Nakon kriminala, nepotizma i tenderske korupcije, Željko Komšić je četvrti najuspješniji projekat Stranke demokratske akcije. To odgovorno tvrdim! Zamislite samo, valjalo je prije deset i kusur godina prepoznati, skontati, obraditi, izreklamirati i napokon realizirati klimoglavca koji će odigrati nezahvalnu ulogu pouzdanog tariguza za nebrojene SDA-ovske talove sa Hrvatskom demokratskom zajednicom. Trebalo je, kažem, pronaći nekoga (t)ko će sigurno zažmiriti na SDA-ovske lopovluke, (t)ko će kontinuirano izigravani ljevičara, pljuvati po bivšim drugaricama i drugovima, biti uglavnom tragično nerentabilan, a pritom još i glumiti dvorsku režimsku ludu za svakodnevnu zloupotrebu. Uostalom, da nije Komšića, Bosna i Hrcegovima nikada ne bi ušla u NATO. Ni u Evropsku uniju, je li tako?
Vjerujte, Dragan Čović ni u svojim najmokrijim snovima ne bi poželio boljeg partnera za političko razvaljivanje države od poznatog neradnika, utemeljenog ublehaša i licemjera sa dna kace kojeg mu je, narod zna, na peškeš servirao Bakir Izetbegović.
No, ostavimo sada po strani višegodišnje razarajuće djelovanje Željka Komšića, a naročito njegove privatne prćije poznatije kao Demokratska fronta. Pogledajmo, naime, čemu se njegovo visočanstvo trostruki član Predsjedništva BiH,-iz jubilarne treće samoizolacije- posvetilo ovih dana u Kantonu Sarajevo...
Naime, potresno pismo Udruženja logoraša iz Žepča, gdje nedužno zatočeni Bošnjaci otkrivaju užasnu istinu o Komšićevoj kandidatkinji za sarajevsko-kantonalnu ministricu zdravstva, prava je slika i prilika jednog nepopravljivo promašenog lika. I nije šef DF-a jedini krivac zbog neprimjerenog kadroviranja, nego totalni zajeb leži u tome da s Komšićem, osim valjda Izetbegovića, više niko izvan DF-a ne želi saditi tikve. Ta nesretna kandidatkinja za ministricu zdravstva Komšićeva je velika nužda. A u akutnom stanju velike nužde ne misli se na logoraše iz Žepča.
Ništa za to, važan je NATO. I da Čović nije u Predsjedništvu BiH. Ostalo svakako prekriju ruzmarin, snjegovi i travarica.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
