javnosti. Svakako nastavljamo pravnu borbu,“ kaže Galijatović.
Istraživanje medija ovih dana, ali i istupi advokata u drugim predmetima sasvim su razotkrila „taktiku“ Tužilaštva KS. U nizu slučajeva tužioci dozvoljavaju da dođe do zastare krivičnih djela, vode traljave istrage koje propadnu „zbog nedostatka dokaza“. A u slučajevima gdje su dokazi evidentni kao ovdje, odluče da niti ne pokrenu istragu.
Evidentno je da i dalje postoji jaka politička kontrola rada Tužilaštva KS. Na rad utiču porodične i poslovne veze političkih moćnika i tužilaca. Već to je stvorilo osnovanu sumnju da će ovaj predmet biti efikasno, brzo i uopće vođen. Sad vidimo da je sumnja bila opravdana.
