„Zaista, mi smo najbolje prijateljice. Dvije najmoćnije žene u Evropi su najbolje prijateljice“, rekla je ovog proljeća predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u telefonskom razgovoru u prisustvu novinara.
Time je, ponešto neoprezno, priznala veliku bliskost sa drugom najmoćnijom ženom Evrope, njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.
Uspjela pridobiti moćnu prijateljicu i političku mentoricu
Ovo dugogodišnje žensko prijateljstvo, koje je kao i sva druga ženska prijateljstva imalo uspone i padove, sljedećih će pet mjeseci oblikovati našu sudbinu.
Naime, Angela Merkel je najprije sa francuskim predsjednikom Emanuelom Macronom dogovorila kako će Evropska unija na svjetskim tržištima novca posuditi 500 milijardi eura, te ih manje-više izdijeliti državama kojima prijeti najžešći udar korona recesije. No, nakon toga je Ursula, mimo svoje prijateljice i nekadašnje šefice, „progurala“ još još stotine milijardi eura pomoći za borbu protiv korona-recesije u Evropi.
Angela Merkel je isprva bila iznenađena ovakvim postupkom pa je svoju nekadašnju ministricu otvoreno ukorila:
„Ne zaboravi prvo porazgovarati s nama“ rekla je Angela, misleći na vodstvo njemačke konzervativne Kršćansko-demokratske unije (CDU) koje je Ursulu, u stvari, poslalo u Brisel.
Ipak, Ursula je na koncu uspjela svoju moćnu prijateljicu i političku mentoricu pridobiti za ideju da se ugroženim evropskim državama pomogne još izdašnije.
Prema službenim podacima riječ je o 390 milijardi eura bespovratne pomoći i 360 milijardi eura kredita, od zajma od ukupno 750 milijardi eura koje će Evropska komisija uzeti na međunarodnom tržištu novca. Uz to, tu je „Pojačani dugoročni budžet Evropske unije“ od 1.074,3 milijardi eura. Sve u svemu dakle, 1.824,3 milijarde eura koje je bi u sljedećih nekoliko godina trebale pridonijeti oporavku od korona recesije.
Nas dvije cijenimo jedna drugu
Zaključak ovog ženskog spora, koji se odigrao iza kulisa evropske politike, bile su vrlo obične riječi Ursule von der Leyen koja je, kako bilježi poznati njemački sedmičnik "Der Spiegel", ovako opisala svoj bliski odnos sa Angelom Merkel:
„Bez međusobnog povjerenja ovo ne bi bilo moguće. Nas dvije cijenimo jedna drugu. Ne slažemo se u svemu, ali možemo se u potpunosti osloniti jedna drugu“.
Ove riječi, koje su rijetkost i u svakodnevnom životu, a još više u svijetu visoke politike, rezultat su dugogodišnjeg prijateljstva. U tom prijateljstvu Angela Merkel, koja ima 65 godina, je uvijek bila šefica i politička učiteljica četiri godine mlađe Ursule van der Leyen.
Zato je Ursulina karijera uvijek ovisila o dobroj volji i političkoj procjeni Angele Merkel. Gledano sa strane, Ursuli van der Leyen nije bilo nimalo lako imati strogu šeficu čija se politika sastojala od vrlo promišljenih malih koraka koji su Njemačkoj trebali omogućiti blagostanje i mir.
Vrlo je zanimljivo to što konzervativni njemački sedmičnik Die Zeit konstatira kako je za Angelu Merkel Evropa bila „jedino odgovarajuće sredstvo kojim može osigurati utjecaj i prosperitet Njemačke“ što će reći da je iz njene perspektive svako jačanje Evrope istovremeno i jačanje Njemačke. Dakle Angela Merkel je u biti vrlo slična američkom predsjedniku Donaldu Trumpu jer, doduše na puno, puno profinjeniji način, zastupa vrlo patriotsko stajalište „najprije Njemačka“.
Ova i ovakva Angela Merkel nikad nije podnosila političko soliranje, čak i ako je bilo opravdano. Toga Ursula van der Leyen očito nije bila svjesna kada je, mimo Angeline volje, otvoreno istupila za ravnopravnost žena unutra CDU-a, koji je i danas, smatraju promatrači, tvrdokorno muška patrijahalna stranka.
Uz to Ursula nije vodila računa o tome da se Angeli ne sviđa feminizam i da ona sebe smatra kancelarkom koja mora zastupati zajedničke političke, društvene i ekonomske interese i muškaraca i žena u Njemačkoj.
Rezultat je bio taj da je Ursula dugo bila marginalizirana i da se mnogima činilo da je politički mrtva. Na koncu je spasila Angelina procjena kako joj ova marljiva i predana žena može biti politički korisna. No, to povjerenje nije bilo dovoljno da Angela 2010. podrži Ursulinu kandidaturu za stolicu njemačkog predsjednika koji ima vrlo ograničene ovlasti i kojeg bira njemački parlament Bundestag.
