Broj zaraženih koronavirusom raste, sve više je smrtnih slučajeva kod mlađih ljudi, kao i teških kliničkih slika kod osoba koje nemaju nikakve zdravstvene tegobe. Zbog toga ne čudi da su građani zbunjeni, u strahu i panici. Dodatno tu paniku podgrijavaju i svjetske statistike o velikoj stopi smrtnosti kod oboljelih od covid-19 priključenih na respiratore.
Nedavna studija objavljena u Njemačkoj pokazala je da je preminula jedna petina hospitaliziranih bolesnika od covid-19, a čak jedna polovina onih kojima je bio potreban respirator.
Koji se protokoli koriste
Prema studiji kojom je bilo obuhvaćeno 10.000 zaraženih osoba, opća smrtnost od covid-19 bila je veća među muškarcima (25%) nego među ženama (19%). Od ukupnog broja hospitaliziranih pacijenata njih 1.727 je priključeno na respiratore, a među njima je bilo dvaput više muškaraca nego žena.
Dostupne statistike u SAD govore da je smrtnost u ovoj zemlji kod zaraženih koronavirusom koji su priključeni na respiratore 85 posto, a u Indiji čak 90 posto.
Kada je BiH u pitanju, ovakve statistike ne postoje, ali se iz medijskih informacija može zaključiti da je smrtnost osoba koje završe na respiratoru poprilično visoka. Prema nekim, nezvaničnim informacijama, stopa smrtnosti iznosi blizu 100 posto.
Zašto je to tako? Preciznog odgovora još nema. Međutim, prema dostupnoj literaturi i studijama koje su rađene od početka pandemije stopa smrtnosti na respiratorima doseže do 85 posto. Prema pojedinim stručnjacima odgovor možda treba tražiti u protokolima pod kojima se pacijenti stavljaju na respiratore. Naime, kako još ne postoje precizni i konkretni protokoli za osobe zaražene koronavirusom, ljekari se uglavnom vode protokolima za liječenje respiratornih bolesti.
Međutim, covid-19 je drugačiji, o njemu se malo zna. Bolest koju izaziva koronavirus je nepredvidiva i često vrlo agresivna, zbog čega bi se, zaključak je struke, za svakog pacijenta trebao primjenjivati individualni protokol.
To bi značilo da bi ljekar na osnovu kliničke slike i anamneze pacijenta trebao individualno odlučiti o postavkama respiratora za svaku osobu pojedinačno. Također, iskustva u svijetu pokazuju da bi o načinu uključivanju respiratora trebao odlučivati cijeli tim ljekara, uključujući anesteziologe, pulmologe, interniste te po potrebi druge specijaliste.
Direktora Verifikacionog laboratorija Verlab Almira Badnjevića kakva su njegova saznanja o stopi smrtnosti osoba priključenih na respiratore. Badnjević kaže kako raspolaže svjetskim statistikama.
„Kada stručnjaci dijele svoja iskustva kada je u pitanju liječenje, ističu kako je najvažnije na vrijeme uključiti adekvatnu terapiju, zatim za pacijente u drugoj fazi uključiti podršku kisikom, a u trećoj fazi kada je neophodan respirator, sve više se govori o personaliziranom pristupu svakom pacijentu“, ističe Badnjević.
Kome trebaju respiratori iz Kine
Pitali smo ima li BiH dovoljno respiratora te kako komentira činjenicu da je osam kantona u Federaciji BiH danas iskazalo potrebe za 117 respiratora, a od Federalne uprave Civilne zaštite traženo je da im se dodijele respiratori iz Kine koje je kupila firma Srebrena malina za 10,5 miliona KM. Respiratore nisu tražili Kanton Sarajevo te Unsko-sanski kanton.
Badnjević za Raport kaže kako je iznenađen zahtjevima za nove respiratore, jer u BiH postoji oko 600 rapoloživih respiratora, a u FBiH 300 -400 respiratora i uređaja koji mogu potpomoći vještačku ventilaciju pluća.
„Posebno sam iznenađen da se traže respiratori koji su nabavljeni iz Kine. Naime, ti respiratori imaju samo jedno crijevo, odnosno mogućnost da daju protok kisika pod određenim volumenom u jednom smjeru. Oni upumpavaju kisik u pluća, ali ne rade funkciju izbacivanja. To mogu respiratori namijenjeni intenzivnoj njezi i oni imaju dva crijeva“, kaže Badnjević.
