Na Božić slavimo rođenje novoga čovjeka, novoga Adama, koji je prošao ovom zemljom čineći dobro svima, jer je Bog bio s njime. Nikada i nikome nije činio zlo, nego je svima činio dobro. Taj novi čovjek zove se Isus, a njegovo ime znači onaj koji spašava čovjeka svojom dobrotom: on je Spasitelj - kazao je u razgovoru za Fenu povodom najznačajnijeg katoličkog praznika Božića fra Mile Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Babić tako navodi da novi početak, za kojim svi čeznemo, ne može doći od onih koji mrze druge i čine im zlo, nego može doći samo od onih koji svima čine dobro. Ističe da nas mržnja može odvesti u zajedničku propast.
Novi početak
"Mi kršćani vjerujemo da je jedino Bog apsolutno dobar i apsolutno svet. I zato novi početak može doći samo od Boga. Na početku Biblije stoji rečenica koja kaže da je Bog sve stvorio dobro: "I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro" (Knjiga Postanka 1,31)", kazao je u razgovoru za Fenu povodom Božića fra Mile Babić.
Komentarišući okružje ovog kao i prethodnih Božića, prvenstveno tu misleći na pandemiju i ratove, fra Mile je podvukao da iz ovih nevolja koje su nas snašle možemo mnogo naučiti.
"Iskusili smo koje sile uništavaju ljudski život. Uvidjeli smo da nas mržnja vodi u uništavanje drugih i istodobno u vlastitio samouništenje. Uništavanje prirode (kisika, vode i zemlje) vodi čovječanstvo u vlastito samouništenje. Pandemija korone pokazala nam je da ne možemo živjeti bez kisika, ali mi ga i dalje uništavamo. Mržnja istodobno uništava i one koje mrzimo i nas same. Zar smo toliko glupi i toliko zaslijepljeni mržnjom da to ne vidimo", mišljenja je fra Mile Babić.
Fra Mile podsjeća da je nobelovac Ivo Andrić u svojoj pripovijetci "Pismo iz 1920. godine" jasno pokazao da mržnja vodi u uništenje drugih i istodobno i u vlastito samouništenje. Veliki naš pisac Dževad Karahasan, dobitnih Goetheove nagrade za književnost, u svojoj pripovijeci "Pisma iz 1993. godine" također je to isto pokazao, navodi on. Proizvodnja mržnje cijelo čovječanstvo može odvesti u zajedničku propast (u nuklearni rat).
Mržnja razara
"Upravo sada možemo zamisliti kako bi naš život bio prelijep bez proizvođenja mržnje. Nitko nema pravo proizvoditi mržnju, čak ni prema svome neprijatelju, jer mržnja razara zajedno i jedne i druge, i mrzitelje i omražene. Glasoviti njemački pjesnik Friedrich Hölderlin rekao je: "Tamo gdje je opasnost, također raste ono koje spašava". Kad su ljudi u nevolji tad se rađa nada. Najveći marksistički filozof Ernst Bloch dokazivao je da je čovjek biće nade. Kad u čovjeku umire nada, umire i čovjek", podvukao je fra Mile.
On smatra da želimo li sretno živjeti na ovoj Zemlji, moramo biti u prijateljstvu sa Stvoriteljem svega, u prijateljstvu sa svim ljudima, u prijateljstvu sa svim Božjim stvorenjima, prijateljski se odnositi prema svemu što postoji, biti u prijateljstvu sa samim sobom, tj. s vlastitim tijelom.
"Ne smijemo nikoga ni mrziti ni prezirati. Kad škodiš bilo kome, istodobno škodiš samome sebi. Moj profesor i mentor, akademik Abdulah Šarčević (1929–2021) zagovarao je biofiliju, tj. ljubav prema životu, zagovarao je biofilni um, što znači um koji voli život. Sve na ovoj Zemlji – i religije i znanosti i politike – mora služiti životu: da nam život bude čudesniji, raznovrsniji i puniji. Koliko slobode oduzmeš drugome, istodobno je toliko oduzmeš samome sebi. Ljudi koji vole moć nisu sposobni za slobodu misli, jer im moć pomračuje um", podvukao je u razgovoru za Fenu bosanski franjevac fra Mile Babić.
Poruke mira
Božić je kršćanima najdraži blagdan jer slavi rođenje Isusa Krista. To je vrijeme u kojem oživljavaju ljudske čežnje, nade, želje. S tim blagdanom povezana je i ljudska čežnja za čistoćom i nevinošću, za novim početkom te novim i boljim odnosima.
Po prvi put taj je blagdan uveden u Rimu u VI. st. Dan 25. prosinca, kao dan Isusova rođenja, zabilježen je prvi put 354. godine. Za Rimljane je to bio dan sunca, svečani početak novoga života u prirodi, kada dani postaju duži, a sunce potiskuje tminu. Blagdan Božića brzo se raširio i u zapadnom i u istočnom kršćanstvu. Središnji je čin proslave Božića ponoćna liturgija. U sadržaju Božića istaknuta je poruka mira, važnost neznatnih i nemoćnih, kojima zvijezda dovodi na poklon najveće mudrace. Božić iskazuje vjeru da je Bog, prisutan u neznatnom i nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila.