Ipak, prijateljski odnos dviju žena je preživio do danas pa je Ursula, iako ravnopravan nekadašnjoj šefici, nedavno izjavila:
„Angela Merkel zna da sam ja kao vojnik. Kad dobijem neki zadatak odmah marširam.“
Iza ovih riječi se krije ogromna politička sreća Ursule van der Leyen koja je nakon nekoliko ministarskih stolica u raznim vladama Angele Merkel, u maju 2019. dobila neočekivanu priliku skočiti vrlo, vrlo visoko.
Ursulin politički princ
Za sve je bio zaslužan jedan dvadesetak godina mlađi muškarac koji je postao Ursulin politički princ. Riječ je o francuskom predsjedniku Emanuelu Macronu.
Naime, lanjski izbori za Evropski parlament su donijeli vrlo ozbiljne napetosti na relaciji Pariz-Berlin jer Nijemci ni pod koju cijenu nisu htjeli prihvatiti Macronovog kandidata na čelu Evropske komisije, kao što Macron nije htio prihvatiti Angelinog kandidata.
Nakon vrlo žestokog političkog prepucavanja koje su obje vlade zataškale, ali koje su mediji razotkrili kao neočekivanu provalu nacionalizma, Emanuel Macron se odlučio sa kompromisni prijedlog.
Bacio je oko na Ursulu koja je bila poznata kao pobornica evropskog jedinstva i koja je izgledala kao osoba od povjerenja najvažnije Macronove političke partnerice, Angele Merkel.
Nakon ovoga, ističe Die Zeit, stvari su se „odvrtile“ kao na filmu jer je relativno skromna njemačka politička princeza Ursula van der Leyen završila na čelu Evrope gdje joj se prije mjesec dana pridružila bivša šefica Angela Merkel, piše "Slobodna Dalmacija".
Ipak, Ursula nije dobila posao iz snova, kako je mjesto predsjednika Evropske komisije izgledalo do sada. Naprotiv, na proljeće ove godine taj je posao počeo izgledati kao noćna mora jer su se Evropa i Ursula nalazili pred ponorom.
Iako Ursula ima doktorat medicine, koji je jedva uspjela obraniti od optužbe za plagijat, i iako je magistrirala epidemiologiju, kad je u Evropu stigla pandemija korona virusa, ona je bila izgubljena. Pred njenim očima europske su države zatvorile svoje granice, počele svaka za sebe gomilati medicinsku opremu i klanjati se onoj koju je slala komunistička Kina.
Suočena sa činjenicom da je postala europski birokrat kojeg niko ne uzima za ozbiljno, Ursula je pomislila da se Evropa raspada.
„Svi zajedno smo gledali u ponor“, rekla je kasnije.
Danas je pred njom i njenom prijateljicom, bivšom šeficom, zadatak raspodjele spomenutih evropskih milijardi, a sve nakon što je Angela diplomatskom strpljivošću uspjela pomiriti vrlo različite interese evropskih zemalja.
Problem koji će prijateljice rješavati ove jesni, toliko je težak da će Ursula i Angela, ako uspiju odigrati ulogu spasiteljica Evrope, odmah dobiti svoje mjesto u historijskim udžbenicima.
Ipak, usprkos tome Ursula i Angela su i danas dvije prijateljice koje koriste svaku priliku za ćakulu.
Naime, kako je piše Der Spiegel, Ursula i Angela vode duge i opuštene telefonske razgovore u kojima se Ursula raspituje za svoje negdašnje kolege i prijatelje u njemačkoj vladi.
„Danas mi nedostaje berlinska vibra“ kaže Ursula koja je rođena i odrasla u Briselu, ali je dugo živjela u Americi i dugo godina bila lokalna dužnosnica u Berlinu.
Manjina u muškom svijetu njemačke konzervativne politike
Angela sa svoje strane želi znati šta se događa i kakvo je raspoloženje u Briselu.
No, prijateljice ne stignu uvijek "ćakulati" jer je Ursula često toliko zauzeta da spava u uredu, pa jedna drugoj redovito šalju sms - poruke.
Iza ove priče, koju vjerovatno prisluškuju Kinezi, Amerikanci i ko zna ko još, krije se činjenica da su obje žene manjina u muškom svijetu njemačke konzervativne politike.
Naime, dvije prijateljice koje trenutno spašavaju Evropu članice su njemačke konzervativne Kršćansko-demokratske unije koja je nedavno proslavila 75. rođendan i još predstavlja muški klub koji se vrlo malim koracima otvara utjecaju žena.
Ursula i Angela su pri tome svojevrsne političke zastave kojima se pokazuje moderno, evropsko lice njemačkih konzervativaca.
Zato ih Der Spiegel, unatoč njihovoj moći, smatra političkim manekenkama koje služe da bi prikrile patrijahalnost njemačkih konzervativaca.
Angelin sasvim izvjesni odlazak, iako je ona politička lisica s kojom čovjek nikad ne zna, i Ursulina zauzetost u Briselu, otvorit će vrata mladim, muškim, "lavovima" koji iza pozornice čekaju svoju priliku u stranici u kojoj je samo jedna četvrtina žena.
Dakle, usprkos tome što trenutno vladaju Evropom, dvije prijateljice Ursula i Agela će se kad-tad vratiti u naručje „muške“ politike njemačkih konzervativaca.
