Budući ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija odgovorio je ruskom ambasadoru u BiH Igoru Kalabuhovu nakon što je ovaj komentirao njegov intervju za The Washington Times.
Kako kaže bivši ministar vanjskih poslova BiH, Kalabuhov je prvo podmuklo lažirao njihove "birvaktilske razgovore u četiri oka", kako bi se potom bezočno obrušio na Lagumdžiju zbog pomenutog intervjua.
"Smatram najprimjerenijim da mu kažem koju laku riječ na isti način", započeo je Lagumdžija pa nastavio:
"Nije uobičajeno ni u diplomatskoj praksi, ni u skladu sa elementarnim kućnim vaspitanjem, da ozbiljne razgovore koje vodite, sa naknadnom pameću javno komentarišete, a još je gore s predumišljajem netačno navoditi izrečeno. Ovom prilikom se neću osvrtati na sve brojne nediplomatske uvrede i podmetanja kojima obiluje taj tekst. Uostalom, ambasadoru Rusije je ovo samo nastavak njegovog kontinuiranog obračuna sa nosiocima izgradnje euroatlantske državnosti Bosne i Hercegovine kao evropske države i društva zajedničkih vrijednosti.
Do ovog istupa već se 'proslavio' napadom na Denisa Bećirovića, člana Predsjednistva, kolektivnog šefa države, zbog kojeg bi letio iz zemlje kao kofer da nema svoje jatake kojima očito asistira u realizaciji njihovih neostvarivih secesionističkih snova. To mu se izgleda toliko dopalo da je odlučio da lupa i dalje pa tako i da na mene naleti.
Ambasadora treba podsjetiti da je prije skoro godinu dana, u vrijeme najbrutalnijeg Ruskog razaranja Ukrajine i međunarodnog prava, putem već tradicionalnog i omiljenog facebooka, pozivao “muslimane i predstavnike Bosne i Hercegovine da zajednički rade u Grupi strateške vizije “Rusija - Islamski svijet” i da ne nasjedaju na vještačka podmetanja u nekim bosanskohercegovačkim medijima”. Tom prilikom nam je objašnjavao kako nam uzor mogu biti 20 miliona muslimana koji žive u Rusiji i koji na “oslobođenom Krimu završavaju izgradnju jedne od najvećih džamija u Evropi od 6 hiljada kvadratnih metara sa četiri munare visine od po 50 metara svaka.” Mašala.
Istina, tom prilikom nas nije pozivao da se ugledamo na čečenskog lidera Kadirova koji se odlično uklopio u taj opšti rahatluk pod nazivom “Rusija – Islamski svijet”. I sve se to dešava paraleno sa gromoglasnim Dodikovim agitovanjem za “Srpski svet” i sa pozivima Ambasadorovih šefova u “Ruski svet” koji bi u konačnici sve to lijepo objedinio ukoliko bi Bošnjake uspjeli antagonizirati sa Euroatlantskim svijetom", kaže Lagumdžija.
"Nakon što je lažirao naše razgovore u četiri oka, izvrijeđao me na primitivan način, ambasador me je u maniru “Velikog Brata” pozvao na “strpljiv dijalog zasnovan na uzajamnom poštivanju naroda BiH bez ikakvog nametljivog uplitanja Velike Braće i Sestara”. Kao da je zaboravio kako je, dok smo prije 2 sedmice sa prijateljima iz cijelog svijeta obilježavali 9. maj otvarajući “Evropsku kuću” pred Vječnom vatrom u Sarajevu, on isti dan dijelio bosanskohercegovačke antifašiste u Banja Luci tvrdeći da obilježava “dan pobjede nad fašizmom, praznik koji ujedinjuje ruski i srpski narod, koji su se nacionalno najviše oduprli fašizmu”. Potom se zahvalio “bratskom srpskom narodu na podršci ruskom narodu u njegovoj današnjoj borbi protiv totalitarizma Zapada”.
Kako i priliči velikodušnom “Velikom Bratu” za kraj nas je počastio pozivom rukovodstvu i cijeloj Republici Srpskoj, da idemo “Samo zajedno do pobjede.”", dodaje Lagumdžija.
