Latinka Perović, jugoslovenska historičarka i političarka, preminula je danas u Beogradu u 89 godini. Ko je bila Latinka Perović?
Sa samo 27 godina bila je predsjednica Antifašističkog fronta žena Srbije (AFŽ). Obavljala je dužnost sekretara Saveza komunista Srbije od 1968 do 1972 godine. Smatrali su je najutjecajnijom ženom u zemlji u to vreme i jedinom koja svoju poziciju nije dobila udajom za moćnijeg muškarca, već zahvaljujući svojoj inteligenciji, sposobnosti i ambicijama.
Josip Broz Tito je 1972. smjenjuje je sa pozicije sekretara iz straha da su njena uvjerenja previše liberalna. Nikada se nakon toga više nije vratila u politiku.
Titova odluka
Kao vrlo mlada, priključila se Savezu komunista. Član Predsjedništva Centralnog komiteta Narodne omladine Srbije je postala sa samo 20 godine, a sa 23 godine je bila član Predsjedništva Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije. Bila je predsjednica konferencije Antifašističkog fronta žena (1960-1964) i sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (1968-1972). Bila je i na čelu komisije Centralnog komiteta SKJ za ideološki rad. Važila je za najutjecajniju ženu u Srbiji toga doba, koja na visoku funkciju nije došla zahvaljujući braku sa nekim rukovodiocem.
Nakon gušenja Hrvatskog proljeća (MASPOK) 1971. godine, uslijedila je i takozvana čistka srpskih liberala. Dana 18. oktobra 1972. godine, objavljeno je pismo Josipa Broza Tita upućeno članovima SKJ, kao poziv na borbeniju partiju, „demokratski centralizam“ i veći nadzor SKJ nad društvom, a zatim su uslijedili njegovi razgovori sa rukovodiocima SK Srbije i SR Srbije. Osam dana kasnije, 26. oktobra 1972. godine, ostavke na partijske i državne funkcije su podnijeli Marko Nikezić (predsjednik CK SK Srbije), Latinka Perović (sekretar CK), Bora Pavlović (sekretar Gradskog komiteta Beograda), zatim i savezni sekretar inostranih poslova Mirko Tepavac, a iz solidarnosti povukao se i Koča Popović.
Kritikovala zvanični Beograd
Perović se posvetila naučnom radu na polju historije, u oblastima historije Srbije 19. stoljeća i historije radničkog pokreta. Radila je na Institutu za historiju radničkog pokreta – Beograd od 1976. do 1998. godine. Od 1993. do 1998. godine bila je glavni i odgovorni urednik časopisa Tokovi istorije.
Latinka Perović oštro i javno je kritikovala aktuelni diskurs Srbije, kritikovala je odnos Beograda prema Kosovu i glasno je govorila kako se u Srebrenici dogodio genocid.
"Srbija konačno treba teritorijalno da se odredi. Ona ne može da pretenduje na to da podijeli Bosnu. Ne može da pretenduje na to da ima dominaciju u Crnoj Gori. Ne može da pretenduje na to da uređuje život Srba u Hrvatskoj.
Ne može na kraju da prihvati taj zamrznuti konflikt na Kosovu. Kosovo se drži o vratu Srbije. Ona zbog Kosova ne može da se pomjeri. Srbi kao da vjeruju da se na Kosovu ništa nije desilo, da je isto stanje kao prije 30 ili 50 godina. Nije isto, promijenilo se mnogo toga. Dok sam se kretala – odlazila sam na Kosovo. Išla sam u srpske enklave, razgovarala sa Albancima. Ako razgovarate sa Srbima koji nisu uključeni u politička mešetarenja i podržavanja iz Beograda, oni će vam reći: “pa mi ovdje živimo, zainteresovani smo da se naša djeca školuju, zaposle, da se liječimo…Moramo da se intregrišemo u kosovsko društvo”, govorila je Perović.
Govorila kako stalne pretenzije da osvojite teritoriju na kojoj živi izvijestan broj vaših podanika ne vodi ničemu.
Latinka Perović smatrala je da zvanični Beograd treba jasno reći da se u Srebrenici dogodio genocid.
Šta je strašan zločin
“Prosto je nevjerovatno šta govore najviši predstavnici Srbije. Oni to govore poslije presude dva Međunarodna suda koji su stvorili enormnu građu. Na tim sudovima su bile optužnice, ali i odbrane. Objavljeno je toliko knjiga, pa to su neke činjenice i dokumenti koje ne možete ignorisati. Drugo, napisano je toliko naučnih studija o tom ratu, snimljeno dokumentarnih i umjetničkih filmova, napisano mnogo literarnih djela i ispovijesti ljudi koji su prošli kroz logore i učestvovali u ratu. Pa izvinite, šta je još potrebno da vi kvalifikujete taj zločin onako kako ga kvalifikuje cijeli civilizovani svijet”, pitala se Perović.
Perović je govorila da je Srbija 'šešeljizirana', a govoreći da se jedan čovjek (Vojislav Šešelj), koji je bio optužen i učestvovao u krvavim sukobima, bio u Hagu, vratio i sada drži ključne medije.
Govorila je da ne vjeruje da neko ko je prosječne građanske pameti i kulture može nakon svega kazati da nije bio genocid, već “strašan zločin”.
“Ali, šta znači strašan zločin? Vi imate tamo ogromnu grobnicu zasijanu maloljetnicima. Pa ko je to proizveo? Pa kako mi možemo da se zaklanjamo iza toga? Niko neće da prihvati odgovornost za takve zločine, ali to je neizbježno ako želimo da opstanemo kao civilizovan i demokratski narod, i kao humani ljudi”, kazala je Perović.
