Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić bori se sa "teškom odlukom", piše Politico.
Ovaj ugledni magazin analizira poziciju Srbije nakon ruske invazije na Ukrajinu ali i nakon pregovora oko statusa Kosova.
"Da li bi trebalo da prigrli Evropu, ili da nastavi da pokušava da zaštiti uloge tako što će nastojati Srbiju gurati ka članstvu u EU, a istovremeno održavajući bratske veze sa svojim tradicionalnim slavenskim saveznikom, Rusijom?
Vučićevi neprijatelji se ljute zbog njegovog sjedenja na ogradi i odbijanja da se pridruži zapadnim sankcijama Rusiji", piše Politico.
"Do sada, čak ni brutalni rat u Ukrajini nije doveo do toga da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić promjeni kurs,“ tvrdi Dimitar Bečev, gostujući saradnik u Carnegie Europe. On je istakao da je Beograd prepun imućnih Rusa i Rusa srednje klase koji koriste prednosti svakodnevnih letova, bezviznog režima i nezahtjevnih pravila boravka.
Politico pitao Vučić odgovara
Ali, u ekskluzivnom intervjuu za Politico, na marginama nedavne Minhenske sigurnosne konferencije, Vučić je ukazao da cijeni da je vrijeme za preispitivanje i nagovijestio da će možda 'sići' sa ograde.
Vučić je neposredno prije polaska iz Beograda u Minhen rekao srbijanskoj televiziji da je zemlja uhvaćena između čekića i nakovnja. A na pitanje Politica da li je došao trenutak da Srbija izbjegne ravnanje, odgovorio je:
"Od mene ćete dobiti jednu rečenicu: Srbija će ostati na putu ka EU. U redu, sami donesite zaključke. Ali mislim da me razumiješ.”
Karakteristično pognuvši glavu radi naglašavanja, opisuje Politico, te navodi da je Vučić dalje rekao: „Imat ćemo teških izbora u budućnosti, bez sumnje. To je sve što mogu reći.”
"Teško" je riječ koju Vučić često koristi.
Dok je odlazio za Minhen, na Instagramu je naveo da ide na konferenciju zbog "teških sastanaka". I u susretu s Politicom, on je tu riječ više puta koristio, rekavši da su njegovi bilateralni razgovori bili teški „jer imamo različite perspektive od većine zapadnih zemalja, pa ništa nije lako“.
Srbijanski predsjednik pažljivo bira riječi, komunicirajući isto toliko u nagovještajima i verbalnim guranjima koji obećavaju zaključak - ali uvijek na kraju zastane.
Je li to pokazatelj da on i dalje želi da ga ima u oba smjera ili pokazuje da se vođa približava historijskoj odluci?
Njegovi savjetnici ukazuju na ovo drugo, dok njegovi kritičari tvrde da on i dalje sprovodi „strategiju stalnog igranja između Zapada i Srba umjerenih protiv Moskve te njegove domaće desničarske baze“, kaže Ivana Stradner, analitičarka u Fondaciji za odbranu demokratija.
I to može biti tako, ali u turbulentnoj političkoj karijeri dugoj preko 30 godina, Vučić je napravio neke velike zaokrete — od kojih je posljednji kada je ušao u razgovore o "normalizaciji" odnosa između Srbije i Kosova, čiju nezavisnost ni Beograd ni Moskva ne priznaju.
A u ponedeljak su Vučić i kosovski premijer Aljbin Kurti konačno prećutno odobrili plan uz posredovanje EU i podršku Sjedinjenih Država za pomoć u poboljšanju odnosa na duži rok. Iako je, govoreći nakon predsjedavanja razgovorima u Briselu, visoki predstavnik EU Josep Borrell također rekao da je "potrebno više posla", dvojica lidera će se ponovo sastati sljedećeg mjeseca.
Pregovori o Kosovu bili su predstavljeni i na Vučićevom bilateralnom sastanku sa američkim državnim sekretarom Antonijem Blinkenom tokom Minhena, a jedna od ključnih tačaka je stvaranje asocijacije opština sa srpskom većinom na Kosovu i sporovi oko obima njegovih ovlasti. „Ono što mogu da kažem je da su Amerikanci željeli da čuju našu stranu. Pokazali su poštovanje prema tako maloj zemlji kao što smo mi. I znamo šta očekuju; ali oni također znaju šta mi osjećamo o sigurnosti naših ljudi na Kosovu“, rekao je on.
U međuvremenu, Blinken je sjednicu opisao kao "produktivnu", podvlačeći da „dijelimo želju Srbije za budućnošću sa EU“. I važno je napomenuti da su zvaničnici Evropske komisije poslednjih nedjelja tvitovali i prijateljske opaske o Srbiji — muziku za raspoloženje koja bi mogla da bude uvod u Vučićevu veću „tešku odluku“ van Kosova, odnosno dilemu sa kojom se suočava pri odabiru puta u EU ili održavanje bliskog prijateljstva sa Rusijom.