Kaže da nas je ambasador Rusije ostavio uskraćene za precizniji odgovor ko su oni, koga oni to pozivaju da zajedno idu do pobjede i protiv koga nas pozivaju u borbu.
"Umjesto toga, ambasador Rusije u Bosni Hercegovini nas sada pokušava prepasti sa praznom prijetnjom da “biti prijatelj sa Amerikom je kao kupiti kartu za Titanik” - kao da nije svjestan činjenice da se ovde te karte više ne prodaju nakon što je on, sa svojim jatacima, već isplovio na njihovom zajedničkom “Titaniku”.
Za kraj samo ću se osvrnuti na opasnu hinjsku podvalu kojom je otkrio svoje stvarne namjere i nastojao skrenuti pažnju sa svoje uloge u secesijskim planovima, narušavanja međunarodnog prava i mira u regionu. Izgleda da je moj sagovornik zaboravio onaj stari bosanski običaj – neću te ni "pipnuti" ukoliko sam prvi ne počneš da me “čačkaš”.
Sa gospodom gospodski, sa mangupima mangupski, a sa ambasadorima kako sami izaberu. Zna ambasador odlično, koliko u ozbiljnoj politici nijanse i riječi izvađene iz ukupnog konteksta daju potpuno različito značenje sličnim rečenicama. Dakle, nije tačno, između ostalog, da sam mu, bilo kada, rekao da “Ako će iko i uništiti Bosnu, to će biti Bošnjaci”. Mnogima, kako u četiri oka, tako i u javnim istupima, ukazujem na lekcije iz zajedničke istorije:
Jugoslavija se raspala, kao i Sovjetski Savez, kada je najbrojniji narod odlučio da ta zemlja više ne postoji. Pod Miloševićevim vodstvom, po cijenu rata i zločina koji su se okončali presuđenim zločinima genocidom u Srebrenici, Srbi su krenuli u razbijanje Jugoslavije jer im nije bilo dovoljno da budu ravnopravni sa drugima. Pod vodstvom Gorbačova, Rusi su uspjeli da se mirno raziđu i tako spriječe još veće zločine nego što su se desili u našim prostorima. Zato sam govorio, a to tvrdim i danas, bez pravljenja mehaničkih paraleli između Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, kao i između Rusa, Srba i Bošnjaka, da su Bošnjaci svjesni da Bosnu i Hercegovinu, i u konačnici sebe same, mogu uništiti samo oni sami ako dignu ruke od nje kao inkluzivne države i društva zajedničkih vrijednosti i ljudskih prava, a da to ne mogu ni Srbi ni Hrvati sa svojim izolovanim secesionističkim politikama.
I uvijek u sličnim prilikama uz to sam ponavljao da su baš zato Bošnjaci svjesni da ne smiju dozvoliti da ih neko gurne, ili da sami upadnu, u istu zamku u koju je Srbe ponovo dovela stara politika Velike Srbije pod Miloševićevim vodstvom i u kojoj je brojčano većinski narod želi biti važniji od drugih.
Sada mi izgleda kao da sam možda mom sagovorniku tako dao ideju za novi plan – umoriti, ogaditi i okrenuti Bošnjake, kao i Bosance i Hercegovce, od euroatlantskih integracija kao demokratskog okvira države i društva ljudskih prava u kojem će biti dio jedne velike evropske porodice ujedinjene u svojim različitostima. Na svu sreću, ova država i narod su, kao žrtva projektovanih velikodržavnih zločina, prošli kroz toliko iskušenja, u zadnje tri decenije, da im se ne može desiti da odustanu od svoje euroatlantske budućnosti kao države i društva zajedničkih vrijednosti. Na tom putu nas sigurno ne može zaustaviti raštimana velikodržavna posada, sa jatacima i privatno probranim saputnicima, koji se bave rasporedom ležaljki na palubi svog “Titanika”, slaveći i pjevajući kako im niko ništa ne može, dok plove, opijeni u mraku, ka svojoj santi leda", zaključio je Lagumdžija.
