Čulo dodira prvo je čulo koje čovjek razvija, već u majčinoj utrobi. Dijete ga počinje razvijati u 3. sedmici nakon začeća – prije nego što shvatite da ste trudni. Do 12. sedmice beba već može reagirati na dodir po cijelom tijelu, osim na vrhu glave, gdje je neosjetljiva do rođenja.
Svijet majčine utrobe obiluje snažnim pritiscima i osjećajem topline, poput cjelodnevnoga grljenja ili masaže. Ti čvrsti zagrljaji održavaju bebin fetalni položaj, u kojem može sisati svoje ručice te kontroliraju nerazvijene reflekse pa se beba u maternici osjeća sigurno.
Nakon rođenja kontakt dodirom prvi je način komunikacije između roditelja i djeteta. Tako beba od prvih trenutaka svojeg života zna što osjećate prema njoj. Osjeća sigurnost, utjehu, nježnost i svu ljubav koju joj dajete.
Sve se više istražuje utjecaj ljudskog dodira na sveobuhvatno tjelesno i duševno zdravlje beba i djece. Studije pokazuju da je dodir mnogo važniji i složeniji nego što smo mislili.
Nedavna istraživanja dokazala su da postoji neprestana veza između jačine i učestalosti bebinog plača te količine i učestalosti majčinske njege. Što se više majka brine za bebu, drži je u naručju ili lagano pritišće uza se, beba manje plače. Neke bebe nastave plakati i kad osjete da im se majka približava ili kad čuju da ih zove, ali prestanu čim ih uzme u naručje i počne maziti.
Potreba za nježnim dodirom primarna je potreba i treba je zadovoljiti kako bi se dijete razvilo u zdravo i uravnoteženo ljudsko biće.
Druga su istraživanja otkrila su kako ljudski dodir utječe na rast i razvoj prerano rođene djece. Bebe koje su redovno mažene i grljene bile su aktivnije, brže su dosegnule masu novorođenčeta te su rjeđe plakale od djece kojima je dodir bio uskraćen. Sa 7-8 mjeseci dječica su bila živahnija i zdravija, a njihov rast i motorika također su bili razvijeniji.
Potreba za dodirom ne prestaje kako dijete odrasta. Ona će se zadržati cijeli život, a nedostatak dodira može ostaviti loše posljedice na zdravlje. Prije svega, zagrljaj nam pokazuje da smo voljeni pa se osjećamo sigurno. Kada roditelj čvrsto privine dijete uza se, ono se ohrabri, utješi i osjeća se prihvaćeno.
Pobornici su grljenja i psiholozi, koji ga smatraju najvrednijim za razvoj pozitivnih vrijednosti kod djeteta. Djeca koju roditelji grle, ljuljaju, nose, dodiruju, masiraju i kojima pričaju, odrastaju u opuštenije i društvenije pojedince, s manje poteškoća u ponašanju, te su manje nasilna i agresivna.
Razmjena nježnosti pospješit će razvoj samopouzdanja i poštovanja prema drugima, olakšati komunikaciju i donijeti unutrašnji mir. Osim toga, dodir povoljno utječe i na rast djeteta, bolji san i apetit, a djeluje i protiv manjih boljki poput zatvora, prehlade ili zubobolje.
