Marwan Abboud, gradonačelnik Bejruta, nazvao je zastrašujuću eksploziju koja je uništila luku glavnog libanonskoga grada “nacionalnom katastrofom poput Hirošime”.
U luci su se u utorak predvečer dogodile dvije izuzetno snažne eksplozije, jedna za drugom, pri čemu je ova druga bila bitno snažnija, kako prenosi očevici. Posljedice su strašne. Prema informacijama od sinoć, govori se o više od 3.700 ozlijeđenih. Kad je riječ o mrtvima, brojke variraju od 25 do više od 75. Sasvim je sigurno da će te strašne brojke i dalje rasti. Dodatni je problem što je stradala i najbliža bolnica koja ne može primati povrijeđene, a u ostalim bolnicama nedostaje krvi. Ranjene su i supruga te kćerka libanskog premijera Hassana Diaba.
O snazi eksplozija najbolje govore sljedeći podaci: štetu je pretrpio i aerodrom koja je na sasvim drugom kraju grada, udaljena 10 kilometara; eksplozije su čuli i stanovnici 250 kilometara udaljenog Cipra.
“Vidio sam vatrenu kuglu i dim iznad Bejruta. Ljudi su vrištali i trčali, krvarili. Balkoni su odneseni sa zgrada. Prozorska stakla na visokim zgradama su popucala i padala na ulice”, rekao je očevidac.
Sigurnosni izvori potvrdili su dvije eksplozije i velik broj povrijeđenih. Abbas Ibrahim, šef unutarnje sigurnosti Libana, rekao je da je do eksplozija došlo u dijelu luke u kojem se skladište visoko osjetljivi eksplozivni materijali, ali ne eksplozivi. Neki izvori, među kojima ruski Sputnik (koji je pristran kad je riječ o ruskim temama, ali vrlo precizan kad je riječ o globalnim pitanjima) navodi da je u jednom od skladišta bio natrijev nitrat zaplijenjen prošle godine s jednog broda.
Riječ je hemikaliji koja se koristi u izradi umjetnog gnojiva i koja može biti eksplozivna: u svojim ju je napadima koristio Anders Breivik, norveški desni radikal, terorist i masovni ubica. Navodno su ondje bile uskladištene tone natrijevog nitrata. Većina sigurnosnih izvora je tvrdila kako je riječ o nesreći te da nije izazvana vanjskim djelovanjem.
Libanski predsjednik Michel Aoun odmah je sazvao Vijeće odbrane, ali nakon toga su stigle informacije da je i njegova palača pretrpjela ozbiljnu štetu. Aoun je nakon sjednice vijeća pozvao na uvođenje dvosedmičnog vanrednog stanja, a na Twitteru je sugerirao da je u zrak otišlo čak 2.750 tona natrijevog nitrata.
lebanon #beirut
This is not a movie seen That just happened in Beirut, Lebanon.Please pray for everyone who was there !
2020 ????#beirutexplosion pic.twitter.com/YxohHJC4MU
— Pawan Kalyan Holics™ (@PSPKHolics) August 4, 2020
"Nedopustivo je da smo šest godina imali 2.750 tona natrijeva nitrata uskladištenog bez ikakvih sigurnosnih mjera. Svi odgovorni moraju biti najstrože kažnjeni", naveo je Aoun.
Sjedinjene Države i Iran odmah su ponudili svu potrebnu pomoć Libanu. Zemlji koja se našla na sjecištu interesa moćnih globalnih i regionalnih lidera čije se silnice vrlo često sudaraju upravo nad ovom prekrasnom zemljom. Prvi je snažan udar bio 1975. godine kad počinje građanski rat u koji su se uključili svi susjedi, Sirija i Izrael, ali i oni malo dalje, poput Irana. Tokom tog rata je 1985. godine nastao Hezbolah, šijitski pokret koji je formirala Islamska Republika Iran s ciljem da čuva njezine interese na tom području.