Srbijanski lider očigledno osjeća intenzivan pritisak sa obje strane.
S jedne strane, on sa ponosom govori o tome da Srbija privlači strane investicije. “Kao što znate, prošle godine smo privukli 4,4 milijarde eura, što je mnogo više od mnogih zemalja srednje veličine Evropske unije. A većina tih investicija došla je iz EU”, rekao je. Fitch je nedavno ponovo potvrdio rejting Srbije BB+ i pohvalio njen „kredibilan okvir makroekonomske politike, opreznu fiskalnu politiku i nešto jače upravljanje“ — iako je postavio ove faktore protiv visokog neto vanjskog duga i upozorio da „geopolitički rizici traju“.
To pokazuje da će napredovanje „evropskim putem” biti od ključnog značaja za Srbiju ekonomski. A zvaničnici EU su naglasili da svaki napredak ka pridruživanju zavisi od usklađivanja Beograda sa vanjskom politikom bloka.
S druge strane, Rusija je tradicionalni saveznik koji podržava Srbiju u vezi sa Kosovom, a istraživanja javnog mnjenja od invazije Ukrajine ne obećavaju zaokret Zapada.
Četiri mjeseca nakon rata u Rusiji, istraživanje je pokazalo da bi 51 posto Srba odbilo članstvo u EU, dok je samo 34 posto reklo da bi glasalo za pridruživanje. A u tom istraživanju ruski predsjednik Vladimir Putin našao se na vrhu liste omiljenih lidera. Slično, istraživanje New Third Way-a iz jula 2022. pokazalo je da se 66 posto Srba osjeća bliže Moskvi nego Zapadu, a 40 posto želi da se pregovori o članstvu sa EU okončaju. Rezultati su također pokazali da 59 odsto Srba krivi Zapad za rat u Ukrajini, pri čemu 23 odsto krivi Rusiju, a 18 odsto kaže da Moskva i Zapad dele odgovornost.
Dakle, nije jasno kako Vučić može da napusti Rusiju i svim srcem prigrli Evropu — čak i ako to zaista želi.
U međuvremenu, Rusija vrši hibridni pritisak i na Vučića. Dva dana prije Minhena, stotine srpskih nacionalista i proruskih aktivista vezanih za paravojnu Wagner grupu okupilo se u Beogradu, zahtijevajući prekid procesa normalizacije sa Kosovom. Noseći transparente sa parolama poput „Kosovo je srce Srbije“ i „Izdaja Kosova je izdaja Rusije!“ demonstranti su Vučiću pretili smrću.
Bijesan je na Wagner: To se tako ne radi
Lider krajnje desnice Damjan Knežević — organizator nemirnog mitinga koji je javno podržao Vagnerovu grupu, koja je regrutovala u Srbiji — kasnije je uhapšen i optužen za podsticanje na nasilje. I sam Vučić je optužio demonstrante da su antisrpski nastrojeni i plaćeni od strane stranaca — verovatno Rusije.
Ovi protesti su ga i dalje očigledno uznemirili kada smo sjeli - kao i Wagnerovo regrutovanje Srba. „Ne treba mi Wagnerova podrška; Ne treba mi da mi aplaudiraju ili kritikuju”, rekao je, bljesnuvši iritiran jedini put u našem razgovoru. Srbi koji su regrutovani da se bore u Ukrajini „bit će uhapšeni kada se vrate u Srbiju. U prijateljskoj zemlji se tako ne regrutuje”, dodao je.
Ali, kao i njegove pristalice, Vučić je i dalje očigledno ogorčen zbog gubitka Kosova. On naglašava da Srbi, koji su iskusili NATO bombardovanje tokom rata na Kosovu 1999. godine, mogu da saosećaju sa Ukrajincima. „U Srbiji se o Ukrajincima ne može čuti nijedna loša riječ“, rekao je on.
Ali, također je primjetio da Srbi vide dvostruki standard u igri: „Od prvog trenutka osudili smo ono što se dogodilo 24. februara. I uvek smo podržavali teritorijalni integritet Ukrajine. I danas vam mogu potvrditi, da, Krim, Donbas, Herson su svi dio Ukrajine.” Njegova pritužba — a po njemu i ona mnogih Srba — odnosi se na dvoličnost i da je teritorijalni integritet Srbije jednako važan, ali je ignorisan. "To je naš najveći politički i psihološki problem", rekao je.
Dakle, Vučićeva borba oko njegove “teške odluke” uključuje njegovu glavu, njegovo srce, dugotrajnu ljutnju na kosovski rat i, kako je sam priznao, tvrdoglav otpor da bude natjeran na izbor – tvrdoglavost je veoma u skladu sa srpskim nacionalni karakterom, rekao je Vučić za Politico.