Danas je to jedna od najmoćnijih paravojski na Bliskom istoku koja je 2006. godine više od mjesec dana ratovala s Izraelom i nije bila poražena - što je bio razlog za brojne reforme u vojsci jevrejske države. Hezbolah djeluje dvosmjerno, s jedne je strane politička stranka koja zastupa interese šijitske zajednice: nakon građanskog rata 1990. godine definiran je religijski ključ za podjelu vlasti pa šijiti imaju predsjednika parlamenta, suniti daju premijera, a kršćani predsjednika.
Presudan trenutak u razvoju postratnog Libana bilo je ubistvo bivšeg premijera Rafika Haririja u februaru 2005. godine - raznesen je bombom u Bejrutu. Taj izuzetno popularni sunitski političar bio je vrlo vjerovatno meta Hezbolaha, uz saradnju sirijske tajne službe. No posljedica atentata je bila prvobitno negativna za Hezbolah jer su se sirijske snage konačno morale povući iz Libana.
Hezbolah je ipak uspio u dijelu svojih namjera, sunitska je strana ostala bez lidera, a Haririjev sin Saad nije uspio ući u očeve cipele. Što je sve za posljedicu imalo jačanje političkog utjecaja Hezbolaha koji je uspio postići političku premoć. Ipak nedovoljnu da u potpunosti preuzme zemlju.
A zatim je stiglo Arapsko proljeće koje je izazvalo rat u Siriji. Hezbolah se uključio na strani režima predsjednika Bašara al-Asada, pripadnika alavitske zajednice koja je bliska šijitima. U Liban stiže milion izbjeglica iz Sirije.
#BREAKING - INSANE CCTV footage from an office in #Beirut, #Lebanon during the MASSIVE explosion. pic.twitter.com/yVpUppaawH
— SV News ? (@SVNewsAlerts) August 4, 2020
No problem nije bio toliko ni rat u Siriji ni izbjeglice. Problem je bio sistem vlasti koji je u biti zatirao demokratiju jer su unaprijed bila definirana mjesta za pojedine zajednice. Prvi znak problema bilo je nezadovoljstvo građana Bejruta nesposobnošću vlasti da organiziraju odvoz smeća. Ubrzo se zatim pokazalo da nije problem samo glavni grad, već i cijela država koja mjesecima nije mogla, na primjer , izabrati predsjednika (sadašnji Aoun je vrlo blizak Hezbolahu). Da bi se zatim dogodilo neminovno: država kojom se dobro ne upravlja tone u probleme. Vlasti su krajem prošle godine odlučile oporezovati WhatsApp što je izazvalo proteste za koje se u trenutku učinilo da će ujediniti Liban jer su na ulicama bili zajedno šijiti, suniti i kršćani. Hezbolah je pokušao preuzeti proteste, ali nije uspio. Sve je rezultiralo dvosedmičnim zatvaranjem banaka da bi nakon toga bila uvedena ograničenja podizanja strane valute.
Ubrzo potom će Liban priznati da više ne može otplaćivati dugove: vanjski se dug popeo na 170% BDP-a. I tad je počeo raspad ove države koji traje već mjesecima. Liban je danas u svakom slučaju propala država. U ponedjeljak je Nassif Hitti, ministar vanjskih poslova, podnio ostavku rekavši da ne može biti član vlade koja “nema političke volje zaustaviti finansijsko propadanje zemlje”. Upotrijebio je termin “propala država”.
Situacija u zemlji sve je gora, nedavno je u posjeti Libanu bio francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian koji je rekao da je jedino rješenje pomoć MMF-a. Ali ona dolazi samo uz obveze reformi. Le Drian je tad, 23. jula, možda čak djelovao proročki:
“Liban je u vrlo zabrinjavajućoj situaciji. Ekonomska i finansijska kriza bjesni i ima konkretne, dramatične posljedice za Libanke i Libance koji su svaki dan sve siromašniji”.
Njegov poziv “pomozite nam da vam pomognemo”, učinite nešto da možete dobiti pomoć, ostao je glas vapijućeg u pustinji, piše Jutarnji list.
